Evo jedne zanimljivosti koju sam ja naučio prilikom gradnje ove tambure. Znate kako kad nekom majstoru odnesete tamburu na popravak, kako se to ponekad oduži i nikako da bude gotovo? E, pa tome ima jako dobar razlog. Sve što se radi na tamburi treba raditi sa jako puno pažnje i opreza, jer čak i najmanja neopreznost može izazvati jako neugodne posljedice. Odvezete li recimo auto na servis, otprilike znate za koliko će to biti gotovo, majstor uzme alat u ruke i počne šarafiti. Ali jedna velika razlika je u tome što su tamo sve rupe već izbušene, svaki dio paše na svoje mjesto, i potrebno je samo lego-kockice položiti na svoje mjesto. Dobro, sad malo karikiram, ali tako nekako to izgleda u usporedbi sa glazbalarskim zanatom.
Svaka tambura je živi organizam, priča za sebe, i svakoj treba pristupati individualno. Svi drveni dijelovi se moraju specijalno raditi baš za nju, a to ponekad nije baš najjednostavnije. Naravno, s iskustvom se taj proces ubrza, ali opet je potrebno puno mentalnog naprezanja, koncentracije, a to nije uvijek najjednostavnije. Zato imam jedan savjet za sve koji se počinju baviti ovim poslom, pogotovo ako je to iz hobija:
ako vam se ne da koji dan raditi radije nemojte. Zajebat ćete sigurno. Ostavite to rađe za koji drugi dan, neće nigdje pobjeći.
Ja sam se puno puta opekao baš na tome, ne da mi se baš, a imam malo vremena, pa ajde, dugo već stoji da nisam ništa na njoj radio. I onda - krc!
Napravim neko sranje, pa ostavim sve i onda sljedećih par dana razmišljam kako popraviti to sranje koje sam napravio. I još jedna stvar, ne kaže se bez veze "tri put mjeri, jednom reži". Stvarno se isplati po nekoliko puta provjeriti i izmjeriti prije rezanja ili bilo čega drugoga. A kad se nešto takvo radi, treba se potruditi da to ispadne najbolje moguće, a ne "može proći".
Ovakva vrsta rada zahtijeva debele živce, stvari su jako sitne i pipave, treba se jako koncentrirati, pa tek onda raditi. Znači, taj posao je isključivo za strpljive i pedantne ljude. Sigurno poznate jako malo majstora koji su živčenjaci, više su lagano flegma i boli ih pipa za cijeli svijet.
Sve to skupa jako utječe na vrijeme koje je potrebno da bi se ovako nešto napravilo, pa bi s te strane trebalo imati razumijevanja za majstore kad kasne sa nekim popravkom, i kad vi morate dugo čekati da nešto bude gotovo. A opet s druge strane, njima je to posao, pa si baš i ne mogu dopuštati da rade samo kad se njima to hoće... Ja, na primjer, kao hobista imam tu privilegiju da mogu raditi samo kad mi se hoće i kad ne radim nešto drugo. Tome u prilog ide činjenica da su prve fotografije u ovom threadu (izrezana glasnjača) snimljene 17.05.2011. Znači, od početka gradnje do svršetka je prošlo skoro dvije i pol godine. Ali evo, gušti su gušti.
Update: tambura se sjaji, još malo pa gotovo!
Ali na jedno mjesto na glasnjači mi se šelak ne prima baš najbolje, ima li tko od majstora kakvo pametno rješenje? Tolj? Ne znam zašto se baš tamo ne prima, nisam radio ništa drukčije na tom mjestu... Za sad se samo nadam da će se nekako i to izjednačiti samo od sebe. Samo da ne moram guliti sve dolje...
