U oružju brat...
 

Pod ovim naslovom koji mi se učinio baš prikladnim (ono, malo poetičan, malo dvosmislen i tako) htio bih napisati i potaknuti ostale da napišu nešto o onoj posebnoj vezi i prijateljstvu među ljudima koji sviraju u bendu. Naravno ta veza i duboko prijateljstvo je posebno jako ako se tamburaši poznaju dugo vremena i dugo sviraju zajedno te su prošli svakakve situacije na gažama (i izvan njih)... Da upotrijebim otrcanu frazu - "prošli su sito i rešeto".

Mislim da je to prijateljstvo i veza koja spaja članove benda nešto stvarno vrijedno i lijepo...

A ovu pjesmu posvećujem svim neraskidivim i iskrenim "tamburaškim prijateljstvima"...

Maglene planine, moj novi su dom,
a sanjam doline, gdje bjeh svoj na svom,
gdje vratit' ću se znam, kad prođe ovaj rat,
do tad bit ćeš moj, ti u oružju brat.

U polju uništenja, vatrene krstitke,
i grudi me bole, dok zovem usred bitke,
kad prokrvarim, u strahu ću znat',
izvući ćeš me ti, moj u oružju brat.

Ima raznih svijetova, pod raznim suncima,
mi jedan branimo, za njega živimo.

Sunce odnosi vrag, mjesec svijetli kroz mrak,
zbogom prijatelju drag, umrijet' mora svak',
al' piše nam u zvijezdama, iz dlana ćeš pročitat',
da ostaješ moj, ti u oružju brat.

u mom bendu sviraju dečko kom sam ja krizmeni kum ( i moj najbolji prijatelj )
njegov brat kojeg poznam punih 20 godina...skoro pa smo i prohodali zajedno
njihov bratić i moj treći najbolji prijatelj...a i četvrtog člana smatram kao brata
.....................
sad taj moj kum odlazi u Zg na studij, i već mi jadno...imamo mi zamjenu za njega isto jako dobar dečko....al u ovih 9 god koliko bend djeluje stvarno smo prošli sve i svašta...sad mi odlazi najbolji prijatelj i kum.....i znam da svirke više nikada neće biti iste...bar za mene....
...možda sve to ispada previše sentimentalno...al ja bar na prijateljstvo gledam kao na svetu stvar..i u svakom, ali svakom trenutku sam spreman dati ruku za bilo kojeg člana benda jer smatram da je mala razlika između njih i članova moje obitelji....naposlijetku u ovih 9 godina više sam vreemena proveo sa njima nego sa svojom obitelji....
.................................................. ...
ostaje jedino da nadam da nakon odlaska iz benda to prijateljstvo neće puknuti...jel bi i u ovom slučaju daljina mogla napraviti svoje....
.................................................. ........
eto ja sam napisao šta trenutno mislim....a možda sam i promašio bit,al valjda nitko neće zamjeriti....iako bi se u ovoj temi moglo još štošta napisati....al najbolje stvari se ne mogu ni riječima opisati.....

meni je isto kontraš krizmani kum, jako puno tamburaša u bendovima i opčenito ovak su jako dobri prijatelji i jako puno njih kumovi ja se isto sležem za to da bi ruku u vatru dao za njih, uglavnom ko se meni pokaže kao dobar frend u raznim situacijama za njega sam spreman napravit gotovo sve,

a i mi ko tamburaši ak ništa drugo barem imamo tu svirku zajedničku pa se kužimo i imamo kolko tolko ista razmišljanja ak smo bend pa smo svi dobri prijatelji fala bogu puno je više onih dobrih "tamburaša" nego onih loših pritom milsilim na karakter, bez daljnjega svi mi imamo svoje mušice al kaj sad:top:

Kumstvo
 

Kad smo već kod kumstava - jedan od basprimaša iz mog benda se uskoro ženi, a drugi basprimaš mu je kum... :top:

dečku koji je do prije godinu dana svirao sa nama je naš basista krizmeni kum..
kad god da su negdje vidjeli jednog od nas znali su da su tu svi ostali...
govorili su da kao da smo pupčanom vrpcom vezani.....

Netko bi mogao uglazbiti pjesmu pod radnim nazivom ''Kumovi tamburaši''.Mnogi bi se, izgleda u njoj našli.
Dakako, trebalo bi smislit i text:bonk:

Ubaci i ono:

Tri su kuma, mislim da ih znate:
Thompson, Škoro i Bulića Mate:krez:

Znači nema baš nekih priča o prijateljstvima među članovima benda... Ah, tako je to, "bande" se danas okupljaju više radi para, a manje radi muzike, nema tu više toliko bendova koji su skupa od malih nogu i koji su pravi prijatelji...

U mom bendu drugi harmonikas i prvi vokal je moj vjencani kum. (bum nekaj i za chica smislil):cool:

možda su svi sramežljivi pa se boje pisati o takvima tzv. sentimentalnim temama, ili im je možda neugodno

nije nikome neugodno nego su svi na godišnjem pa ne pišu ništa. a evo ja ako uz vaše dopuštenje slobodno komentiram ovu temu želim reći da je uglavnom istina da se danas "bande" okupljaju radi love. mada ne želim sad bacati ljagu na nekoga pa da se počne svađat i kako mogu tako pričat. jednostavno je zto tako. ali uvijek se nađe bend koji svira radi duše ili radi zabave ili radi toga jer to voli i želi to raditi. i naravno da su uglavnom sve to prijatelji ili rođaci ili ljudi i kolege koji gaje istu ljubav prema zajedničkoj svirci. ja sviram samo u tamburaškom orkestru i po naravi sam društvena osoba pa neam problema sa sklapanjem prijateljstava tak da...eto:) par riječi od mene...budite pozdravljeni od jedne tamburašice:)

Mi iz benda smo svi počeli kao klinci i tako i ostali, ni jedan nije došao sa strane(mislim na tamburaše)! takorekuć non-stop smo zajedno, od ljetovanja, zimovanja, k.u.d.-a do kvartovskih birtija! još se nismo počeli ženit tako da nema za sad kumovanja! vjerujem da takvih na forumu ima podosta

Ima jedan bend u mom kraju koji su doista pravi prijatelji.Većina ih je odrasla zajedno a i ovi što su kasnije pristupili su se fantastično uklopili, tako da su zaista jedna dobra klapa.Sama činjenica da ih ima osam članova u full sastavu govori da im novac zasigurno nije prioritet i svatko od njih ima nekakav posao a svirka im dođe kao jedna dobra relaksacija i druženje.Inače su i u privatnom životu takvi i nerijetko se dešava da jedan drugom idu pomoći oko bilo čega ovisno o tome tko se čime bavi.Tako su se podizale kuće,uvodila struja,cijepala drva,svinjokolje:krez: A nerijetko se zna desiti da se spontano dogovore za neki roštilj u prirodi(sa familijama) gdje sam ranije i sam bio nazočan.I baš im na tome zavidim jer u mom bendu nije takva situacija.Po tom pitanju, mi se ponašamo kao neki ''profići'', odsviramo svoje i svako sebi:down:
Mislim da ima jako malo ovakvih primjera kao što su gore pomenuti dečki a zovu se ''GRANIČARI'':top:

....Graničari......e to su pravi dečki......svaka čast.......slušao sam ih u Žu jednom prilikom, dobro i pjevaju i sviraju.......bravo!

Ima takvih bendova.... Mi smo počele svirati kao klinke i bilo nas je 7 u početku. Dvije cure su u međuvremenu otišle, a jedna je došla.... No, uglavnom, cure su mi poput sestara. Većinu vremena provodim s njima i stvarno se super slažemo, a jedna drugu znamo ''u dušu''. Često se dogodi da kažemo neku stvar u isto vrijeme, a isto tako, znam kako će koja reagirati u kojem trenutku.
Mislim da je kod ženskih sastava puno bitnije da se članice dobro slažu. Ipak smo mi ženske osjetljivije i neke stvari doživljavamo preosobno, za razliku od muškaraca.

Jel' kod Tihe u restoranu ''Graničar''?

...je.....to je bilo negdje u vrijeme kad je Laki tek prešao......super je bilo.....vidi se da su to normalni ljudi....

Ne znam ga baš iz takvih epizoda, to bi vjerovatno sviraczs bolje znao ali da je veseljak i da voli tamburase, nema sumnje. Da je bar više takvih ugostitelja:top:

ima jedan bend gdje su svi članovi različiti u najvećoj mogućoj mjeri. i postoje neke stvari koje samo među sobom raspredamo. kad idemo na svirku prvo idemo na kavu, a poslije svirke opet na kavu i zajebanciju. i mogu vam reć da mi je super. nisam nešto puno bendova promijenio, nekad mi je bilo da sve ostavim, al ovaj mi je super. sviramo kak sviramo, trudimo se što više, posla ima, fala bogu, i ono najvažnije, ljudi smo.

Ima, kako nema.
Ekipa s kojom sviram svira zajedno, s nekim manjim promjenama skoro 15 godina, svi se znamo od djetinjstva, i kumovi smo si u 6 kombinacija, hehe, vjenčani, firmani, kumovi djeci i šta ti ja znam.
Nije nam problem, ako nam se koji put ne da imati proba, skočit po mesinu, zakurit vatricu i eto, nastane nešto u stilu: http://www.svita.net/Slike/v_martin4.jpg :D
Zna bit i trzavica, al sve se to uspješno rješava. :top: