Da ja još više proširim ovu temu...
Imate li i kakvih negativnih iskustava po tom pitanju(mislim da je to, nažalost, česta pojava u ovom poslu), recimo da vam se član benda
opije pa ne može svirati te baulja po sali, restoranu ili gdje ste već svirali.
Ja sam imao takvo iskustvo '95 godine kad smo se poslije oluje našli na ''Zlatnim žicama'' u Požegi.Većina nas je bila mobilizirana(na raznim bojištima) u to vrijeme i strašno smo se obradovali kad smo po pozivu svojih zapovjednika bili oslobođeni ''ratnih djelovanja'' te smo dobili čak 2 tjedna za probe i nastup.To je ustvari stigao dopis ili zamolba iz ministarstva kulture i svi smo redom dobili ''voljno''.Bend u kojem sam tada svirao berdu i pjevao zvao se ''Vatrene kočije'' i puno je obećavao.Išli smo utabanim putevima ''Berdebanda'' i za koju godinu bi sigurno dostigli njihov nivo(tako se pričalo).Te godine imali smo prijavljenu pjesmu(četvrtak) i osvojili smo prvu nagradu žirija(da se malo pohvalim) ali i dogovorenu gažu(sva tri dana) pod jednim od obližnjih šatora a svirka je počinjala(svaku večer) odmah po završetku službenog dijela programa i trajala do ranih jutarnjih sati.Joj što je tu znalo bit' ''peska''.Mi smo se odmah(većina nas) prvo veče ''ubili ko stoka'' onako prolupani sa ratišta
ali i od sreće što smo ponovo skupili pa smo bili glavna atrakcija od svih šatora.Bilo je tu poznatih faca,more tamburaša a sjećam se da smo jedan set odradili dečkima iz ''Dika'' koji su već tada slovili kao ''ono nešto'', bar među nama tamburašima.Nakon što odsvirasmo jednu njihovu(mislim ''Dunavsku čežnju''),onako s mudima, Marinko se diže i meni na bas zatakne 100-dinarku.A ja porasto do neba.
Pa da se vratim na temu,svaku veče se pilo ali je tu prednjačio naš basprimaš koji je definitivno bio maskota tog šatora i onako simpatično zabavljao publiku svojim gegovima i forama.No to se očito nije sviđalo našem
kontrašu(e kontraši
) koji je bio neka ''moralna vertikala'' tog vremena te je u nedjelju ujutro(kad smo dijelili pinku) a to se sve zbivalo ko našeg čeliste(dobar,dobar) ultimativno postavio zahtjev da ga se smjeni(sistem ili on ili ja) a podršku mu je dao njegov
kum na čeloviću.Većina nas je(četvorica) ipak stala u obranu našeg ''veseljaka'' koji je, usput budi rečeno, dobar dečko i kad je znao popiti valjao je takve ''bombe'' da su suze išle na oči.To je bio signal spomenutom paru da demonstrativno napusti skup i to je,nažalost, bio povod da se bend raspadne.Ma funkcionirali smo mi još nekih pet mjeseci u sastavu možda i jačem od ovog i da ironija bude veća raspali se u vrijeme masovne demobilizacije(siječanj '96) kad smo tek trebali zasjati punim sjajem.
Basprimaš, zbog kojeg smo izvisili i koji od tada nije okusio kap alkohola(već 11 godina) je danas jedan od boljih radijskih voditelja na našim prostorima a svi ga znaju po nadimku MIKI.A ova dva kuma fino prodali razglas i podijelili pare međusobno i svima uterali...
Eto, sad će mi biti malo lakše nakon što sam otvorio dušu, Vama forumašima pa bi molio za komentare.