Izvadak iz meni dostupne literature koja obuhvaća graditeljstvo instrumenta u ovoj domeni uglavnom gudačkih kaže ovako o toj potrazi za tonom:
Uglavnom, prva rečenica glasi da su stari majstori ponijeli sa sobom u grob "tajnu" građenja instrumenata.
Počeo je proces sličan traženju kamena mudraca ili perpetuum mobila
, na tom putu traženja našli su se stručnjaci graditelji violina, umjetnici, nestručnjaci amateri i razni predstavnici struke.
Ta vojska neumornih podijelila se na dva tabora. Jedni su, onaj veći dio, tvrdili da se "tajna" sastojala i da se sastoji u intuiciji, u umjetničkom osjećanju, u individualnim prirođenim sposobnostima graditelja
, u radioničkoj tradiciji koja se prenosila s jedne generacije na drugu.
Drugi su stali na gledište da se radilo i da se radi o zakonima prirode, o pojavama koje spadaju u oblast struke, posebno fizike i matematike.
Jedni su uzimali kao osnovu "tajne" konstrukciju (model), oblik i dimenzije, drugi materijal, drvo iz kojeg je građen, treći lak
, a četvrti način upotrebe instrumenta (starenje i isviravanje).
