Slažem se s Mislavom, evo ja "radim na sebi" i pokušavam se po novom držat onog - "mi sviramo / pjevamo kako znamo"... Sad jel' to dobro, loše, prosječno, whatever... Tako je kako je i ne dira me jel' sviramo ovome ili onome... Jer iz ove kože se ne može...
Uvijek mi se čini da je kod svega, a tako i kod sviranja i pjevanja, najbitnije samopouzdanje. Kod nekog tko ne kuži previše muziku lošiji svirač/pjevač koji se smije, skače i grli goste će tim gostima ispasti bolji (zabavljač, ako ne svirač/pjevač) od nekog odličnog svirača/pjevača koji svira/pjeva i gleda u daljinu... Tu je opet ono - tamburaši ugostitelji vs. tamburaši glazbenici... Ja se trudim pokupiti najbolje iz oba "svijeta", al' ipak držim neku sredinu, odstojanje... Već sam rekao negdje da mi je teško gledati ljude u oči i pjevati ih, jer unosim emocije u svoje pjevanje i onda bi neki čovjek mogao pogrešno shvatiti da pjevam neku ljubavnu pjesmu i gledam ga u oči, hehehe...
Ma zeznuta je moja kombinacija, sramežljivi i emotivni lead singer... Još se dobro držim, hehehe...
__________________
“Uz pjesmu mi se, evo, rodimo, uz pjesmu umiremo...”
|