nije svejedno!!!
a što ćemo sa standardizacijom tambura gospodo?
ovakvo relativiziranje i istodobno održavanje 2-3 načina štimanja instrumenata, a ponajviše miješanje različitih štimova unutar istog sastava čini ozbiljnu prepreku nastojanju da se standardiziraju naši instrumenti.
a bez čvrste standardizacije nema niti ulaska tambure u programe akademija i škola.
ajmo opet malo uspoređivati tambure s violinama, gitarama, mandolinama i uvidjeti da se svi navedeni instrumenti svugdje u svijetu štimaju jednako.
ne postoji fis-violina ili c-mandolina.
kad kompozitor piše za violinu, zna kako je naštimana, kako će na takvom instrumentu biti moguće odsvirati ono što piše, kako će i koje će prazne žice moći koristiti...
kroz povijest svog razvoja violine, gitare i ostali instrumenti su isto kao i tambure danas imale više načina štimanja, ali je ipak morao biti dogovoren i usvojen jedan unificirani način.
tambure su danas u toj fazi gdje su klasični instrumenti bili prije par stotina godina i vrijeme je da i mi krenemo s rješevanjem nekih stvari u svom dvorištu.
ne treba tu nikava velika pamet, sve je već viđeno:
imamo jedan predložak rješenja koja su primjenjena kod spomenutih gudačkih i trzalačkih glazbala, imamo jedan drugačiji predložak kakvog su usvojili puhači, imamo i e-štim koji je spontano postao dominantan i većinski korišten. treba samo sjesti i dogovoriti se.
a to je najveći problem izgleda...
|