Joj, ovo je vrlo interesantna tema za nas tamburaše, pogotovo starije i za one što često aktivno sviraju.Tu ni godine baš ne igraju ulogu.Organizam svakako trpi.
Dobro, meni je sad prilično lakše kad sam ''profesionalac'' u ovom poslu za razliku od prošlih godina kad mi je to bio samo hobi a radio sam u jednoj firmi gdje je stranac vlasnik i gdje se sve gleda i mjeri kroz brojke tako da zabušavanja nije smjelo biti.I sad zamislite situaciju gdje se sviralo - gaža, zabava i svatovi za vikend a u ponedjeljak ujutro poslodavac od tebe očekuje ful angažman(uredno obrijan,nasmiješen i motiviran) a posao mi je bio terenski, dakle na točkovima.Sve u svemu
Sad sam ''domaćica'' kao Trabi
i malo mi je tanji buđelar ali sam ipak sretniji(i naspavaniji) čovjek što ne znači da jednog dana neću ponovo negdje nešto raditi jer ''sviračka mirovina'' ipak počinje ranije.Sad radim one ''male'' stvari(preko tjedna) koje nisam mogao dok sam radio i stvarno se dobro osjećam.Recimo da sam filmofil, ljubitelj svakojake glazbe(MP3-ice,he,he) a tu je i moja ''ljubimica'' od 4,5 godina koju razvodim u vrtić,češljam ju,vežem joj kečkice,oblačim.Kupio sam si i ''skupo beciklo'' pa nastojim svakodnevno održavati formu(do 40-tak km) da mi bude nekako lakše odraditi svatove.
Međutim, problemi sa nespavanjem(da se malo vratim na temu) ostaju i često oko toga ratujem sa ženom koja to očito ne razumije.Tako da kad padne mrak meni se sve u glavi razbudi i ja počinjem funkcionirati.Probam tako leći sa svojim curkama pa se okrećem par sati i onda se vratim televizoru ili kompiću. Ako, recimo nema svirke na duže vrijeme(što je rijetko) onda se nekako i naviknem na normalan bioritam mada nije lako.
Osim toga, tu su problemi i sa kičmom i stopalima(zbog silnog stajanja) i na to se žale svi dečki iz benda.
I da, zaboravih reći da sam 36 years old te da sviram nekih 15-tak godina.