Svi mi konzumiramo sranja tj. spadamo u masu, tj. nemamo razvijen kritički način razmišljanja na nekim (ili na većini) područja života.
Npr. malo je vjerojatno da će nutricionist konzumirati lošu hranu, dok većina (nas) ipak ne pazi na prehranu i sretna je što npr. na margu piše da je zdrav i pun ne znam čega... U promilima se može izraziti broj ljudi koji provjeravaju oznake za kvalitetu plastične ambalaže u koju se, recimo, puni voda, a neke vrste plastične ambalaže ispuštaju čak i kancerogene kemikalije. Nije bitno, glavno da piše da je voda čista, izvorska, svježa, zdrava ili što već…
Većina (nas) gleda i nekvalitetne filmove, dok oni koji se kuže u to područje gundraju kakva to sve sranja gledamo (pa i za one filmove koje mi, ne obrazovani iz tog područja, smatramo kvalitetnim).
Akademski slikari gundrat će radi toga kakva sve sranja od slika ljudi vješaju po svojim kućama, dok većini, koja se ne razumije u slikarstvo, nije bitna umjetnička kvaliteta slike, samo da je donekle lijepa i da nisu goli zidovi, itd. da ne nabrajam.
Glazba nije izuzetak. Većina ljudi na tom koncertu je htjela na dva sata se zabavit i zaboravit na ostala sranja.
p.s. ispričavam se zbog čestog korištenja izraza „sranje“. Gledao sam jučer Mamića na tv-u (valjda zbog ne razvijenog kritičkog načina razmišljanja) pa me je to na neki način inspiriralo…
|