[_maestro_]

bogdanovu izjavu sam ovdje stavio kao jedan od mogućih smjerokaza, kao pozitivan primjer.
patose, publika te prihvati (ili ne prihvati) onakvog kako joj se ti prezentiraš. sve je u našoj glavi. i bogdan je počeo kao anonimni kavanski pjevač, ali je znao i osjećao šta želi, šta hoće, a šta neće.
vrtio je svoj film i uspio je. mogao je i ne uspjeti, taj rizik uvijek postoji, garancije nema. u istoj toj snimci odakle sam uzeo njegovu izjavu govori i o tome kako je kao mlad čovjek imao nesuglasica sa svojim roditeljima i obitelji, jer njima nije bilo drago to što je boem i pjevač.

jedno je sigurno: ako ti sam sebe doživljavaš i smatraš običnim tamburašem, nije publika ta koja će te proglasiti nečim drugim. publika jednostavno prihvaća ili ne prihvaća ono što im je ponuđeno. u zadnje vrijeme ovaj izraz "ponuđeno" sve češće biva zamijenjen izrazom "nametnuto".

po mom mišljenju patose, ti si kapacitet za nešto puno više od svirača na gaži i pratnjama. trenutno si student i ovakvo sviranje ti dobro dođe, zaradiš nešto i to je potpuno u redu, ali to za tebe nebi trebalo biti trajno rješenje.
kod tebe je povoljna okolnost što studiraš glazbu, pa te sve usmjerava na tu stranu... imat ćeš više mogućnosti izbora unutar profesionalnog bavljenja glazbom, a dobit ćeš još veće znanje i glazbenu širinu.

uvijek je najbolje kada mlad čovjek što ranije shvati i odluči čime se želi baviti u životu i od rana krene u tom smjeru, stvarajući si tako iskustvo, okolinu i karijeru. tu treba hrabrosti i odlučnosti, neki kažu i ludosti, uvijek postoji rizik da ćeš nakon 15 godina shvatiti da to s čime si krenuo nije za tebe...
bogdan je to znao, krenuo, savladao početne poteškoće i uspio. i zbog toga je sretan i zadovoljan čovjek.

previše je ljudi koji prekasno shvate što zaista vole i čime se žele baviti...