[_maestro_]

ostao je za njim trag, ali nije vezan niti uz ex panoniju niti uz druge bendove.

prije svega zdenko bešker je bio daleko najbolji i najveći koncert majstor u povijesti hrt tamburaškog orkestra. iako nitko to ne spominje puno, to je notorna činjenica koja se može vidjeti i čuti na snimkama tog orkestra iz 80-tih godina.
jedini tamburaš koji je nastupao sa zagrebačkim solistima, išao je s njima na turneje, snimao. mandolinu i tambure (brač i prim). ta referenca na zagrebačke soliste iz perioda tonka ninića bi svakome trebala biti dovoljna.

i ukazuje na to da je njegova glazbena domena gdje je bio najjači i nedostižan ipak malo izmaknuta od bendova i gažiranja. unatoč mom velikom poštovanju prema njemu kao glazbeniku, činjenica je da se nije najbolje snalazio na gažama. ali je ipak radio gaže, za razliku od gažera koji njegov glazbenički posao nebi mogli raditi...
nitko mu to nije priznao dok je bio živ, i mislim da je to nepravedno.

to što je radio sa zdencem i još nekim bendovima u zagrebu je ustvari počeo raditi kad je izašao iz hrt orkestra (izašao je neposredno po dolasku leopolda na mjesto dirigenta), dakle to je bio de facto zadnji vid bavljenja tamburaškom glazbom u njegovom životu. a za postići rezultat i u tome, ipak treba vremena kojeg njemu nije bilo preostalo. da je poživio; do danas bi vjerojatno bilo i tu rezultata. tim više jer su ti ljudi s kojima je radio kvalitetni. recimo, ja grgu basistu obožavam, čovjek stvarno fino svira...

u ex panoniji zdenko nije funkcionirao kao u zdencu. bio je jednostavno svirač. tehnički savršen, ali nenaviknut na gažersko sviranje i komunikaciju...

panoncima je pjesme pisalo mnogo ljudi. i tu su bili šareni, kao i u svemu drugome (pjevačima, izboru pjesama i profiliranju benda... jednostavno, oduvijek im je falilo prepoznatljivosti i vlastitog imidža)
počeli su s pjesmama vlade smiljanića, pa su sami pisali pjesme (uglavnom šero jordanić i šuša), snimali su i poznate stvari raznih autora, na kraju je i rajko dujmić radio s njima.