[_maestro_]

Originally Posted by Benito

J
Ne slažem se da oko žica nema mudrosti. Istina je zapravo da je tamburaški svijet još uvijek pre malo tržište da bi se netko ozbiljnije bacio u biznis sa žicama, od proizvodnje žica svih mogućih debljina i veličina do istraživanja slitina i materijala za žice koji bi dali veću izdržljivost i postojanost žice, te bolji ton. Nije svaka tambura ista i ne pašu svakoj sve žice. Pa pogledajte samo koliko ima različitih vrsta žica za npr. gitare, a one su više-manje standardiziran instrument. A kod tambura variraju i dimenzije i menzure i napetosti/opterećenja na glasnjaču, a svi više-manje koriste iste žice.

kažem da nema mudrosti oko pletenja, siječenja žica na potrebnu duljinu, frkanju omčica... dakle u procesu proizvodnje žica u onom dijelu koji se odvija kod majstora u radioni. to je jednostavan i primitivan posao.

ti raspravljaš o drugome:
ima li ili nema mudrosti oko žica u sadašnjem stanju stvari. kao što si naveo tamburaša je premalo i uglavnom nemaju neke posebne prohtjeve prema žicama i većinom se zadovoljavaju s ponuđenim.
rijetki su oni koji znaju što hoće i zašto to hoće tako.
znanost o materijalima, svojstvima čelika i njegovih legura je prilično razvijena, svaki tehnički fakultet ima katedru o tom segmentu znanosti, ali to je daleko izvan domašaja naših tamburaških interesa i potreba.
dakle, naravno da nije svaka tambura ista konstrukcijom, dimenzijama i akustičnim karakteristikama, a upravo andrija franić to najbolje zna i razumije.
i uvijek je bio spreman izlaziti na ruku sviračima kako savjetom i preporukom za konkretni instrument, tako i izradom "custom" žica prema zahtjevu pojedinog svirača.
naravno da se je čovjek morao ograničiti na profiće i ugledne tamburaše i njihove instrumente i da fizički nije moguće drugačije. oni drugi doduše ionako nemaju baš jasno artikulirane želje i potrebe glede žica. zato sam i napisao u prethodnom postu:

ako nečijem ukusu ili instrumentu ne odgovara "defaultna" debljina neke žice, može tražiti žice po svojim mjerama. i dobit će ih. simple.

kad sam se počeo baviti tamburama, pokojni stanko postonjski (djed osoba koje sada vode posao) je imao odličan čelik iz švedskih čeličana i tek je počeo izrađivati žice za tambure. on je provodio dugotrajan proces traženja dimenzija žica koje treba izrađivati za tambure. dijelio je besplatno komplete žica raznim bendovima i orkestrima, a jedina cijena je bila povratna informacija i sugestija samih svirača trebaju li deblju žicu, tanju, kakvo pletivo itd.
čista empirijska, iskustvena metoda... traži dok ne nađeš.

andriji je bog dao neke sposobnosti da lakše dođe do nekih saznanja, a i sam je graditelj instrumenata za razliku od postonjskog koji nije ni glazbalar ni glazbenik, nego je imao obrt metalne galanterije. i odličan materijal.
ali, kao što rekoh, moralo se sve to tipizirati i standardizirati kako bi se zadovoljila većina i kako bi postojao neki red i pregled situacije.

većina ipak dođe kod "žicara" i traži gis žicu za kontru ili komplet za a-brač... i onda to dobije.
koliko ih dođe s narudžbom u kojoj su navedene debljine žica, osnove i pletiva? i to zato jer tako paše njihovom instrumentu ili njihovom glazbenom izrazu i stilu sviranja.

još moram ponoviti što sam u nekoliko navrata napisao... žice koje majstori naručuju dolaze na velikim kolutima, i one su standardiziranih debljina. ne može se nabaviti neka nestandardna žica, jer je nitko ne proizvodi.
da bi mogli imati neke posebne prohtjeve prema proizvođaču, majstori bi trebali imati narudžbe reda veličine nekoliko tona žica.
a kako su im narudžbe reda veličine desetak kila, osuđeni su na to da dobivaju ostatke od velikih naručitelja. i u toj situaciji ne dobiju čak ni željene dimenzije. pa onda kombiniraju i čarobiraju s onim što imaju.
o sastavu legure da i ne pričamo. uvijek je to kompromis.

meni je kao 3. žica za kontru najbolje pasala d žica od el. gitare, malo pobrušena.