nije to raspravljanje o ukusima, nego o čudnim izjavama.
akord maj7 ti se može i ne mora sviđati u nekom kontekstu, u nekoj pjesmi. kad ga izvučeš iz konteksta, onda je to samo akord ko i svaki drugi.
npr, meni bi bilo glupo tvrditi da volim h mol. negdje ga volim, a kad ga netko stavi na mjesto gdje ne paše, onda mi se čak malčice i gadi... isti taj h mol, jelte.
evo, uzmimo da ja volim slovo lj. dobro mi zvuči u imenici gljiva. ili pljusak. ali u riječima ljisica, ljokomotiva ili sljavuj mi baš ne paše. sljična je stvar sa svibanjskim septakordom. negdje je dobar, negdje ne valja.
i koji ti je kontekst u kojeg smještaš pojam "tamburaške pjesme". pretpostavimo da misliš na pjesme koje se obično sviraju na tamburama, na gažama. onakve pjesme kakve piše škoro ili bogdan. i tome slično.
u toj glazbi nije uobičajeno korištenje takvih akorda na kontri. zbog kontre kao instrumenta, i zbog duha same te glazbe. tamburaške. što ne znači da se kao slučajna harmonija ne mogu pojaviti.
uzmi si tonku za primjer. umjesto onog d maja, kojeg si napisao, odsviraj fis mol... i to ti je to. pogotovo ako bas ostane na tonu D. po tisućiti puta ponavljam:
NIJE BITNO KAKO SE AKORD ZOVE, BITNA JE NJEGOVA FUNKCIJA.
u ovom primjeru fis mol potpuno odradi ulogu Dmaj7 akorda.
kad kužiš funkciju akorda u zadanom kontekstu, možda nećeš tvrditi da g mol6 strši više nego što strši A7 sa zaostajalicom na 4. stupnju, nego bi ti moglo pasti na pamet da tamo možda pičneš i nekakav e mol7, pa već imaš izbor od 3 moguća rješenja te privilegiju i zadovoljstvo da odabereš onaj koji ti se najviše dopada.
prvi sam protiv uvođenja nekih ograničenja i zabrana u ovu glazbu kojom se bavimo. no s druge strane, ta glazba već ima neki svoj prepoznatljiv "miris" kojega između ostalog čini i stil, tj. način harmonizacije pjesama. zbog toga sam bubnuo ono sa gm6, jer mi se koristeći taj akord u tonki i to na više mjesta čini da ta lijepa pjesma postaje tamburaškija nego da je sviramo doslovno kao novi fosili.
zato mi nije drago da koristiš winchord umjesto vlastitog uha i vlastitog doživljaja pjesme kojom se baviš. sam si spominjao OBRADU tedija spalata... pa pitaš je li to fado stil...
kako je tedi obradio tu pjesmu na svoj (fado?) način, probaj je ti tamburaški obraditi. ako si tamburaš i ako je tambura tvoj izričaj. ili punkerski ako si punker. sex pistolsi su obradili my way... uopće ne zvuče kao sinatra i koriste skroooz drugačije akorde... čak 3 različita čini mi se.
kod sinatrine verzije ih ima 10-tak. i gm6 među njima, iako je tonalitet c dur.
ali tedi bajić i sex pistolsi nisu klonovi, nego originali i ne koriste winchord.
winchord ti može samo smetati i retardirati te. takva instant rješenja ubijaju svaku kreaciju u čovjeku i to dok je još u začetku. stvarajući privid da ti olakšavaju "učenje" istovremeno te odvlače na krivu stranu, jer nude samo jedno rješenje, samo jedan suženi pogled na stvari. i na kraju od mnoštva stabala ne vidiš šumu. sliĆno mislim i o pejčićevoj knjizi. nešto tako nepregledno složeno i bez doticaja s glazbenom logikom niđe nisam vidiJo.
ali o pejčiću možemo drugi puta, ako koga bude zanimalo.
iđen i ja leć... još zbaniram kojeg spamera i onda... ljaku noć (kako voljim lj)
edit: u to ime maljo baljaševićeve poezije za kraj, iz pjesme : nek idu malo svi u honduras
ljute me ljica koja govore LJ
oni su zljoćesti po pravilju...