Evo da i ja nešto napišem o ovoj ekipi(jer osjećam potrebu) koja me je nakon dugo godina vratila u život.Nakon Dukata,Dika,Trenka,Patrie i Berdebanda još jedan se band se pojavio i mamio uzdahe dobrih poznavatelja tambure a i ženske populacije
Nisu me smetale ni pretjerane akrobacije po tamburama jer je to jednostavno bio njihov stil sviranja a najveća fora im je bila ta što ni jednu pjesmu nisu izvodili u originalu pa makar to bilo i ''Sve je ona meni'' već bi i tu negdje ugurali nekakav mol ili dim(ali tamo gdje to i paše) tako da je svaka stvar dobivala neku novu dimenziju.Njihov najveći problem zove se Iva Plivelić i da postoji nekakav ''Time Machine'',vratio bi se unazad par godina i s njim obavio ''konstruktivne razgovore''
pa mu onda dao tamburu.Vjerujem da Kruna(kad bi bio iskren) koliko god mu je drago što je upao u Dukate(po meni sasvim zasluženo) toliko mu je i žao zbog propalog projekta(ako Ivine ''nepodopštine'' maknemo po strani) gdje je imao toliko željene slobode i u svirci i u repertoaru dok je u Dukatima to ipak malo drukčije.Zato su mnogi voljeli TZD i njihove gaže jer su bili nepredvidljivi i uvijek iznova oduševljavali svoje goste te plijenili svojom energijom(ono kad tambure pršte).Svi oni gore nabrojani bendovi su i kao TZD više ''tezgaroški'' i zato su po meni najdraži na mojoj nekakoj nepostojećoj ljestvici ALL TIME.Nažalost,jedna od tih zvjezdica se nepovratno ugasila.