Lepa Brena u Areni
Čačkam ja tako po jubitu, kad naletim na koncert Lepe Brene u Areni... Gledam i čudim se: vidim Brenu, al' ne vidim Lepu. Ali kasnije sam skužio kad sam prepoznao Čik pogodi. I onda mi došlo teško što se nisam i ja laktario među svim onim maloljetnim toaletama i razmahivao svojim novim Sony Ericssonom. Ali nije meni do Breninog meketanja (inače, jedna od ovaca mog dide se zvala Brena), nego mi teško jer sam taj dan proveo u uredu. Tako mi i treba kad nisam više u Bandi, a nisam ni za tinejdžerske subotnje pohode Mirogoju!
Ne bi ništa u tome svemu bilo značajno, da nisam vidio neki dan reportažu o zagrebačkim maturalnim zabavama. Jedna majka, drugi otac, ujna, strina, tetka, svi se slažu da su maturalne zabave preskupe, a prizor pred Sheratonom identičan onom pred Arenom: klinci u skupim odijelima i klinke u skupim sjajnim večernjim haljinama. I to me na kraju natjeralo da se zapitam koliko sam vremena proveo u svojoj podsljemenskoj špilji, jer uopće ne razumijem zašto bi Brenin koncert bio vrijedan okupljanja prosvjeda, a maturalne zabave ne...
I nek se onda netko usudi reći da nas je poharala recesija!
|