danas izgleda glupo, ali prije 25 godina rijetko tko od tamburaša je imao auto. a i taj koji je imao auto imao je fiću, vw bubu ili nešto slično i neupotrbljivo za prijevoz basa. osim na krovu, ako ne pada kiša.
pa smo lijepo onda s basom i ostalim tamburama putovali vlakom ili busom.
vlakom je bilo ajde-de, ali kod busa je bilo problema. moraš kupit kartu za bas. zavisi od kondukterovog raspoloženja. busevi su onda bili i manji nego današnji, pa bas nije mogao stati u prtljažnik.
uglavnom, muka ježova. sjećam se da sam jednom nosio bas na plitvice. kupio kartu i kad sam došao do busa, autoprijevoz otočac, dakako hehe, kondukter kaže:
- a kuda ćeš ti s tim bubnjem... ti možeš u autobus, bubanj ne može.
i sad ti sviraj... 100 dinara vozaču je ipak riješilo problem.