Beskrajna je gola pustoš stepe
u vječnom snijegu sibirski je svijet
u pustom kraju oči da oslijepe
na vječnom ledu ne proklija cvijet
Iz snijega viri kolibica bijedna
u njoj pogiba blijedi kažnjenik
u vrućici ga mori želja jedna
a mutan pogled ženin traži lik
Sonja, Sonja tvoje crne oči
ljubio sam u snu tisuć put
tvoje misli uvijek pozdrav nose
prem te tare udes krut
Sonja, Sonja volgino ti čedo
godinama pamtim udes ljut
čuj sad ovu strašnu kletvu i sibirski zov
mom životu bit će skoro kraj
Nekada smo muž i žena bili
ti jedina si bila sav mi raj
al' ipak lažan pogled bje tvoj mili
jer drugom si dala zagrljaj
Ja vidjeh vas gdje jedno drugom žudi
i srnuh nato izvan sebe lud
pa njemu nož zarinuh usred grudi
ko ubojica dođoh tad pred sud
Sonja, Sonja...
Gdje si sad i što je s tobom dijete
ni otkud barem kakav glas il' zvuk
tek gladni vuci i kozaka čete
krstare kroz tog bijelog mora muk
Ja znam da nikad već ne misliš na me
i nova zora da ti sviće sad
al' doći ću ti u snu noćne tame
i pjevat ću ti moju pjesmu tad
Sonja, Sonja...