Hrvoje Majić
 

Razni bendovi i razni tamburaši imaju svoju temu na forumu, a čovjek iz naslova ove teme je svakako zaslužuje.

Na otvaranje ove teme me zapravo ponukala njegova kratka biografija na stranici http://free-vk.t-com.hr/Josip-Sarcevic/glazbenici.htm

HRVOJE MAJIĆ, glazbenik, učenik. Rođen je u Vinkovcima 2. svibnja 1969. Tu je završio osmogodišnju školu 1984. Nastavio školovanje u vinkovačkoj Gimnaziji. Tamburicu počeo svirati još u osmogodišnjoj školi, uz privatnu poduku, pohađao je i glazbenu školu. Tada je slavonska tamburica kao istrument padala u zaborav zbog utjecaja električne gitare i novih glazbenih trendova sa zapada. H. Majić je uživao u zvukovima svoje tamburice prime i od nje se nije odvajao. Godine 1986. ušao je u sastav štitarsko-županjske tamburaške grupe «Zlatni dukati», s kojima je svirao po svatovima i u taverni županjskog restorana «Kristal». Tada je zanemario svoje školovanje i treći razred je završio s nedovoljnim uspjehom. Došao mi je kao svom razredniku reći (uvijek se samo smješkao) kako napušta školovanje i započinje se ozbiljno baviti glazbom. Moja nagovaranja da treba završiti gimnaziju nisu urodila plodom, a ni roditeljska, kako sam kasnije čuo. U ljeto 1987. slijedila je turneja «Zlatnih dukata» po Hrvatskoj u organizaciji glazbene agencije «Lira» iz Čakovca, suradnja s glazbenim kompozitorom J. Ivankovićem, snimanje prvog albuma Nek zvone tambure (1988.), i uz to slava po cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji. Godinu dana kasnije, H. Majić mi dolazi u kuću jednog ljetnog jutra s tatom, i željom da završi gimnaziju. Polaže privatno treći i četvrti razred, maturira 1989.

U narednih 10 godina sa «Zlatnim dukatima» je snimio 17 albuma, od prvog već spomenutog, pa, Pjevaj kad duša boli (1989.), U meni Hrvatska (1991.), 16 zlatnih hitova (1992.), Sretan Božić (1993.), do Hrvatske pjesme iz Bosne i Hercegovine (1999.).

Bio sam županjski gimnazijalac kada su započeli svoj svjetski glazbeni pohod čupavi liverpulski momci «The Beatlesi» i meni dragi «The Roling Stonesi», a «Zlatni dukati» su napravili isto takvu glazbenu i tamburašku revoluciju na balkanskim i hrvatskim prostorima. Obnovili su zvuk naše slavonske i šokačke tamburice kada je padala u zaborav, pokrenuli jedan tamburaški pokret (...samo da ih je mogao čuti dr. Slavko Janković...), potaknuli osnivanje stotinjak tamburaških grupa u Hrvatskoj, potaknuli skladanje stotine i stotine lijepih slavonskih i šokačkih hrvatskih pjesmica.

Otišao je tko zna zbog čega jednog lijepog sunčanog dana 2. rujna 1999. Nikada neću zaboraviti stotinu tamburaša i Tamburašku rapsodiju nad njegovim otvorenim grobom.

Slažem se, i lijepo od tebe da si otvorio ovu temu.

Nama je Hrvoje prvenstveno bio dobar prijatelj. Ali i učitelj, bez obzira što je bio naših godina. Radili smo s njim dosta klasike, ali i drugih instrumentala i pjesama, mada je imao i nešto problema s Ivankovićem zbog toga. Prihvatili smo kroz druženje s njim i dobar dio njegovog razmišljanja i njegovog shvaćanja tambure. Cjenio je klasiku, genijalnost Mozarta ili Bacha, ali bar isto toliko volio je i cigane i njihov način svirke. Općenito je kod tamburaša najviše cijenio ako svira čvrsto i sa srcem, nije volio mlitavo sviranje, čak i ako je bilo virtuozno, tako da je 'odgovoran' i za naš malo žešći stil svirke.
Radio nam je i aranžmane za većinu stvari koje smo snimali.
Zajedno smo i lokali poslije svirki, slavili rođendane, nove godine, rođenje djeteta.... Neću sad pisati in memoriam, ni sve zgode i nezgode s njim, jer bi se ovo odužilo, reći ću samo da ni ja nikada neću zaboraviti Pjesmu rastanka na vinkovačkom groblju i da se i danas naježim kad čujem pjesmu Slavonijo jedna jedina koju je zadnju snimio i tog 2.9. trebao svirati na festivalu u Požegi. Na kraju je pjesma išla samo uz njegovu sliku, a prepun trg Sv. Trojstva je na tri minute potpuno zamuknuo.

Quotam isto k'o i tamburix...U moru postova o tehnici, ovome i onome...Neka se jednom i ovo otvorilo...Svaka čast!!!!

Pa nesto slabo tece rasprava.......:sad: tema je zakon ali su ljudi nesto strasno navalili pisat.....!!!:bonk:

hehe... moj čovjek... što se toga tiče :D

Bio je jedan od najvećih,prerano je otišao,sad bi bio na vrhuncu,drago mi je što sam se družio i učio od njega.

Slažem se kao i vjerujem većina ovdje prisutnih...Hrvoje je meni osobno kao klincu tada od nekih 14-15 godina bio jedan od uzora...Sve je to imalo drugačiji smisao kada bi se na sceni pojavio Hrvoje i počeo šarat. Neki su čak znali reći da malo pretjeruje, medjutim meni je to sve nekako uz njega pasalo. Bio je istinski majstor, i ono što je najvažnije njegove ideje vezane uz tamburu žive i danas, a to je znak koliko je bio velik. :top: :top:

koje ideje?
može malo više?
kad je Hrvoje svirao mogla se zamijetiti živost i dinamičnost u njegovoj glazbi.
Dao je kretanje toj glazbi. Uglavnom prepozna se kad on svira.

.....a jel ti čitaš išta drugo osim postova na forumu?
http://www.memorijal.tambura.com.hr/

čovjek je bio velik............postao legenda..................i ostat će legenda....
..........o njemu će ljudi pričati kao i o Janiki.............

O njemu ljudi pričaju...

Čak šta više, rekao bi da pricaju i bolje... Svaka cast Janiki, bio je majstor svoga zanata nema sta, al nekako mi je Hrvoje ostao upecatljiviji jer je on svirao u moderno doba i drugacije su tehnologije snimanja i sve to pa su njegove snimke nekako cistije od janikinih starih(primjer CD dukati i sima)..
to je moje misljenje.

...i pričat će........
.........znaš šta sam mislio......

Naravno da čitam.
Pročitao sam to štivo pred pola godine....
Al zanimalo me o Hrvoju iz prve ruke.
Neku priču o njemu koja će nadahnuti mlade. Koja će biti poticaj mladima.
Ne tračevi, nego poticaj @maestro.

.......e Bože moj mili.......meni bi bilo dovoljno da slušam kako svira.....ne znam šta još da ti kažem.....

ja o njemu kao glazbeniku mislim sve najbolje, covjek je znao svoj posao bez daljnjeg..uz ove snimke koje su svima dostupne posjedujem i par snimaka njega uzivo dok je ucio svirati brlju i ekipu, tu se tek cuju njegove majstorije..uglavnom, moj naklon do poda..

Bas me zanima ako netko ima neke uzivo snimke od Majica? Ja nisam imao sancu da ga cujem uzivo. Pa ako postoji TzaDusu Uzivo onda zasto nebi od Majica? Sa dukatima ili bilo kakva svirka? Ako netko ima video snimak neka se stavi na youtube. Znam da ima dosta studijski snimka ali mene zanima uzivo. hvala

U to doba mobitelom se moglo uglavnom samo telefonirati, nisu još znali snimati zvuk ili filmiće, pa mi nemamo ništa snimljeno. A bilo ti je raznih TV emisija i festivala koji su išli uživo, ali to se i ne razlikuje pretjerano od studijskih snimki.
Mogu vam samo reći da je meni najveći gušt bio gledati ga kako ždere basprim. Čini mi se sad da je to zvučalo nekako između Đene i Ive Plivelića. :gita: Također na snimanjima kad je nasnimavo čelo - fascinantno je bilo gledati kako plete s onim svojim dječjim prstićima :)

a sigurno ima neke privatne feste sto se snimalo na video kameri? ili na audio kazeti. Ako ima od jovice nikolic ork snimka 1989(?) kad su svirali u zupanji onda sigurno ima od majica.

postoji jedna audio-kazeta sa tamburijade u markusevcu 1988. pitaj jerry-a on je bio s tim deckima kad su snimali...