evo jednog opisa potencijalno ružne situacije, koja je ipak dobro završila. na momente se činilo da će biti sranja, pogotovo kad je jedan član benda, pod djelovanjem etanola krenuo u bahato prepucavanje s ekipom za koju smo svirali. tekst prenosim s drugog foruma, s dozvolom autora, tj. mene.
Quote:
svirali smo jednom pripadniku elitne policijske postrojbe. povod - rođenje njegovog prvog djeteta. žemsko, štaš kad je tak ispalo. s njim su naravno slavili njegovi kolege iz voda. prvo smo se postrojili pod bolničke prozore u petrovoj i zaarlauknuli jooj ano, joooj anice... dijete se zove ana... i još par prigodnih. bilo me je sram, ali samo radim posao za koji sam plaćen. valjda me niko neće prepoznati.
usput mi se razjasnilo zašto samo u balkanskim državama otac ne smije ulaziti u prostorije rodilišta, nema posjeta djetetu i prvi puta ga smije dotaknuti četvrti dan, kada je otpušteno iz bolnice, ako je sve u redu...pa da, ko zna koliko bi gažera dnevno prodefiliralo bolničkim hodnicima da nije tako.
fešta je okončana u nekom pajzlu u dubravi. nismo točno znali gdje je to pa smo slijedili auto sretnog tate. tada sam prvi puta po maksimirskoj vozio 150 na sat. da nam ne odmakne. iako sam istom tom maksimirskom prije toga nekoliko puta vozio svoju ženu u rodilište i bilo je gusto, ipak nisam vozio preko stotke. pred jutro je u pajzlu budući djetetov kum, tatin kolega s posla golim ručetinama od dragosti iščupao radijator s tiplama iz zida i psovao da mu se ova harmonika nešto teško razvlači... još smo neko vrijeme svirali šljapkajući cipelama po vodi te bili otpravljeni riječima: ajd brišite sad, dobro ste još i prošli.
|
edit: sitni sati su u guštima svirali sličnoj ekipi prije par godina, samo taj put stvar nije završila bezazleno. duka je završio u bolnici... o tome se dosta pričalo svojevremeno među tamburašima u zagrebu, pa ako netko zna detaljnije, neka izvoli.