vaya con dios baš i ne bi uzeo za primjer jer pjevačica (ili pjevač)tog kalibra su izuzetno rijetki u tamburaškoj glazbi.pri tome mislim na to da kompletan teret melodijske linije može sa lakoćom nositi na svojim plećima i ostaviti hrpu slobodnog prostora ostatku benda.situacija "na terenu"je takva da velika večina nas običnih smrtnika nedostatak "volumena" u vokalu krpa sa dupliciranim vokalima,više ili manje uspješnim višeglasjem,te naj ćešće nabrijanim braćevima u "terci".slobodu si tu i tamo uzmu prim i ćelo u bendovima koji imaju sreću da ga uopće imaju.tu opet možemo lamentirati o auturskom radu i gažiranju po bircevima&dernecima ali,jebatga,fakat bi volio da znam,mogu i imam kome svirat ko mostarci.
samo rijetki od nas imaju tu sreću
...i vokala. a onda ćujem što radi šaban sa "dobrovoljnim kovačkim društvom"iz NS i svijet je opet ljep....