Evo da se i ja pridružim sa svojim ''friškim'' zapažanjima.
Kao prvo,najveća vrijednost ovog skupa je da se tamburaši sastaju i druže(van svojih svirki) i tu razmjenjuju svoja dragocjena iskustva a i ne dozvole da se ovaj memorijal ikad zgasne kao mnogi festivali u bližoj i daljoj okolici.Da se sad osvrnem na prvi dio(koncert).S obzirom da sam čuo pričice kako to neće biti to bez Dukata,Dika,Patrie... mislim da su se svi učesnici trudili da to demantiraju svojom dobrom svirkom(na nivou ove priredbe) i odabirom skladbi(Rumunija je prevladavala).Jedino što sam primjetio(a to je normalno s obzirom na veličinu skupa) da je većinu izvođača ''pucala'' gadna trema pa se ne mogu oteti dojmu da bi to sve skupa moglo zvučati za 20% bolje da se prvo otišlo na onaj stan(lagana predigra
) a zatim na koncert.Iznimka su ''Zagreb. tamburaši'' koji su pokazali vrhunsko muziciranje uz osmijeh na licu koji je falio većini izvođača.Ali to se od njih na neki način i očekivalo s obzirom na iskustvo i broj nastupa.
A sad da se osvrnem na i drugo poluvrijeme.Možda sam malkoc stariji od većine ovdje prisutnih kolega pa drukčije rezoniram ali ja bih ovim cigošima sad dao ime ''Globalno zatopljenje'' i mlađim kolegama poručio da je to sviranje koje ne trebaju ''pušit'' i da je to svirka koju trebaju shvatit više kao atrakciju(Džigi Bau itd.) a manje kao kvalitet jer je to u stvari bilo samo napucavanje brzine i nekakvo dokazivanje a
tona ni za k....Ali to smo od takvih svirača već mogli primjetit.Taman se približe mom stolu i ja se narajcam i poželim nešto naručit kad oni udare neku laganu stvar u duplo bržem ritmu i ja padnem u bedaru pa se ufatim čaše,he,he.Volio bi i ostale sudionike da sve to prokomentiraju a i
maestro , za kojeg mi je krivo što se nismo imali prilike upoznati(par put sam pokušavao preko
patosa ali ga u tom trenutku nismo našli.Ali bit će još ovakvih fešti,Bogu hvala,jel tako maestro?!?I na kraju da spomenem i dešavanja u drugom dijelu ''izbe'' gdje su instrumente povatali ''naši beli romi'' i gdje je pohrlila velika većina iz one sale.Tu je bilo duše u svirci i to se odmah osjeti kad tambura zaplače.Majstoru na cimbalu svaka čast i da naravno i Kruni na lijepim starim romancama.
Nadam se da nisam previše utušio a sad ću pokušati priložiti i par sličica(ako tehnika ne zakaže).Pozdrav svim kolegama sa foruma!!!!
atmosfera
između dvije vatre
''Djigi''
..ima još ako ste zainteresirani