Mene je sram sljedećih stvari:
1. Što nemam hrpetinu love da se ne moram brinuti za financije i da se mogu opuštati kroz sve dane života svoga;
2. Dobro malo drobim
A zapravo me ničega nije sram. Sramio bih se kada:
1. Se ne bih brinuo za vlastite financije
2. Ne bih iskoristio ovo malo talenta što mi Bog dade pa ne bih svirao i pjevao
3. Se ne bih trudio da meni i svima oko mene bude što ugodnije (ako to ne šteti meni i bliskim osobama)
4. Ne bih pomogao potrebnima (ako to ne šteti meni i bliskim osobama)
Nikada se nisam sramio (o ovome je konkretno riječ, zar ne?) time što radim, a tu mislim na sviranje. Uvijek sam u sviranju i pjevanju poSTUPio
u skladu sa svojim mogućnostima (i potrebi, naravno
, ekonomičan sam
).
Konkretno, svirajući i pjevajući sam stekao puno važnih poznanstava (i nadam se da ću steći još i više), te SVEČANO PRISEŽEM DA NIKADA NEĆU PRESTATI TANDRKATI DOK GOD TO BUDEM FIZIČKI MOGAO.
Jer ako sam svirao jednom Juliu Iglesiasu, kako neću nekom profesoru ili šefu ili kolegi ili klincupalcu.
(BTW, svojem šefu ionako idem svirati
)
Što sam ono htio reći...
