[_maestro_]

ma ok je to tamish. i to je nešto, makar obrade stvari (koje su isto od prije 68)
ja sam mislio na sasvim novi, moderniji autorski pristup, koji ima veze s današnjim načinom života i glazbom.
nešto na način kako to radi vaya con dios. nešto u tom smjeru, ne doslovno tako. kad slušam njihov hit od prije 10 godina pod nazivom neh na na nah [ni na na na], točno znam da bi tako nešto izvedeno s tamburama moglo biti jako dobro.
fali samo neka autorski snažna osoba koja voli i pozna tambure.

do sad su najveći pomake ovdje napravile gazde s kožnim hlačama i jaknama i dukati s vou vou vou joj ano. od svih drugih niko ništa.
vi u beogradu ste imali sjajnih autora i bendova "skadarlijskog" tipa koji su radili odlične pjesme. (bio sam pozvan na zabavu jednu, stani malo kafanski sviraču, izađi iz moje čaše). to je dobro i treba toga još, i još napraviti korak naprijed u osuvremenjavanju te naše muzike. da ne ostane u muzeju, izvan tokova stvarnog života. mogućnosti za način izraza, formu su široke i otvorene...

kad je željko lončarić otpjevao na požeškom festivalu 92, 93 ili 94, ne znam točno svoju jednu pjesmu ja sam skočio od sreće kad sam je čuo. KONAČNO NEŠTO DOBRO I NOVO.
bio je rat i komunikacija s istočnom stranom je bila prekinuta.
tek nakon par mjeseci sam skužio da je to plagijat od balaševićeve citron pesme. znam ja da je đole jedan i neponovljiv, obožavam ga, ali zar k vragu nema još neko sa sličnim, panonskim autorskim senzibilitetom i izrazom kao đole, ne mora biti ni približno dobar pjesnik, samo da voli tambure. uz panonsku ravnicu tambura jako dobro pristaje.

janika i stari cigani, pere tumbas, pa i bogdan su ljudi koji su od malena živjeli i odrastali sa zvukom tambure u svojoj ravnici. nisu imali toliko utjecaja sa strane kao mi danas, s ovom globalizacijom ili amerikanizacijom, kako voliš. zato njihova glazba vrijedi, iskrena je.

današnji tamburaši, uključujući i mene smo pod udarom cnn i mtv televizije, a i odrastali smo na zabavnjacima i pop glazbi...