Quote:
Originally Posted by _maestro_
benito je rekao uglavnom sve... to bi bilo to.
ipak, uvijek ima izuzetaka. evo primjera kad sam imao jednom u životu situaciju da sam morao vezati žicu na begešu ispod konjića.
svirali smo u palma de mallorci, a na putu do tamo izgubili smo kutiju u kojoj su bile rezervne žice cijelog benda.
kad je pukla žica na begešu, kupili smo lijepo u dućanu žicu za kontrabas (jbg, u španjolskoj nemaju žica za berdu). pošto je žica kontrabasa kraća od berdaške, nadoštukali smo je komadom žice koja je pukla i zavezali ispod kobile...
|
Naravno da ima izuzetaka, ali ti izuzeci se događaju onda kad
nemaš izbora, žice su se ili potrošile, ili ukradene, uglavnom nemaš ih kod sebe, a svirka se mora odraditi. I vjerujem da niste svirali na tu žicu još godinama kad ste se vratili iz palma de mallorce, već ste ju promijenili kad ste došli doma i kupili žice, ili kad su se našle one izgubljene. Pričati o vezanju i štukanju žica kao o "praktičnom i vrlo trajnom rješenju" je za mene nepojmljivo.
Quote:
Originally Posted by UrsaMajor
Ja mislim da je to stvar osobnog izbora...
Idu ljudi na svirke sa polupanim begešima, puklim glasnjačama cijelom dužinom, otvorima veličine dva prsta, crvotocima...
Kako kome odgovara.
Ionako, kafana je kafana a ne dvorana Lisinski.
Jedan stari begešar koj je nama radio zamjene, na ciganskom tročetvrtincu već šest mjeseci radi sa naštukanom (mislim) trećom, i radi uredno.
Iako ima žica za mijenjati.
Da takvi poput njega idu svirati u Lisinski, vjerojatno bi ponjeli kvalitetniji i bolji begeš.
Uostalom, tko bi ponio vrhunski instrumenat negdje među veselu (čitaj pijanu) raju gdje se netko svaki čas nasloni na tebe, ili te trkne ili gurne dok tanca ili može dobro zaliti pićem... 
Just my 2 cents.  |
Pa je, naravno.. Cijeli naš život je stvar osobnog izbora, ali taj naš osobni izbor često puta nešto govori o nama samima. I odluka da se čovjek ne pere je stvar osobnog izbora, a opet ti svi kažu da smrdiš. Iz tog osobnog izbora da se dolazi na gaže s poluispravnim instrumentima ja automatski o sviraču zaključujem da mu je takav stav prema samoj svirci, ljudima kojima svira i onome što izlazi iz njegovog instrumenta, a da ne govorim o potrebi da čovjek vježba, nadograđuje se i napreduje. Takav stav, "dok ide ide, dok nosi pare dobro je", ta indolencija i kurcobolja je po meni veći problem i uzrok činjenice zašto je tambura danas tu gdje je, a ne uvođenje bubnjeva i klavijatura u bend. Ljudi koji u tamburaškom sastavu imaju bubnjeve i klavijature i sve popratne pizdarije pokušavaju napredovati, ponuditi nešto novo i kvalitetno, izdići se iz dreka u koji ih svrstava sav narod baš zbog tih kojima se živo jebe za svirku dok god kaplje neka pinka. Sviranje za novce na krpanoj žici dok imaš novu zapakiranu u futroli je za mene dno dna i takav stav mi se gadi. To ti je prostitucija tambure.