Quote:
Originally Posted by UrsaMajor
Naravno, ja sam iznio svoje mišljenje koje se temelji na mojem osobnom iskustvu.
90% svirki sam odrađivao direktno među rajom ili od stola do stola.
Ukoliko zbog broja ljudi razglas nije potreban, nadam se da će tako i ostati.
Da se obrazložim.
Moje iskustvo meni govori da nikome nikada nije bilo važno imam li Boacnov basprim, Gilgov, Kudlikov, Stevana Belog, kakav mu je ton, jesu li žice Franićeve ili kupljene u Yotkeu, dali zadovoljava uho prekaljenog glazbenog kritičara ili istesanog profesionalnog glazbenika.
Isto tako nije bilo važno ima li begeš rupu, crvotok, puklu glasnjaču zbog koje brenči ili naštukanu žicu.
Bitno je da se svira, pjeva i veseli ili tuguje.
|
Vdiš, baš u ovome što si sad napisao se jako osjeća taj stav "dok ide ide, dok nosi pare dobro je". Istu lovu zaradi i Bocan i Kudlik, a bome i Muzička Naklada. Pa zašto onda bacati velike novce na skupe tambure, kad su i ove jeftinije isto dobre i zarade istu paru? Vidiš, ja to shvaćam ovako: ako mi
bolji instrument pomaže da glazba koju sviram i prodajem drugima zvuči
bolje, onda ću se potruditi da nabavim takav instrument. Sve u svrhu toga da bi onome tko sluša i tko me u krajnjoj liniji i plaća ponudio bolju uslugu sviranja. Možda me bolje i plati. Ali bitniji je taj generalni stav da se nešto učini BOLJE! Nije sad bitan instrument ni ništa, bitan je stav! Da se čovjek trudi ići naprijed, da tjera sam sebe, da mu se povećaju apetiti, da se razvije u kvalitetnog muzičara, a ne majmuna koji arlauče u prostoriji pijanih budala kojima je najbitnije da tog istog majmuna nisu puno platili da dođe k njima i radi budalu od sebe.
Iritira me stav nekoga tko se naziva muzičarom da u sebe ne treba ulagati, da ne treba napredovati i razvijati se u glazbi. Bitno je samo da znaš tek toliko da nekome možeš izbiti kakvu kintu iz džepa, a ostalo ništa nije bitno.
I onda mi tu pričamo o ljubavi prema tamburi i tamburaškoj glazbi...
Quote:
Originally Posted by UrsaMajor
Ukoliko ti sviraš pred auditorijem sačinjenim od glazbenih kritičara, vrsnih glazbenika i profesora glazbenog, onda razumijem tvoju potrebu za vrhunskim instrumentom koj će dovesti do izražaja tvoj vrhunski talent.
|
Ovo ti moram malo istaknuti. Zašto misliš da su vrhunski instrumenti rezervirani samo za hoch-nobel guzonje i glazbene kritičare, te koncertne dvorane? Zar obična raja nije vrijedna dobrog instrumenta? I tko odlučuje zaslužuje li jedna publika jednu vrstu glazbe, a druga drugu? Zašto je u redu nekome doći svirati na propaloj jelovini i parenoj bukvi sa štukanim žicama, a nekome na prvoklasnom rebrastom javoru i najgušćoj smreki koja postoji na kugli zemaljskoj? Pazi, i jedna i druga gaža koštaju isto, zašto onda krajnji konzumenti ne dobivaju isti proizvod, istu uslugu?
Na svakoj gaži treba dati maksimum od sebe, jer vjeruj mi,
nikad ne znaš tko te sluša. (ovo boldano mi je prije prvog nastupa u KUD-ovom orkestru rekao profesor koji me učio svirati i zapamtio sam to za vijeke vjekova)
Quote:
Originally Posted by UrsaMajor
Osobno, svakoj svirci se posvećujem vrlo profesionalno.
Počinjemo od profesionalnog ponašanja, profesionalnog izgleda, preko dres koda, do cijelokupnog dojma.
Ali ne radim od narodnog merifetluka poput kafanske svirke raketnu nauku...
I to je sve...  |
Sama karakterizacija svirke kao "kafanske" iz tvog pisanja povlači kao neku konotaciju da je to svirka koja ionako nikome ništa ne znači, i u toj kafani nema veze kako tvoja svirka zvuči i da od toga ne treba raditi nauku. To ti je samo udri čim jače pa nek se pije i svima dobro. Nije ti nikad palo na pamet da u tu kafanu uneseš i malo kulture?
A i profesionalnost je očito širok pojam, meni recimo nije profesionalno svirati 6 mjeseci na štukanoj žici. Možda je i to samo stvar osobnog odabira...
