|
Petro Ivanovic
CD Petra Ivanovica " Romano Drom " imam vec nekoliko godina kod kuce, sto puta sam ga vec slusao a tek sam danas procitao tekst na omotu ! Pise da je Petro presao s tambure na balalaiku (sto me nikako ne cudi jer mu je tehnika sto posto tamburaska). Ali, dragi moji tamburasi i tamburasice, tko ima Petra na tamburi ( mozda s Jagdinom ? ) ???
Lijepi pozdrav, Georges. |
Quote:
Ma to je samo moje mišljenje, jednostavno - nije mi to-to:) Prelazak sa basprima na balalajku je očekivan i logičan, dosta toga se može odsvirati i bez drugog "basprima", veći je raspon a i novci se dijele na manje svirača:) Slijedeći koji će napraviti takav korak je ing. Čičak, samo kad ga prođe faza experimentiranja sa tambura les-paul:) |
aloha
pa,valja se navici da na basprimu imas istu visinu tona kao i na primu...u nekim kompozicijama prim djeluje napadno,a bprim s istom visinom tona puno mekše....treba malo ici naprijed...ne treba samo zivjeti u 70tim godinama iz razloga-->koliko god se trudio sto ne mozes proizvesti sound 70tih godina jer nisi gazio "po tom blatu"...s toga...radi ORGINALNO,cuvaj TRADICIONALNO....p.s...da je Petar(perica)Ivanović znao za moj basprim,ne bi kupovao balalajku ;)ako cemo na zapad,valja tako i ugoditi instrumente :cool:
|
ej maestro, samo da te pozdravim jerbo nisam stigao u vinkovcima..vidimo se kad mala iz ambasade sredi gazu u Sarajevu :) ajd zivio!
|
Quote:
Mišljenja sam, ako nam je stalo do tog "zapada" da ih treba dovesti a ne ići k njima, treba težiti tome da te prihvate onakvog kakav si, sa svim manama, a glede vrlina - pa i ja bih sam sebe volio zbog njih:) , dakle, sviraj to što je duboko u tvojim genima, tradiciji, naslijeđu i krvi, i budi svjestan da nema potrebe svima se svidjeti Pa taj zapad ima jedan mentalni sklop kojeg ja zovem kolonijalni mentalni sklop, ne prihvaća ništa što ne razumije, a nažalost razumije vrlo malo ili nikako... I zato - uz dužno poštovanje prema talentiranoj i kulturnoj manjini tamo na "zapadu" - hvala ali ne, hvala! I zato, dragi "zapadnjaci", ako vam se nešto od toga što ja "tamburam" (naravno, mislim na nas) svidi - tim bolje, ako ne, ne želim mijenjati nešto da biste vi bili zadovoljni, da bi vam to bilo slušljivo i estetski prihvatljivo, jer pobogu, to je MOJE i ja vam to ne dam, toliko slobode i izbora mogu si priuštiti, ta ionako ste skoro svima sve uzeli... Toliko od mene o "globalizaciji", povlačim se iz bilo kakve diskusije po tom pitanju! Živjeli;) |
Čestitam Gazda, u pravu si. Ne trebamo se mi stalno prilagođavati zapadu i samo njihovo odobravti i govoriti da valja. Nek i oni malo poslušaju naše možda netko od zapadnjaka zavoli i našu glazbu, pa jednog dana postane popularna i vani
|
replika na "globalno zagrijavanje"
poenta moje price je da sam dobio ono sto sam htio,a samim tim mogu svirati ono sto zelim...mogu i nase a i njihovo...Ja svoju svirku uvjek i sviram....trebate se ugledati na Tucu i njemu slicnih ako zelite "zapadu" pokazati tradiciju....ima vas vala puno....samo i vas je 95% zaglavilo u kafani,tako da i niste bas ni primjer očuvanja tradicije...onih 5% svira po KUD-ovima...za jedan tarabuk zna citav svijet i u mnogim svjetskim prospektima instrumenata se nalazi,a tambura se nigdje ne spominje...kao i pored svjetskih grupa pored Metalice,Nirvane,Philla Collinsa,stoji ime "Kalesijski zvuci"...to je jedno njima poznato s podrucja Balkana...Kalesija je jedno selo pored Tuzle sa 300stanovnika...logicnije mi je da Bogdan,ili Jerry bude u takvim magazinima s obzirom da tamo zivi,a ne trio "Kalesijski zvuci"...neko do sad nije svoj posao dobro radio...pored obitelji gudača koja broji 4 instrumenta,tamburaška obitelj broji 6...to je jedinstven zicani instrumen..i ne treba ga drzati SAMO u selu...Moj susret s covjekom koji je vlasnik produkcijske kuce u New Yorku..jako mu se svidila tambura kao instrument,al je jako iznenadjen...jer...Nikad nije cuo za nju...cudi ga kako nije cuo do sad za jedan takav instrument,tj.6 instrumenata...Treba instrument progurati,npr.kroz drugi stil muzike,pa za tim progurati i tradiciju,posto je ocigledno da je nisu popusili u proteklih 100godina...u ovom slucaju...cilj opravdava sredstvo!!!!.tambura je svjetski instrument,i tamo mu je i mjesto!!!
|
Quote:
>>>>> Zivio dkranjce! Pitam se gdje bismo bili kad bi nas više dijelilo mišljenje s tobom i kolegom dr.Čičkom. Slazem se u potpunosti s obojicom. |
opet ja za dr. Čička:-)))
Ovako, oko nekih stvari možemo se složiti, a oko nekih...
Slažem se da je tambura svjetsko glazbalo, ali... Koje ćemo kriterije uzeti da bismo nešto proglasili "svjetskim"??? a) Mogućnosti - tambura ih, i ovakva kakva je danas - definitivno ima!!! Svirali su na tamburama svašta, klasiku, evergrine, folklor u raznim varijantama pa čak i jazz i rock!!! Prošla je, a djelimično još prolazi jedan evolutivni proces, (razni Jakovići, Farkaši, kvartni, kvintni, dvoglasne, troglasne, četveroglasne...), jedino još štim nije zapečaćen (EiliD sustav) ali i to će se dogoditi, vrlo brzo! b) Rasprostranjenost - i tu je tambura "na konju", svira se u svim državama bivše Jugoslavije (Je li tako Čičak, Tamish), u bližem i malo daljem okruženju, Evropi (je li tako Georges, Danice...) Kanadi, Australiji, Sjevernoj i Južnoj Americi...impresivno, zar ne? c) Prihvaćenost "od širokih narodnih masa" - pa prihvaćena je, niti jedan stranac neće ti reći da je to nezanimljivo i loše, takve ocjene možeš čuti samo od nas samih. Sjećam se, to je bilo relativno nedavno kad su Gazde punile Dom sportova i to veliku dvoranu, a isto tako i kad su bili predgrupa ostatku Led Zeppelina; Jimmy Page se "zaledio" kad je vidio i upoznao tamburicu i zvao je momke da im budu predgrupa; naravno, publika ih je popljuvala a Pageu nije bilo jasno - zašto, pobogu??? Ja znam zašto, a vi dragi moji prijatelji, razmislite! Znam isto tako da je Janika sa svojim orkestrom svirao SVOJU glazbu i u Olimpiji i u Americi... da je Jerry svirao u Kennedy centru SVOJE, da Boban Marković, Kočani, Vlatko Stefanovski, Cesaria Evora, a u konačnici i Mostar Sevdah sviraju svoje itd... Ovdje bih još mogao pisati o raznim sitarima, koto-ima, kineskim glazbalima koje sluša pola čovječanstva (oko dvije milijarde ljudi, da ne bi bilo zabune) ali nisam baš primijetio da su "zapadnjacima" ništa više nego zanimljivi, ali na kratko;u jednom periodu "otkrivanja" Indije folirali su se i ubacivali sitar u razne experimente ali je sitar ostao takav kakav je, moram priznat, meni neslušljiv. Slično je i sa filmom, Bollywood je drugi u svijetu po proizvodnji filmova, vrlo visoko su i po gledanosti filmova koji su - svi isti!!! Kad si zadnji put (ako si ikad) gledao indijski film??? Znači li to što je relativno neprihvatljiv i neshvaćen za zapadnu populaciju da ne valja ili da je nepoznat??? Na oba pitanja odgovor je negativan! 80-ih godina Paul Simon je "otkrio" Afriku, ritam, sunce i život u glazbi Afrike, i ovdje dolazim do objašnjenja za tvoju tvrdnju, sa kojom se btv. u potpunosti slažem, o popularnosti tarabuka;radi se o tome da je tarabuka (tarabuk, darbuka, kako tko voli) savršena u svojoj jednostavnosti i mogućnostima, nije dominantna nigdje, uklopiće se svugdje, preživjeće sve i nigdje neće smetati, baš kao i beduini! Kalesijski zvuci - tako i treba, ljudi niti ne pokušavaju svirati nešto drugo, a nemoj bit naivan i pomisliti da se to nešto bogznakako kupuje i sluša od strane "zapadnjaka". I još nešto u vezi njih, oni su meni fenomenalni; tri milijuna tekstova na istu melodiju i svaka stvar je ista, 300.000 različitih kazeta, e tako ih percepiraju i svi oni kojima taj zvuk nije "u krvi". Da sam imalo neutralniji promatrač (a nisam i ti to znaš) - nema neke razlike između njih i muzike sjevernomeričkih indijanaca iz plemena Ravni Tabani:) ...i jedno i drugo mi je zanimljivo ali samo na kratko... Tebi je lik u New Yorku govorio o zanimljivosti tambure, a meni je lik, profesor glazbe, ovdje "u mom dvorištu", lik sa kojim dijelim isto geografsko porijeklo i jezik govorio o tome kako tambura nije instrument, glazbalo nego "primitivna tvorevina"i nešto što ne valja ni za q***c jer za nju - pazite sad - nisu pisali veliki klasični skladatelji!!!(ovo na kraju je bio znak urlika). Istina je, kao i uvijek, negdje u sredini... Još je davno Konfučije rekao - "uključi me - naučit ću" I zato mi je neizmjerno drago što postoje seminari na koje dolaze sve više stranci i u sve većem broju; o tome kakva je kvaliteta rada na seminarima i može li se poboljšati dalo bi se razgovarati, o tome je li to potrebno - nikako!!! Bilo bi dobro da ih ima još i više, ali i to će biti jednog dana, uskoro nadam se! Mišljenja sam da "zapad" u tom smislu treba "dovesti" ovdje a ne ići tamo... Kažu da magarac ide u svatove ne da bi se veselio nego da nosi vodu... Pa u čemu je onda kvaka??? Odgovor je vrlo jednostavan - marketing! 90% prodaje ili popularnosti nekog proizvoda ili usluge čini marketing, to su veliki igrači davno shvatili i igraju takvu igru; dakle, više se ne radi o glazbi ili kvaliteti nečega nego o nečem drugom što nema veze sa glazbom Svaka roba ima svoga kupca! Fado se svirao i pjevao i prije globalne popularnosti, flamenko, Kuba i masa drugih, da sad ne nabrajam... Stari moj, nađi nekoga tko će uložiti u tebe par milja dolara a tko zna pravila igre i moći ćeš prodavat podrigivanje u kromatskoj ljestvici sa Amsterdamishe Tramharmonie, nema greške, pacijenti će popušit i kupovat, ionako je Zapad a i mi sve više s njima pun trendsetera i foldžija koji puše takve stvari. Pa likovi su prodavali prazne ploče, bijela slikarska platna, svašta nešto sve u cilju "umjetnosti" I je li to cilj "svjetskizacije" tambure??? Naravno da nije, ako nešto vrijedi - a tambura vrijedi - doći će oni koje to zanima po nju, sigurno! Budi to što jesi, sviraj to što te čini sretnim, budi iskren u tome jer, vjerovali vi meni ili ne, tambura ima emocije i osjeti emocije:) i rezultati će doći, uvijek se iskrenost i kvaliteta prepoznaju i u konačnici isplate! Živjeli!!! |
Aferim, Kranjcevicu, Aferim!!!
|
Quote:
ja mislim da se sad sa sigurnošću može reći da je zapećaćen kvartni sustav i četveroglasna tambra. definitivno je zapećaćen e štim, a g ide polako u orkestre dok se d napušta... elid sustav??? zašto bi trebalo inzistirati na samo jednom štimu? znam da mi je frend (stari mu svira u simfonijskom orkestru, a on sam zna svirati skoro sve tamburaške instrumente) rekao da ima nekih stvari pisanih isključivo za pojedini štim (g ili e) npr. reče mi da dubravko češnjak (kojeg osobno poznaje) ima e i g pa svira s onom tamburom sa kojom mu je lakše nešto odsvirati. eto npr ja sam skinuo čaradaš janika i to na g štimu je jako teško za odsvirati brzo. čak i fale tonovi. npr. nema najdubljeg e3 tona. :-) Quote:
a kolko sam skužil problem je što nema skladbi baš za tamburu-tj. ima ih premalo.(ne znam točne kriterije) Quote:
jer gledajte tko je ikad nekoga poučavao tamburur prije 20 godina??? bilo je -sviraj kako znaš i možeš. (međimurski-ki kak more, ki kak zna) a sad s mladim sviračima koji vole tamburu je to postalo puno bolje-ne usidim se reći kvalitetnije jer treba poštovati stare majstore koje se u nekim stvarima ne može nadmašiti). @dkranjce-ovi tipovi što su svašta prodavali i odjednom postigli velik uspjeh danas ih se i ne pamti. tamburu znaju cijeniti stari ljudi. problem je u klincima jer im se možda ne prezentira dovoljno dobro ili nikako. imam puno frendova koji kad su čuili neke skladbe (virtuozne i zabavne) da su se JAKO UGODNO iznenadili. pitaj Boga kaj su prije čuli. :-) Quote:
al dkranjce svaki instrument ima emocije i osjeti ih ako ga sviraš dušom... |
kurs za tamburu
Prica se da je ,davno, dos'o neki bogati Amerikanac u Deronje, za nemale novce zakupio kucu do Djenine, vlasnika sa sve porodicom posl'o na letovanje o svom trosku, a Djeni platio mesec dana - nigde da ne ide, da sedi u Deronjama i da ga uci tamburu svirati i sve one njegofe fore & frcokle da mu pokazuje ! ! ! |
Quote:
|
Pravo ime mu je bilo Evgenije, ali ga ceo tamburaski svet zna kao legendarnog Djenu Jovanovica iz orkestra Bice skoro propast sveta.
Pogledaj http://www.vreme.com/cms/view.php?id=330163 |
just 4 double "D" ;)
b) Rasprostranjenost - i tu je tambura "na konju", svira se u svim državama bivše Jugoslavije u bližem i malo daljem okruženju, Evropi,Australiji, Sjevernoj i Južnoj Americi...impresivno, zar ne? -- post by dr_Darko
-rasprostranjena je medju nasim ljudima,sto ne znaci da drugi znaju za nju...ne svira se u juznoj americi zato sto je dovela popularnost nego zato sto je od 1950 pa nadalje poceli masovni progoni Hrvata od strane KOS-a,i UDBA-e,pa su nasli spas u dalekim zemljama i tako i tambura s njima....znaci nije poznata J.Americi nego nasim dijasporasima....na zalost ne i svima...! -- post by me! -Tebi je lik u New Yorku govorio o zanimljivosti tambure, a meni je lik, profesor glazbe, ovdje "u mom dvorištu", lik sa kojim dijelim isto geografsko porijeklo i jezik govorio o tome kako tambura nije instrument, glazbalo nego "primitivna tvorevina"! -- post by dr_mr_kranjcevic -Dobar ti komsija....ako je profa prosao kroz akademiju,ne znaci da je i ona prosla kroz njega!!! post by me! -Fado se svirao i pjevao i prije globalne popularnosti, flamenko... -- post by dr_mr_kranjcevic! Flamenco,kao i Spanski majstori zaštićeni su od drzave k`o ---> panda ----post by me! -Odgovor je vrlo jednostavan - marketing! 90% prodaje ili popularnosti nekog proizvoda ili usluge čini marketing, to su veliki igrači davno shvatili i igraju takvu igru; dakle, više se ne radi o glazbi ili kvaliteti nečega nego o nečem drugom što nema veze sa glazbom -- post by dr_mr_kranjcevic Stoji to za marketing.....A de mi reci kakav je marketing imao Django Reinhart a takav svjetski uspjeh? Lester(Les) Paul kao najbolji americki gitarist nije smio reci pred njim da svira gitaru jer se sasro....svjetski svirac kojem je USA zabranio 10god.rada jer je bio tako dobar da su pocele propadati druge produkcijske kuce,i jer sve sto ovaj snimi prodaje do zadnje ploce i izmedju ostalog i izumio je efekt "halla" i prvi ga primjenio na gitari i u produkciji.Takav..NE genije ..nego EVGENIJE se boji zasvirati pred jednim cigom koji zivi u pokretnim kolima kome je jedini marketing zaraditi za `ljeb na "romanticnom krstarenju" od sela do sela!!! Danas Djangove instrumentale sviraju jazzeri,kao i od Antonia Carlosa Jobima koji je napisao najpoznatije standarde koje jazzerima(kao i okrestrima) sluze kao vecernji program u nekom clubu-koncertu,npr."Girl from Ipanema","Desafinado","Mahna de Carnaval(tema iz filma "Black Orpheu 1959te)","Triste","Samba una nota so" koju i HRT orkestar svira na koncertima....e jebo ja sebe..nesto ne valja...kako se to svira svugdje CAK i kod nas i to NASIM LJUDIMA i oni to prepoznaju i pjevaju i nagrade?? kome ja te standarde sviram i zivim djelimicno od toga,kako nasi ljudi pjevaju pjesme iz Ria de Janeira? neko ih je lobirao kod nas? :cool: naravno da ne...smijesno...--post by me! Dr_D ------> u ostalom se slazem s tobom... p.s....nisu samo problem 95% sviraca svoj zivotni vijek zavrse u kafani sa stihom Balasevićevog "Vase Ladačkog" ..."klonula mu samo glava k`o da drema ko da spava,i svi pamte sto je zadnje reko" a to je..karikiram "osim djece ostavi nesto iza sebe po cemu ce te pamtiti i radi ono sto srce zeli,jer u parama nije sve"..... -Jedan od KLJUČNIH problema je i sto tamburu NEMAMO na akademiji....nije predmet izucavanja na drzavnom nivou!!!!!!! -Pa,ako drzava puno ne zarezuje tamburu(koliko bi trebala,s obzirom da je postala Hr.nacionalni instrument) zasto bi je i drugi u svijetu !!! Ajmo `rvati ....rece Stanka Šarić....."Hrvatska vas zove" :rolleyes: nadjite "Matiju Gubeca II " i pokrenite "kulturni ustanak" Ev...ja predlažem našeg double "D"...Dr_Darka_admina ;) |
Lova voli muziku, muziku voli lova, muzika voli lovu, lovu voli muzika
Sve se vrti oko love, marketinga i distribucije. Uzmite na primjer mog dobrog prijatelja koji svira u Vaya Con Dios. Sto puta sam mu rekao da je njihova glazba cisti izum marketinga, on se lijepo smije. Smije se jel' mu je buducnost novcano osigurana a komponirao je samo tri pjesme na albumima !!! Bas ga briga o kvaliteti sviranja ili pjesme, samo da se pusta po cijelom svijetu. Dajte malo poslusajte njihovu reprizu od " Delem Delem" na zadnjem albumu ( "Je l'aime, je l'aime " ), ocajno, skandalozno... Dalje : Compay Segundo, simpatican, fotogenican, smijesan, nasmijan,... ali covjek nije vise znao niti pjevati niti svirati, a dvorane su bile pune ( naravno vrhunski muzicari su ga pratili ) zahvaljujuci Image-u : na kraju nisam niti znao koga idem slusati, ili Ibrahima Ferrer-a sa Buena vistom, ili Buena Vistu sa Omarom, ili Rubena s Buena vistom ili Buena Vistu s Buena Vistom... Bez reklame nebi nista bilo od toga. Taraf de Haidouks : vidio sam njihov prvi "zapadni" nastup. Doveo ih je jedan mladi covjek iz Bruxelles-a, kod njega su stanovali. Prvi koncert, dvadesetak ljudi u kaficu; to je trajalo nekoliko mjeseci, jako malo publike. Belgijanac nije vise znao sto ce s njima a nisu se dali iz njegove kuce van. Onda je usao u igru marketing : reportaze na televiziji, plakati, cd u rock producijskoj kuci, nastimani skandalozni potezi na javnim mjestima u Bruxelles-u itd i eto krenulo je, zapadna publika skace ko luda na koncertima. Prica se da su Belgijanca htjeli ubiti jer se zaljubio u kcerku jednog od muzicara, neznam dali je istina ( mozda je i to marketing !! ) ali znam da im on nije vise manager. Imam jos puno primjera ali nebi htio dosaditi s mojim pricama. Ja mislim da marketing odlucuje kada i koga cemo slusati po bilo kojoj cijeni.Tko je spreman platiti 125 eura za solo koncert Neil Young-a ili solo koncert Springteen-a ili 250 eura za excluzivni solo koncert u nekoj Pariskoj crkvi za Bjork ili 500 eura za cigansku vecer (+ vecera i pice) u elitnom Briselskom Hotelu, ja ne hvala lijepa. Dosta sam potrosio novaca na fol muziku, na fol muzicare, na Hiltonske cigane u Budimpesti, na lose vecere po jazz-klubovima Pariza, New-Yorka, Londona, po rock festivalima, po nekim electro-extasy-techno mega diskacima,..., zbog svega toga volim tamburu.
PS Jel' netko ima Petra Ivanovica na tamburi ? |
Lova voli mene :cool:
Ono sto je Vaya con Dios snimila prije 90te je kvalitetno i sviracki i produkcijski..sta su to radili u zadnjih 10godina nisam cuo...Svijet opstaje na marketingu i lobiju....to je ono...ajmo posteno pa ko koga sjebe ;)
Ljudi bar imaju nacin da zive od muzike...svaka sekunda emitiranja na RTV postajama se placa,i njihova zarada ovisi o producentu neke radio ili tv stanice koji odabire pjesme za program...to svi znamo da se zovu autorska prava...koncerte rade samo radi marketinga,jer obicno su tu troskovi veci nego zarada i jos plus povedes jos neka imena zbog zajednickog i bombasticnog nastupa i et....jedna godina pripremanja turneje,pa pola godine turneje da bi zaradio jako malo,cak i nikako...al zato je u opticaju...al na autorskim pravima uzimaju milione dok ispijaju Pina Coladu na obalama Karibskog otočja.... Mislim da Petar Ivanovic nije na tamburi nista snimio..... |
za dr. Čička od mene, za kraj:-)))
Ovako, ne bih htio na bilo koji način daviti i zamarati ljude koji ovo čitaju, ali u interesu kvalitetnije diskusije moram neke stvari pojasnit':
U vezi rasprostranjenosti tambure i u Južnoj Americi - iseljavanje ljudi sa ovih prostora nije počelo 50-ih godina nego dvije-tri generacije ranije, krajem 19 i početkom 20 stoljeća, neki i od mojih prapredaka u n-tom koljenu su tada odlazili...razlozi su bili jedino ekonomski. Ljudi su se uklopili u sredinu u koju su došli živjeti i raditi, miješali su se na sve načine:-)) sa domicilnim stanovništvom i danas su ti ljudi državljani a ne samo stanovnici država u kojima žive; znaju jezik svojih predaka u tragovima ili nikako, čuvaju komadiće tradicije i naslijeđa koji su im njihovi prapreci ostavili, ali igraju nogomete za razne Argentine, Čilea, Paragvaje... , idu u njihove škole i na fakultete, služe njihove vojske, plaćaju poreze u tim državama i razmišljaju na jeziku države u kojoj žive... dakle, stranci su! I ti isti stranci sviraju tambure! I ti isti stranci na tim istim tamburama znaju zasvirat' nešto od repertoara domicilne države...mislim da se zaključak nameće sam po sebi! Kažu povijesničari i istraživači da su tamburu donijeli Turci na ove prostore prvo u Bosnu gdje se udomaćila, odakle se proširila i u ostale krajeve Balkanskog poluotoka itd itd... U tih parstotina godina doživjela je svakakve promjene, danas je to što jeste! Pa znam pobogu kakve dobivam mailove, upite i odakle mi dolaze posjete u vezi weba, dooosta ljudi stranog imena i prezimena... Nešto u vezi marketinga i Djanga!!! Danas su druga vremena, nevjerojatan je pomak samo u zadnjih 20-ak godina, taj period i sam intenzivno proživljavam i analiziram i zaključak se nameće sam po sebi - sve se mora naplatiti, višestruko! Vremena i prostor (stara dobra i kulturna Evropa) u kojima je Django radio i stvarao su, ne mogu reći zlatna ali puuuno kvalitetnija, lucidnija i kreativnija u svakom smislu nego danas. "Veliki brat" se pomalo budi i razmišlja na način da se sve treba dobro unovčiti, izmišlja taj i takav marketing i priča ide dalje, ideju prihvaćaju svi i svugdje (ne zato što vole, sila Boga ne moli) ali sreća u nesreći je bila što je svijet bio bipolaran tada (doskora), što je ustvari i prirodna pojava tako da svoj stil i "ljudska prava" nisu baš mogli svugdje izvozit, tako da su se na sve načine trudili dovući te kvalitetne umjetnike SA IDEJOM I VIZIJOM u svoje dvorište, iscijediti ih, astronomski zaraditi i razmišljati - što dalje prodati a nažalost, ništa nisu naučili; nisu naučili svirati kao Django, Kubanci, nisu naučili raditi plakate kao Rusi, ritam im nije u krvi kao... ma glupani u svojoj bahatosti ništa nisu naučili, prave karikaturu od svega čega se uhvate! Pa i u rat idu da bi tv postaje mogle izvještavat!!! Bljak, ali - ne hvala!!! Danas je nažalost i Evropa u tom istom filmu!!! Činjenica je da samo (ili uglavnom) "gladni" (znanja, ili bukvalno) prave vrhunska djela; onog momenta kad se uljuljkaju u svojoj veličini i novcima koji ih okružuju - uglavnom je gotovo (naravno, uvijek postoje izuzeci) I u tom smislu ja ne želim da tambura ide tamo, ako ih zanima - dođite, dobrodošli ste! I još jednom za Djanga, Woody Allen je snimio film, jako simpatičan o jednom dobrom gitaristi koji se "zaledi" i na samo spominjanje Djanga, zove se (film) Sweet and Lowdown, naši su ga preveli kao "Biti najbolji", ali sve je - fikcija... To naravno nema veze sa Les Paulom i sa ovim o čemu razgovaramo, ali zgodno je kao informacija:-))) I još jednom, Django ali i 99% svih velikih majstora su svirali, a nisu razmišljali o "svjetskizaciji" toga što rade! Nešto u vezi "ipaneme", i opet marketinga, prošlih vremena... 1963 god. u New Yorku, Stan Getz, saksofonista snimao je album sa brazilcima J. Gilbertom i A.C.Jobimom, čija se jedna od pjesama pisana na portugalskom jeziku zvala "The Girl from Ipanema"... i odlučili su da na album ide verzija pjesme, čudno:-) - na engleskom! Pjevač (Gilberto) nije bio "na ti" sa engleskim i Getz pravi genijalan potez, dovodi njegovu suprugu Astrud u studio (ona nije bila profesionalni glazbenik i imala je vrlo, vrlo malo iskustva u pjevanju) koja je mogla pjevati na Engleskom... Rezultat je verzija koja je danas poznata, muzika sa tri kontinenta i rijetko viđen sklad; pjesma je otpjevana nisko ali visina je ta koja vokalu daje opuštenost i tropski ugođaj...Danas bi "odlikaši" zahtijevali da snimak prođe kroz 4 limitera, 5 kompresora, reverbi, ovo-ono i bili bi uskraćeni za nešto tako genijalno i divno Pouku ove priče izvucite sami, meni je u ovom topiku ipak tambura na prvom mjestu i njen izričaj To što tambura nije na akademiji - stari moj to može biti samo prednost; akademija ne mora nužno biti nešto što će donijeti kvalitetan pomak, i ti to znaš a znam da znaš da i ja znam:-) To što su španjolski majstori zaštićeni - znam da znaš a znam da znaš da i ja znam da se i kod nas stvari pomjeraju nabolje, govorimo o istom majstoru koji me je zamolio da se još to ne spominje dok se ne realizira... a toga će biti još, dosta za ovaj moj radni vijek:)) U vezi "profesora" - mala digresija na to kakav je mentalni sklop i percepcija pojedinaca! U životu rodbinu ne možeš birati, sve ostalo (skoro sve) - možeš, na ovom forumu smo uglavnom istomišljenici, tambura nam je ljubav, strast, zadovoljstvo a ponekom i profesija; u vezi pristupa i popularizaciji tambure ne može i ne smije biti samo jedan pravac, uvijek mora postojati rezervna varijanta... Ukoliko se ide "u svijet" to sa sobom donosi niz prednosti ali i nedostataka... Nažalost, gdje su nofci u igri uključit će se i masa autsidera u cilju zarade... Pa takva situacija je bila i u HR do prije nekoliko godina; niti konzervu nismo mogli otvorit a da ne izađu zvuci tamburice, svirali su je svi, i na svakave načine, svi su koketirali s njom i u jednom momentu je to sve skupa bilo žalosno i jadno... Ima jedna zanimljiva zen pričica, radi se o jednom učeniku koji je došao kod učitelja da ga ovaj nauči; što god mu učitelj kaže ili pokaže - ovaj to zna!!! Jednom ga je učitelj pozvao na čaj, sjeli su i ovaj je točio, točio... čaj se prelivao iz šalice, učenik je reagirao a učitelj kaže: "Kako ti mogu natočiti kad nisi popio"!!! Htio je reći da ako želiš nešto naučiti moraš biti "prazan", spreman za učiti, moraš "upijat" jer od svakoga možeš nešto naučiti, u najgorem slučaju - kako ne treba:-))) Ja sam imao sreću pa sam ponešto i naučio, imam nekakav stav koji je takav kakav je ali na moju sreću nije zacementiran i podložan je promjenama i korekcijama ako su kvalitetnije i ako je rezultat OK. Još samo par stvari i onda sam gotov, neću više:-))) Za ilustraciju, na webu (http://www.inet.hr/~darkkran/) možete naći i poslušati jednu skladbu gdje tambure sviraju nešto malo drugačije nego što smo svi navikli; cijenim trud i zadovoljstvo koje glazbenici osjećaju prema tome što sviraju, bio bih presretan kada bi imali publiku, puno publike i ljudi koji to vole ali... meni je to "strano", nakon treće stvari me polako zamara, nakon pete - postajem nervozan:-))) Isto tako, kada tamburaški orkestri sviraju "klasiku" ili ozbiljnu glazbu, ili skladanu naručenu za festivale poput onog u Osijeku, mogu čuti nekoliko kompozicija, pa i oduševit se ali nakon pete stvari - zamara me to, a trebao bih to voljeti jer je tambura dio mog kulturološkog naslijeđa... Izričaj koji mi nije stran, koji me ne zamara i koji "ima ono nešto" je - folklor u skoro svim varijantama (naš, Ruski, Rumunjski, Bugarski, Mađarski...svejedno je) i - ciganija, ali ne svakakva, ima i tu smeća, vrhunskog!!! Da zaključim: u svijet - da, po svaku cijenu - ni u ludilu, prije neka svijet dođe k nama! Ima nas u svijetu dosta koji je volimo (tamburu), vjerojatno nismo ni svjesni koliko nas je... Da se svira dobro - to svakako, praši se:-)) Da treba experimentirat - da ali oprezno, vrlo oprezno!!! Jedna od prepoznatljivosti tambure, pogotovo basprima je prva dupla žica i svirka u ekipi, "bandi"; kad "proradi kemija" među sviračima - to je to!!! Ovo je samo moje mišljenje, nije nužno ispravno:-))), sve drugo za mene je - drugo:-). Znam za neke brazilske gitariste koji sviraju gitaru sa 8 žica, ali nije baš zaživjela (Gismonti), pa i naš Padovec je svirao nekakvu gitaru sa drugim vratom u 19 stoljeću - i nije otišlo dalje od experimenta... Nekad sam i sam bio u situacijama "da se tražim", sve mi je bilo zanimljivo, sa svime sam bio spreman koketirati i experimentirati... na sreću taj sam krug zatvorio, više me ne zanimaju "nemogućnosti" i ograničenja tambure nego što ona može dati u zadanim okvirima... i nije to baš tako malo kako se čini!!! Živjeli!!! |
4 dr_mr_Kranjćević
"Ipanema" je zbog toga kao i muzicari bila dovedena u S.Ameriku jer je vec bila hit...ameri su prepoznali i zvali ih...a oni su im znali poturiti na njihovom jeziku....uspjeli su....probili led tropske mjuze,i sad je normalno da se to slusa u S.Americi.....da nisu valjali kao i pjesme ne bi ih ni zvali...
sto se tice basprima da mora imati 2 prve zice,naravno da se ne slazem....imali su prije sve duple pa su ljudi tad razmisljali slicno kao i ti sad..."moraju biti sve duple"....aman....ispade da je poslije ostala samo 1 dupla...aman opet....dupla je SAMO zbog folklora....kad zaores po prvoj i instaliras trzalicu u furnir glasnjace mora da cuje šor da neko svira....mozda ce postati standard da i mandolina ima samo 1 duplu,pa ce opet ostati mandolina.....tambura je tambura-ona na kojoj je Pajo Kolaric svirao,i ona na kojoj ti danas sviras..mada...tad je basprim bio u obliku lutnje a danas je gitarskog oblika....da si tad ljudima rekao kako ce izgledati za 30godina ---> ne bi ti vjerovali.....i rekli bi ti "tambura mora imat sve duple" ili sto ti kazes "mora imat 1duplu"...... sto se tiče Djanga...ne mozemo pricati kako su tad bile druge okolnosti,kako je on bio to zbog ovoga ili onoga....svako doba,koliko kod bilo sjebano za svirat,zivjeti,ima svoje genijalce BEZ obzira na marketing...danas je izrazajniji vise nego prije,i to je fakat al nije presudno...u srednjem vijeku su zbog intervala "sekunde" i "septime" sjevale glave,pa su najveci umovi svijeta tad bili.....jebo marketing....MORAS BITI "TAJ PRAVI" i uspjet ces....ostalo je filozofija koja se moze uklopiti u svaki segment zivota,pa tako i u tamburu.... Meni je poenta raditi muziku koju volim,i tamburu dal s 1prvom ili sa dvije prve,ili sa svim duplim zicama....a vrijeme je najbolji pokazatelj dal ce tambura ostati tambura sa 2duple....do sada je vrijeme pokazalo da je svedena sa 8zica na 5...pa sto i ne bi sa 5 na 4......balalajka ima 3,i ko kaze da je uvjek imala 3,a da nije imala 8.......gitara imas svakakvih dimenzija,vrsta tona,sa ugradjenim limom za blues,sa nekim dodatkom za neku drugu vrstu muzike,al je u sustini gitara...ako je covjek pravi,i ako svira dobro,kao i kvalitetnu mjuzu na bilo kojem instrumentu,njegovo ce ime trajati decenijama.....Dzeno da je svirao basprim sa 3 zice,mnogi bi poceli isto tako....pa bi mozda postao standard za 50godina.... -Akademija je akademija....ne izlaze s akademije umjetnici,nego pismeni ljudi sposobni za rad s muzikom....nije neophodna al daje nasim ljudima a i ljudima u svijetu jednu ozbiljnu notu i prezentiras instrument na svjetskom nivou pocev od suradnje,npr. nase akademije sa drugim akademijama u svijetu koji ce se zainteresirati za taj instrument,pa nadalje do gostovanja muzicara s nase muzicke akademije u svijetu....pa onda vide nase akademike sa gudacima,gitarom,duvackim instrumentima,i tamburom...tako tamburu dovedes pred svjetske adakemske muzicare....mozda se nadje jedan pravi pa jednog dobrog izucenog sviraca s nase akademije da otvori odsjek tambure na akademiji u nekom europskom gradu.ili dalje....pa se neki stranci zainteresiraju za taj instrument i upisu ga kao sporedni,pa vremenom mozda i kao glavni....i vec imas preuvjet da taj instrument udje u svjetske priznate instrumente kao i u orkestar,itd.....pored toga je vazan i lobi,i utjecaj nasih ljudi..tamo "vani"....o kadru koji bi predavao i ucio tamburu na akademiji ne bi pricao... na svemu treba raditi...od tradicije pa do.....ovako cemo je znati samo "mi"..neko po kafani,i po Dzeni,neko po Bogdanu,neko po "džaniki šalašu"....sve je to lijepo,postujem,i volim to,kao i njih,i sviram to....al mi je to ne dovoljno....zbog cega?? cilj sam vec objasnio-->tambura koja se svira na akademiji po svijetu,i tambura za koju ce pisati i strani skladatelji..... |
Quote:
Šalim se, ali mi se čini da si u vezi "moranja"malo polupao lončiće... Ne da mi se više... umori me ovo kad moram branit nešto što nisam ni pomislio i kad moram duplat jednom već napisano... Čitaj Čičak, čitaj, svima će biti lakše.... Živio p.s. javi na pm kad planiraš godišnji?? |
dupla žica
Još samo ovo i izlazim iz ove diskusije, definitivno:)
Radi boljeg razumijevanja a i da se zna: Prije nekih 20-ak godina svirao sam sa jednim sjajnim glazbenikom i još boljim čovjekom, gitaristom koji je bio po nekakvim linijama prijatelj sa pokojnim Slobodanom Ivanovićem, zajednička obiteljska ljetovanja, ovo-ono... Taj momak mi je u mnogim stvarima otvorio oči, puno toga sam naučio od njega... Na njegov nagovor, probao sam svirku sa jednom prvom žicom na mom basprimu, trajalo je to neko vrijeme i - kompromis koji se dobio je da je svirka puno lakša i ugodnija, ali zvuči onako kako se i očekuje od takve tambure - skoro kao balalajka! E pa budući da ja nisam balalajkaš nego tamburaš sa svim atributima koje takvo "zvanje" nosi:cool: , fino sam vratio prvu duplu...i kako sam napisao u jednom od prethodnih postova, sve drugo za mene je - drugo!!! I ovakva kakva je tambura ima mogućnosti, samo ih treba iskoristiti... |
Quote:
|
dosta i tebe admine vise ;)
:rolleyes: by Zonzi.......on je rekao: "Ja nisam gitarista, već glazbenik"!! Trebamo ostat tamburaši jer to je naše, ali trebamo ići i dalje...
-Tako je Zvone....ipak ostajem glazbenik ;) -samo da se javim mom adminu jer znam da ne bi prezivio ako mu ne napisem koju :) ...napisao si da po tvom vidjenju basprim treba imati 1duplu,i da ti je tad onaj "pravi"....to sam i prokomentirao a ne kroz "moranje"....kazes da si probao basprim s 1 prvom pa je lakse svirati i mekse....mekse DA,a lakse nije....teze je trzati jer nemas onog razmaka izmedju 1duple sto omogucuje bolju kontrolu trzanja,i teze je izbiti ton iz 1 prve a i tjera te da sviras blize rupi da bi mogao oderat "forte",pazeci da ti terzijan ne uleti u rupu...posto se slažemo...i volimo....halal mi salgija ;=) Poslusao sam akademski sastav "Misty"...lijep pokusaj da budu "misty",al prvo se treba to svirati na A stimu,jer solo basprim zvuci ko kanta,dugo-malo vise "soula",al to bas "samoborska skola" i ne dozvoljava..uglavnom...cijenim trud ali....bolje im je da budu ..sto rece Zonzi -->tamburaši ;=) Zonzi..posalji mi tu La Campanella da je pojedem k`o aršlamu,i jos ako mi direktor prihvati zvanje doktora...mašala ...odmah idem na vecu platu (-; ja ti posaljem "moto perpetuo"od istog "pjesnika",pa da se igras "na granici (ne) moguceg"... posto sam bosanac i ne znam sto znaci "pm" admine,ja ti ga reknem ovdje... trebao bi ici 10.07 na godisnji pa sredi neku gazu na moru ,=) Ovim obavjestavam sve curice,da znaju od kada sam dostupan !! p.s...za ljubitelje duhovne mjuze..svake godine je u Međugorju festival mladih od 01.08-07.08...susret mladih iz citavog svijeta...svake godine bude oko 30.000 hodočasnika,i nas 50tak sviraca i pjevaca na oltaru odradjuju duhovne pjesme...ima svakakvih instrumenata...od bendža,udaraljki,violina,mandolina,pa cak i basprimova...vjerovali ili ne sa 1 prvom zicom :D ....dobro dosli su svi koji znaju pjevati,i svirati neki instrument...Crkva zauzvrat daje smjestaj i hranu tih 7dana...Ko hoce nek se javi....vise na www.medjugorje.hr |
Quote:
hej pozdrav Bosancima. .-) e da reknem i ja idem u Međugorje 6.8. sa jednom grupom otkačenih rimokatolika. al ne bih rekao da tamo ima tamburaških instrumenata...prvi put čujem. znam samo da ima violine.mmm-violine. :-) p.s. ako netko snimi stvari o kojima pričate da su granici mogućeg il nemogućeg slobodno stavite na web stranicu tambure. ok? |
;)
Hvala na pozdravu u svoje i adminovo ime ;)
Posto ne vidjoh na forumu da je negdje napisao da je bosanac :rolleyes: marek...ima tambure vec godinama na Međugorskom oltaru....kupi cd od prijasnjih festivala,npr.od zadnje 2 godine... |
Quote:
Nemam note od La Campanelle, ali imam dvije sonate i jedan capricio ako se ne varam...isti pjesnik naravno... E sad kad bih se potrudio naravno da bih došao do tih nota, al ja sam se u zadnje vrijeme ulijenio ko lijenivac...:D A u vezi onih naklapanja, kol'ko žica itd...Sve se mijenja, pa tako i glazba... Nekad ide naprijed a nekad i natrag kao i sve...Možeš svirat i na metli, al sviraj kako treba... Nedavno sam gledao nekog lika na TV-u kako svira na ručnoj limenoj pili "Fijaker stari"!! Nije Fa Joža, neki mladi umjetnik!!! Pozdrav Čičko:D |
Quote:
čuj imam jedan cd di svira cijeli njihov bend, al tamo je violina, bas gitara, električna, onaj afrički bubanj i to. tambure nikad vidio ni čuo. ako imaš koju pjesmicu molio bih da mi pošalješ. |
ola
pa nije bosanac...rodio se u Tuzli :rolleyes:
pjesmice cu ti poslati ....posalji private message sa svojim emailom p.s.....di mi je admin dusa moja? fali mi ;) |
Quote:
Rekao sam da izlazim iz diskusije, priča gluvih:eek: , mlad si i imaš vremena, dok odrasteš možda ponešto i naučiš, makar kako ne treba:cool: I opet brljaš, Čičak, jabuko moja, nisam se rodio u TZ i nekad sam bio glupi bosanac, danas sam samo - glup:) Čitaj, jebotemiš, nemoj samo hodat';) Žiiivviiijjjo!!!! |
love is in da air ;)
-Nema diskusije..razmjenili smo misljenje...kome se sta svidi od toga nek za se zadrzi...nekazem da sam u pravu..to je moje misljenje kao i to tvoje...vrijeme ce pokazat cija "pije vode"....a koji je bosanac bio pismen,znao citat i ostao u bosni? sto je valjalo otislo je..kao i sviraci...;) ma,ti si meni najdrazi bosanac medju hrvatima :rolleyes: pusa ;)
|
vježbaj;)
Quote:
|
....
Admine.......?
|
Ooo majstore, eto tebe nakon dugo vremena...u sred bijela dana:D , morat ćeš pričekat da se mi ostale ptice probudimo:D
|
Quote:
|
Čičak ljubavi moja,sve te čekam da se upališ. Gdje si nestao sve vrijeme, da ne hodaš po inozemstvu opet?
|
;)
Quote:
|
Quote:
|
petro
|
Quote:
|
Petro i sinovi kao Jarko i sinovi !
Prosle godine sam dosta dugo porazgovarao sa Petrom, telefonom... Rekao mi je da ga nazovem negdje na proljece, sto sam mozda napravio jedno pedeset puta, bez odgovora, pa sam odustao... Jucer mi je stigla draga ( barem meni a znam da ima ljubitelja Petra na forumu ) vijest iz Pariza, preko Toronta ! ( hvala aleks202 ! ) : Petro aktivirao novi band i odrzao koncert u Parizu, svirao je sa sinovima ( Nikak i Aleko ) koji su dosli iz Norveske. Po onome sto prica Djordje Knezevic iz grupe O ' Djila koji je bio na koncertu, Petro je u olimpijskoj formi ! Meni je jedino preostalo da to vidim svojim ocima...
|
To je super vijest! Uf, što bih dao da to uživo mogu čuti i vidjeti!
|
Quote:
sada petro svira sa svoja dva sina... isto kako je prije 30 godina jagdino svirao sa svoja 2 sina... slobodanom i petrom |
natasha i sinovi pa petro i sinovi
vecerasnji koncert sam propustio zbog teknickih razloga i strajka francuskih zeljeznica... svom srecom, svirka se ponavlja svakog utorka do 18. prosinca u " les arches du marais " blizu centra beaubourg u parizu. tako sam si zazelio ponovo slusati petra uzivo.
link natasha i sinovi nikak i aleko : http://profile.myspace.com/index.cfm...ndid=135942758 link les tziganes ivanovitch : http://profile.myspace.com/index.cfm...ndid=277991846 |
Ne znam, možda su mi promaknuli ovi georgesovi linkovi, ali vidio sam ovaj link http://www.dailymotion.com/opamaa i po prvi puta vidio Petra Ivanovića u akciji i stvarno je to, bez lažne patetike, poseban trenutak za mene. Slično kao i prvi put kad sam čuo snimke Cigana Ivanovića (i Sar e rome)...
Vidim da Petro i sinovi (i "bijelac" na bas-balalajci) i dalje sviraju (pod imenom "Cigani Ivanovići"?) i bilo bi super kada bi navratili malo i u Zagreb... Georges, pjevačica je Petrova žena? Tko je bas-balalajkaš? |
Quote:
Evo Hrvoje, znam da te zanima, ovo mi je poslao aleks202 iz toronta, on precizno prati sve poteze obitelji Ivanovitch : " ... Jeste, Natasha je bivsa zena od Petra, sa njom ima ta dva sina. Natasa, je kcerka od Raye, (punica od Petra) ustvari kako su oni uopste i otisli u Pariz. Raya je pjevala sa njima u Jugoslaviji. Tu su se upoznali. Jarko sa sinovima je bio prateci orkestar za Rayu, 1968 su oni otisli za Pariz. Tamo su se pravile mnogo bolje pare. Raya je bila plesacica u poznatom ruskom teatru "Romen", tu je ispekla zanat, pjevacice-plesacice. Raya nije samo pjevacica, Raya je i plesacica, a to se upravo trazi za cabaret( ples + muzika) nije dovoljno samo pjevati. Evo kao sto vidis, Natasha isto plese, ne samo da pjeva. Sigurno si primjetio da skoro svaka pjesma od Cigana Ivanovica zavrsava veoma brzim ritmom(te aranzmane je radio Slobodan), to i jest poenta da bi se na kraju uvijek zaplesalo, onako po ciganski. To privlaci publiku. To pravi pare. A Petro se je osim toga i pokazao kao vrhunski instrumentalista i virtuoz, sto je i Jarko bio. Veoma je interesantno da Petro nikada nije naucio ruski jezik. Te pjesme koje on pjeva a koje imaju ruski tekst, taj njegov ruski je veoma los. Pored balalaike on isto tako dobro svira i gitaru. Svi pricaju da je Jarko zivio u Parizu u kamp-prikolici, a mogao je biti milioner. Branko Pavlovic je isto svirao sa Rayom, bio u pratecem sastavu. Ako ikada budes pravio interviju sa Petrom, razjasni za sva vremena, kako on to stima balalaiku. AEH ili AEG( ovo AEG pise na onom webu od balalaika.france) sto meni nikako nije jasno. Petro osim dobroga sola isto tako svira i akorde na balalaiki( ono dupli ritam sa gitarom, zig-zag, duplo kontranje) sto cijeloj muzici daje jedan cudesni car. To je stvarno privlacno i prepoznatljivo je samo kod ruskih cigana... " Kao komentar na myspace u vezi videa, Natasha pise da joj je zao da sinovi nisu otpjevali jednu pjesmu zajedno, u dva glasa... a valjda bude i toga... |
Quote:
|
na staroj ploči od ivanoviča, na kojoj je još jagdino svirao piše u popratnom tekstu da jagdino svira balalajku naštimanu kao basprim.
a-e-h-fis (jagdino je imao instrument s 4 žice) s obzirom na činjenicu da su porijeklom iz srema (batajnica) i da su dugo svirali tamo, normalno mi je da sviraju a-e-h štim. trokutasti basprim (što samo liči na balalajku), kao i promjena prezimena iz jovanović u ivanovič samo je marketing, jer su se u parizu prodavali kao ruski cigani. |
2 Attachment(s)
|
Quote:
|
nova stranica :
http://www.lestziganesivanovitch.com/ u main menu s lijeve strane mozete naci interesantnih fotografija i jedan snimak uzivo s francuske televizije, jbt, ja se najezio... |
Quote:
|
Quote:
Odličan intro, ivanoviči su odlični, no, nije ni šukar loš, mada tehnički su ivanoviči bolji. Ingvarr |
annulé ! canceled !
mislio sam da cu ostvariti san... nisam najavljivao na forumu, bio sam spreman dogovoriti interview, dobro promislio dal' da pricam petru o jagdinu, napravio kopije jagdinovih privatnih pisama koje mi je tamish poklonio, ulaznice sam kupio, rezervirao hotel da se ne vracam u belgiju isti dan, u picku materinu, valjda mi je sudeno da nikada ne upoznam petra ivanovitcha... koncert je odgoden !!! annulé !!! mislio sam da ce 2009. biti bolja, lose mi je pocelo, fulam petra a i drage zagrebacke tamburase, dajte mi rakije...:sad::sad::sad:
http://www.digitick.com/divan-du-mon...k-pg5-si9.html |
Quote:
|
Cigani Ivanovici
Kopirano sa jednoga Ruskoga sajta, bit ce vam svima interesantno za procitati, a vjerujte i meni je bilo( onaj dio za Slobodana mozda najinteresantnije) a isto tako i da Petro sa Tatjanom ima kcerku isto Tatjanu.
Enjoy!!!!! Представляем коллекционный альбом "Iagori - Le Feu" ("Ягори - Огонь") знаменитого цыганского ансамбля "Цыгане Ивановичи", братьев Ивановичей. Виниловый диск-гигант коллектива был записан на студии "Phillips" в 1973 году. Биографическая справка: Цыгане Ивановичи - исполнители цыганских песен и старинных русских романсов. Пик популярности коллектива пришелся на семидесятые годы. Костяк ансамбля составляли родные братья - Петро и Слободан Ивановичи. Старший брат Петро Иванович – музыкант, гитарист, певец, виртуозно играет на балалайке, мастерски владеет игрой на контрабасе и народном югославском инструменте - тамбурице. Младший брат Слободан (1949-1985) - гитарист и певец. Петро Иванович родился в 1950 году и вырос в Югославии, его дед был русским цыганом, выходцем из России. В 1968-ом году, когда Петро исполнилось восемнадцать, вместе с отцом он переезжает в Париж. Полгода отец с сыном играли вдвоем в маленьком русском ресторанчике "Касатка" на Елисейских полях, позднее сюда же приехал и младший брат – Слободан. Вскоре отец уехал на гастроли с известным балетом. Петро научил Слободана играть на гитаре и они вместе начали выступать в ресторане "Тарас Бульба" на Бонн Новелль. К 1970-му году Петро Иванович приглашает гитариста Георгия Партох и появляется "трио" музыкантов - "Les Trois Tziganes Ivanovitch" (Трио "Цыгане Ивановичи") . Чуть позже, "трио" преобразуется в "квартет" под названием "Les Tziganes Ivanovitch" ("Цыгане Ивановичи"). В ансамбле, кроме братьев Ивановичей, играли армянин Георгий Партох и новый участник, молодой талантливый гитарист русского происхождения Андрей Шестопалов, который и сегодня периодически выступает с Петро Ивановичем, а так же записывает пластинки с другими известными исполнителями (в 1981 году в Париже участвовал в записи известного альбома А.Хвостенко - "Последняя малина", а в конце 90-х организовал в Париже свой собственный коллектив "Чайка"). Два года спустя после приезда братьев в Париж, в 1970-ом году звукозаписывающая компания "Phillips" записывает их первую дебютную пластинку “Цыгане Ивановичи”. Альбом был встречен с огромным интересом и ансамбль становится популярным во Франции. Они играли на таких больших французских сценах, как концертные залы "Olympia" и "Bobino", куда как правило приглашают только талантливых музыкантов. Через несколько лет, на волне успеха и популярности, братья открыли свой ресторан "Цыгане Ивановичи", куда приходили многие знаменитости и артисты. Даже будущий президент Франции Жак Ширак, будучи в то время еще министром, приезжал в этот ресторан. С братьями Ивановичами здесь выступали такие известные певицы как Рая Удовикова, Дина Верни, Наташа Удовикова-Биеленберг и многие другие артисты. Позже на студии "Phillips" братья Ивановичи записали свой второй диск. С выходом новой пластинки их музыку полюбил весь Париж. Талант музыкантов ансамбля "Цыгане Ивановичи": Петра и Слободана, гитаристов Андрея и Георгия, слушали и понимали везде. Они пели восхитительными голосами и мастерски зажигательно играли на гитарах и балалайках музыку, которая кажется рождалась из глубин человеческой души... Далее были гастроли по всему миру, дружба с такими знаменитостями, как Софи Лорен, Бриджит Бордо, Серж Гейнсбург, Джейн Биркин, Жан Маре, Марсель Марсо, Юл Бриннер и другие. Ансамбль гастролировал по Европе и США, работал некоторое время с популярным певцом Иваном Ребровым из Германии, так же Петро Иванович почти 20 лет проработал вместе с цыганами Алёшей и Валей Димитриевичами (после смерти родного отца, Алёша и Валя Димитриевич заменили братьям отца с матерью). В первой половине 70-х годов, успех "Цыган Ивановичей" в Европе в какой-то мере был сравним с успехом "Битлз" - братья ездили на черных лимузинах и собирали целые стадионы в разных европейских странах. У них была большая яхта, на которой они устраивали вечеринки, где собиралось по 150-200 знаменитых артистов, и гуляли, гуляли до утра... В 1985 году случилась трагедия... Прямо в ресторане скончался младший брат Петро, Слободан. Это была невосполнимая потеря. Младший брат был своеобразным "локомотивом" коллектива. Он превращал жизнь вокруг себя в праздник - любил жизнь, музыку, карты, казино, женщин, и каждый день был буд-то Новый год или Рождество, никто не жил так полнокровно и весело, как братья Ивановичи... Могила Слободана находится недалеко от могилы композитора Берлиоза на Монмартре. Слободан Иванович прожил всего 36 лет... У Слободана остались два сына. Последний официальный диск ансамбля, под названием - "Петро Иванович", был записан в Норвегии двенадцать лет назад. Всего же Петро Иванович записал в Европе семь дисков-гигантов, большая часть которых была выпущена в 70-ые годы: "Les Tziganes Ivanovitch" (1970), "Me sem Rom" (1972), "Iagori (Le Feu)" (1973), "Бах Le Bonheur" (1976), “Amoro Kher” (1977), “Gori, gori zigansks Ljubov” (1982), Petro Ivanovitch - "Musique Tzigane" (1994). Недавно без согласия Петро выпущена пластинка-компиляция "Paris - New York - Tel Aviv" (The Very Best Gypsy Song`s), где были изданы 25 его композиций, и сейчас продолжается судебный процесс. У Петро Ивановича два взрослых сына от первого брака – Алеко и Никак, оба живут в Норвегии, занимаются музыкой, знают по несколько языков, прекрасно образованы, виртузно играют на гитарах и начинают пробовать себя в качестве солистов, а так же принимают участие в организации ежегодного международного цыганского фестиваля "Ягори". Со второй женой Татьяной, Петро познакомился когда она ещё работала в российском цыганском театре "Ромэн". Однажды Петро посоветовал знакомому французскому импрессарио пригласить театр "Ромэн" во Францию и артисты из России приехали в Париж на гастроли, тогда-то Петро с Татьяной и познакомились, и даже сделали совместный музыкальный спектакль "Мы - цыгане". Через три-четыре года Татьяна снова приехала в Париж искать работу, и Петро взял ее петь в свой ресторан. Теперь у них растет дочь - тоже Татьяна. В настоящее время во Франции Петро Иванович играет в театрах, выступает на телевидении, но больше дает приватные концерты. Работает в небольшом парижском ресторанчике ”Jaguaroff”. В Париже его приглашают на выступления, в основном французы, а на юге Франции он дает частные концерты на богатых виллах "новых русских" эмигрантов. Конечно же, он дружит с русскими цыганами и исполнителями из России. Недавно во Францию приезжала российская цыганская группа "Штар", они тоже выступали на юге Франции и встречались с Петро. В московском цыганском театре "Ромэн" есть замечательный артист Моисей, это лучший друг Петро, с которым он даже "побратался". Петро любит и хорошо знает известную творческую семью цыган Бузылевых из России, у которых он как-то побывал в гостях. Сегодня у Петро Ивановича много друзей в России. Ещё в начале 80-х в Париже Петро познакомился с эмигрантским певцом из России Михаилом Гулько, который специально прилетал из Америки, что бы поработать с легендарным певцом Алешей Димитриевичем, и жил на одной квартире с младшим братом Петро, Слободаном Ивановичем. Михаил Гулько до сих пор с восторгом вспоминает о тех днях, о замечательных музыкантах и той потрясающей атмосфере. Ныне Петро Ивановича можно назвать "крестным отцом" цыганской музыки в Париже. Молодежь звонит ему и просит разрешения поиграть с ним вместе – приходят поучиться и получить удовольствие от игры Мастера. Многие известнейшие балалаечники и гитаристы мира, такие как Анжело Дебарре, Жозеф и Дьянго Рейнхард, называют Петро Ивановича - Маэстро, и с гордостью рассказывают о совместных с ним выступлениях и записанных пластинках. Петро играет не только цыганский фольклор – он играет все, что угодно: венгерскую музыку, югославскую, еврейскую, джаз и классические произведения П.Чайковского, Глинки, Рахманинова и др. Сегодняшний состав ансамбля: Петро Иванович - вокал, балалайка; его жена Татьяна – солистка; гитаристы - Андрей Шестопалов и Фредерик; юный музыкант Алеша - контрабасист. Петро Иванович виртуозно играет на балалайке – да не простой, а особенной. Петро настраивает свой инструмент иначе. Только он играет на такой специальной балалайке. Началось всё с того, что Петро играл в молодости на четырехструнном югославском музыкальном инструменте – тамбурице. В ресторане "Тарасе Бульба", в котором Петро начинал свою карьеру вместе с братом Слободаном, была маленькая балалаечка, которую Петро как-то взял, чтобы разучить одну мелодию, - и так научился играть на трехструнном инструменте. Струн становилось все меньше, а мастерства – все больше... На изданной пластинке лучших балалаечников мира, можно услышать и особую балалайку Петро Ивановича. Сейчас в Париже осталось лишь несколько имен исполнителей цыганского романса: Мотя Янковская – племянница Николая Сличенко (директора московского цыганского театра "Ромэн"), Татьяна – жена Петро Ивановича и Лиля Лиманская. Так же, в знаменитом разгульном ресторане "Raspoutine", который по-прежнему значится "Le restaurant-cabaret Russe", играет большой инструментальный ансамбль под руководством дирижера Романо, c cолисткой Соней, югославской певицей, исполняющей цыганские песни. (По материалам интернета и книги М.Кравчинского "Русская песня в изгнании", 2006 г.) |
Aleks, hvala ti za ovaj tekst ali nikako da ga pročitam do kraja, zaboljela me glava od ove ruske čirilice, kao da sam pojeo kolač s marihuanom ... može li mali prijevod ?
|
Odličan tekst, i super mi je doš'o za malo vježbat čitat rusku ćirilicu i vježbat ruski (počeo sam nešto malo sam učit ruski)... Iako sam malo "varao" kod nekih dijelova s Google translatorom... :D
Nego nisam skužio od čega je umro Slobodan... Kao da ne piše... Umro u restoranu, im'o 36 godina, volio život, žene, kartanje i sve to, ostalo iza njega dva sina... A nekak mi se u nekim dijelovima čini da autor teksta pretjeruje (iako ne mogu znat) - tipa "В первой половине 70-х годов, успех "Цыган Ивановичей" в Европе в какой-то мере был сравним с успехом "Битлз" - братья ездили на черных лимузинах и собирали целые стадионы в разных европейских странах. У них была большая яхта, на которой они устраивали вечеринки, где собиралось по 150-200 знаменитых артистов, и гуляли, гуляли до утра..." Da se njihov uspjeh u 70im može mjerit s uspjehom Beatlesa (?!?!), da su punili stadione u raznim europskim državama, da su imali jahtu di su se skupljali "celebritiji" i tulumarili do jutra... Al' ono, nemrem znat pa molim ako mi netko od starijih forumaša može potvrdit. Znam da su oni harali po Francuskoj, al' ak su stvarno bili "k'o Beatlesi" onda se vrištalo za njima i punili su i Marakanu, Maksimir i slično... |
Uz pomoć "Google Prevoditelja"...
Evo prijevoda na engleski: Introducing a collector's album "Iagori - Le Feu" ( "Ягори - Fire"), a famous gypsy band "Gypsy Ivanovichi" brothers Ivanovich. Vinyl CD-giant group was recorded at the studio "Phillips" in 1973. Curriculum Vitae: Roma I. - performers of Gypsy songs and Russian romances. The peak of popularity of the team came in the seventies. The backbone of the ensemble were brothers - Peter and Slobodan Ivanovich. Older brother Peter Ivanovich - musician, guitarist, singer, virtuoso playing a balalaika, has masterfully playing the bass and the Yugoslav national product - tamburitse. Younger brother, Slobodan (1949-1985) - guitarist and singer. Petro Ivanovich was born in 1950 and grew up in Yugoslavia, his grandfather was a Russian Gypsy, originally from Russia. In the 1968th year, when Peter was eighteen, with his father, he moved to Paris. Six months, father and son played together in a small Russian restaurant "Killer Whale" on the Champs-Elysees, and later also came here and his younger brother - Slobodan. Soon after my father went on tour with the famous ballet. Petro Slobodan taught to play guitar and together they began performing in the restaurant "Taras Bulba" in Bonn Novella. By 1970, the ninth year Pyotr invites guitarist George Partoh and appears trio of musicians - "Les Trois Tziganes Ivanovitch" (Trio Gipsy Ivanovichi "). A little later, "the trio" is converted to a "quartet" under the title "Les Tziganes Ivanovitch" ( "Gypsies Ivanovichi"). In the ensemble, but the brothers Ivanovich, playing Armenian George Partoh and a new party, a young talented guitar player of Russian descent Andrey Shestopalov, which is still occasionally performs with Peter Ivanovich, as well as making records with other famous artists (in 1981 in Paris, participated in the recording A. Khvostenko famous album - "Last raspberries, and in the late 90's, organized in Paris on his own band" The Seagull "). Two years after his brother's arrival in Paris, in 1970, the record company, "Phillips" recorded their first debut record "Gypsies Ivanovichi. The album was met with great interest and the ensemble becomes popular in France. They played such a large French stage, as concert halls "Olympia" and "Bobino", which usually invite only talented musicians. A few years later, in the wake of the success and popularity, the brothers opened his own restaurant, "Gypsies Ivanovichi," which came to many celebrities and artists. Even the next president of France Jacques Chirac, being at that time still a minister, came to this restaurant. Brothers Ivanovich here were such famous singers as Paradise Udovikova, Dina Verni, Natasha Udovikova-Bielenberg and many other artists. Later in the studio "Phillips" brothers Ivanovichi recorded their second CD. With the release of new album their music love all of Paris. Talent music ensemble "Gypsies Ivanovichi": Peter and Slobodan, guitarists Andrew and George, listened and understood everywhere. They sang the delightful voices and masterfully incendiary playing on guitar and balalaika music, which seems born from the depths of the human soul ... Next was a tour around the world, friendship with celebrities such as Sophia Loren, Brigitte Bordeaux, Serge Gainsbourg, Jane Birkin, Jean Marais, Marcel Marceau, Yul Brynner and others. The ensemble has toured throughout Europe and the United States, worked for some time with a popular singer Ivan Rebrov from Germany, just as Peter Ivanovich almost 20 years working together with gypsies and Alyosha Valley Dimitrijevic (after the death of his own father, Alyosha, and Valya Dimitrijevic replaced brothers mother and father). In the first half of the 70-ies, the success of "Gypsy Ivanovich" in Europe to some extent was comparable to the success of the Beatles - the brothers went to black limousines and assemble the entire stadiums in various European countries. They had a big yacht, where they staged a party, a gathering of 150-200 well-known artists, and walked, walked till morning ... In 1985, tragedy struck ... Right in the restaurant died younger brother Peter, Slobodan. This was an irreplaceable loss. The younger brother was a kind of "locomotive" of the collective. It turns life around him in celebration - he loved life, music, cards, casino, women, and every day there was a bud-a New Year's or Christmas, no one lived as a full-blooded and have fun, like brothers Ivanovichi ... The grave of Slobodan located near the graves of the composer Berlioz in Montmartre. Slobodan I. lived only 36 years ... We Slobodan left two sons. The last official CD of the ensemble, under the title - "Peter Ivanovich, was recorded in Norway twelve years ago. Overall, Petro recorded in Europe, seven-disc giants, most of which was released in the 70th years: "Les Tziganes Ivanovitch" (1970), "Me sem Rom" (1972), "Iagori (Le Feu)" (1973 ), "Bach Le Bonheur" (1976), "Amoro Kher" (1977), "Gori, gori zigansks Ljubov" (1982), Petro Ivanovitch - "Musique Tzigane" (1994). Recently released without the consent of the Petro-disc compilation "Paris - New York - Tel Aviv" (The Very Best Gypsy Song `s), which were issued 25 of his compositions, and now continues with the judicial process. Pyotr Ivanovich two adult sons from his first marriage - Aleko and could both live in Norway, engaged in music, knows several languages, perfectly educated, virtuzno plays the guitar and begin to try themselves as soloists, as well as take part in organizing the annual International Gypsy Festival Ягори. With second wife, Tatiana, Petro met when she was still working in Russia's gypsy theater "Romen". Once Peter advised a friend to invite a French impresario theater "Romen" in France and performers from Russia arrived in Paris on tour, it was then that Peter and Tatiana met, and even made a joint musical "We - the Gypsies." After three or four years, Tatiana again to Paris looking for work, and Peter took her to sing in his restaurant. Now they grow a daughter - Tatiana too. Currently in France Petro played in theaters, appears on television, but provides more private concerts. Works in a small Parisian restaurant "Jaguaroff". In Paris, he was invited to the speeches, mostly French, and in the south of France, he gives private concerts in the villas of the wealthy "new Russian" immigrants. Of course, he is friends with Russian gypsies and performers from Russia. Recently visited Russia to France, a gypsy band "Stark", they too were in the south of France and met with Petro. In the Moscow Gypsy Theater Romen "is a wonderful actor Moses, is the best friend of Petro, with whom he even" fraternized. Petro loves and knows well-known artistic family of Gypsies Buzylevyh from Russia, from whom he once traveled to visit. Today, Peter Ivanovich many friends in Russia. In the early 80's in Paris Petro met singer emigre from Russia, Mikhail Gulko, who specially flew in from America, that would work with the legendary singer Alesha Dimitrijevic, and lived in the same apartment with his younger brother Peter, Slobodan Ivanovich. Mikhail Gulko still enthusiastically recalls the days of wonderful musicians and the stunning atmosphere. Now Peter Ivanovich be called "the godfather of" Gypsy music in Paris. Young calls him and asks to play with him - come to learn and enjoy the game wizard. Many famous balalaika players and guitarists of the world, such as Angelo Debarre, Joseph and Dyango Reinhardt, called Petro Ivanovich - Maestro, and proudly told him about the joint statements and to record the disc. Petro has not only a gypsy folklore - he plays anything: Hungarian music, Yugoslav, Jewish, jazz and classical works by Tchaikovsky, Glinka, Rachmaninoff, etc. The present composition of the ensemble: Petro - vocals, balalaika, and his wife Tatiana -- soloist; guitarists - Andrey Shestopalov and Frederic, a young musician Alesha - bass. Petro masterfully played the balalaika - but not simple, but special. Petro adjusts your instrument differently. But he plays such a special balalaika. It all started with the fact that Peter has played in his youth at chetyrehstrunnom Yugoslav musical instrument - tamburitse. The restaurant "Taras Bulba" in which Peter began his career with his brother, Slobodan, was a small balalaechka which Peter once took to learn a single tune - and both learned to play the trichord instrument. String becoming less and skill - more ... On the published record of the best balalaika world, you can hear the balalaika and special Petro Ivanovich. Now in Paris only a few artist names Gypsy romance: Motia Yankovskaya - niece of Nicholas Slichenko (director of the Moscow Gypsy Theater Romen "), Tatiana - wife of Peter Ivanovich, and Lily Limanskaya. Similarly, in the restaurant's famous loose "Raspoutine", which still contain the "Le restaurant-cabaret Russe", plays a large instrumental ensemble conducted by Romano, c colistkoy Sonya, Yugoslav singer, performing Gypsy songs. (Adapted from the Internet and books M. Kravchinsky "Russian song in exile", 2006) |
A evo i na hrvatski (iako ne znam kak bu to zgledalo i kolko bu davalo smisla):
Predstavljamo kolekcionarska album "Iagori - Le FEU" ( "Ягори - Fire"), poznati romski bend "Gypsy Ivanovichi" braća Ivanovič. Vinyl CD-div grupa je snimljen u studiju "Philips" u 1973. Životopis: Romi I. - izvođača ciganske pjesme i ruske romance. Vrh popularnosti momčadi došao u sedamdesetim godinama. Okosnicu ansambla bili su braća - Petar i Slobodan Ivanovič. Stariji brat Petar Ivanovič - glazbenik, gitarist, pjevač, virtuoz svira balalajka, majstorski je igra bas i jugoslavenski nacionalni proizvod - tamburitse. Mlađi brat, Slobodan (1949-1985) - gitarist i pjevač. Petro Ivanovič je rođen 1950 godine i odrastao u Jugoslaviji, njegov djed je bio ruski Ciganin, porijeklom iz Rusije. U 1968. godini, kada je Petar je bilo osamnaest, sa svojim ocem, preselio se u Pariz. Šest mjeseci, otac i sin igrao zajedno u malom ruskom restoranu "Killer kit" na Champs-Elysees, a kasnije i došao ovdje, a njegov mlađi brat - Slobodan. Ubrzo nakon što je moj otac je otišao na turneju sa poznatim balet. Petro Slobodana učio svirati gitaru i zajedno su počela nastupati u restoranu "Taras Bulba" u Bonnu novela. Do 1970, devete godine Petar poziva gitarista George Partoh i pojavljuje se trio glazbenika - "Les Trois Tziganes Ivanovitch" (Trio Gipsy Ivanovichi "). Malo kasnije, "trio" pretvara se u "kvartet" pod naslovom "Les Tziganes Ivanovitch" ( "Cigani Ivanovichi"). U ansambl, ali braća Ivanovič, igranje armenski George Partoh i nove stranke, mladi talentirani gitarist ruskog porijekla Andrey Shestopalov, koji je i dalje povremeno nastupa s Petrom Ivanovič, kao i stvaranje zapisa s drugih poznatih umjetnika (1981 u Parizu, sudjelovao je u snimanje A. Khvostenko poznati album - "Posljednji malina, te u kasnim 90-ima, organizirana u Parizu na vlastiti bend" Galeb "). Dvije godine nakon što je njegov brat dolaska u Parizu, u 1970, rekord kompanije, "Philips", snimio je svoj prvi debi record "Romi Ivanovichi. Album je dočekana s velikim zanimanjem i ansambl postaje popularna u Francuskoj. Igrali su tako veliki francuski fazi, kao koncertne dvorane "Olympia" i "Bobino", koji se obično pozivaju samo talentirane glazbenike. Nekoliko godina kasnije, na tragu uspjeha i popularnosti, braća otvorio svoj restoran, "Romi Ivanovichi", koji su stigli na mnoge poznate osobe i umjetnike. Čak i sljedeći predsjednik Francuske Jacques Chirac, koji je u to vrijeme još uvijek ministar, došao do ovog restorana. Brothers Ivanovič ovdje kao što su bili poznati pjevači kao raj Udovikova, Dina Verni, Nataša Udovikova-Bielenberg i mnogih drugih umjetnika. Kasnije u studiju "Philips" braća Ivanovichi snimili svoj drugi CD. S izdavanjem novog albuma njihove glazbe ljubav sve u Parizu. Talent glazbeni ansambl "Cigani Ivanovichi": Petar i Slobodan, gitarista Andrewa i George, slušali i razumjeli svugdje. Pjevali su je divan glas i majstorski palikuća svira na gitari i balalajka glazbe, koja je, čini rođen iz dubine ljudske duše ... Sljedeći je bio obilazak svijeta, prijateljstvo s slavne osobe kao što su Sophia Loren, Brigitte Bordeaux, Serge Gainsbourg, Jane Birkin, Jean Marais, Marcel Marceau, Yul Brynner i drugima. Ansambl je na turneji po Europi i SAD-u, radio je neko vrijeme s popularna pjevačica Ivana Rebrov iz Njemačke, baš kao i Petar Ivanovič gotovo 20 godina, radeći zajedno sa cigani i Alyosha Valley Dimitrijević (nakon smrti svoga oca, Alyosha, a Valya Dimitrijević zamijenio brata majka i otac). U prvoj polovini 70-ih godina, uspjeh "Gypsy Ivanovič" u Europi, do neke mjere bila je usporediti uspjeh Beatles - braća otišla do crne limuzine i okupiti cijeli stadionima u različitim europskim zemljama. Oni su imali velikih jahti, gdje su stupili stranke, okupljanje 150-200 poznatih umjetnika, i hodali, hodali do jutra ... In 1985, tragedija pogodila ... Pravo u restoranu umro mlađeg brata Petra, Slobodan. To je bio nezamjenjiv gubitak. Mlađi brat je bio svojevrsni "lokomotiva" kolektiva. Ispostavlja život oko njega u slavlju - on je volio život, glazbe, kartice, casino, žene, i svaki dan je bilo pupoljak-Nova godina i Božić, nitko nije živio kao punokrvan i zabavite se, kao što su braća Ivanovichi ... Grob Slobodana se nalazi u blizini grobova kompozitora Berlioza u Montmartre. Slobodan I. živio je samo 36 godina ... Mi Slobodan ostavio dva sina. Posljednji službeni CD ansambla, pod naslovom - "Petar Ivanovič, snimljen je u Norveškoj prije dvanaest godina. Sveukupno, Petro snimljena u Europi, sedam-disk divovi, većina koja je objavljena u 70. godina: "Les Tziganes Ivanovitch" (1970), "Me sem Rom" (1972), "Iagori (Le FEU)" (1973 ), "Le bonheur Bach" (1976), "Amoro Kher" (1977), "Gori, gori zigansks Ljubov" (1982), Petro Ivanovitch - "Musique ciganski" (1994). Nedavno objavljena bez pristanka Petro-disk kompilacije "Paris - New York - Tel Aviv" (The Very Best Gypsy Song `e), koje su izdane 25. svoje skladbe, a sada nastavlja sa sudskog procesa. Petar Ivanovič dva odrasla sina iz prvog braka - Aleko i mogli bi oboje žive u Norveškoj, koja se bavi glazbom, zna nekoliko jezika, izvrsno obrazovani, virtuzno svira gitaru i počinju se pokušati kao solisti, kao i sudjelovati u organizaciji godišnjeg Međunarodni festival Gypsy Ягори. Sa drugi supruga, Tatiana, Petro upoznao kad je ona još uvijek radi u Rusiji romski teatar "Romen". Jednom Petar savjetovao prijatelj pozvati francuske impresario teatar "Romen" u Francuskoj i izvođača iz Rusije stigla u Parizu na turneji, to je onda da je Petar i Tatiana sastali, pa čak i napravio zajednički mjuzikl "Mi - Roma". Nakon tri ili četiri godine, Tatiana ponovno u Pariz u potrazi za poslom, i Peter su joj da pjeva u svom restoranu. Sada oni rasti kći - Tatiana previše. Trenutno u Francuskoj Petro igrao u kinima, pojavljuje se na televiziji, ali daje više privatnih koncerata. Radovi u mali pariški restoran "Jaguaroff". U Parizu, bio je pozvan da govori, uglavnom francuski, a na jugu Francuske, on daje privatne koncerte u vile bogatih "nove ruske" imigranata. Naravno, on je prijatelj s ruski cigani i izvođači iz Rusije. Rusija je nedavno posjetio u Francuskoj, romski bend "Starka", oni su bili na jugu Francuske i sastao se s Petro. U Moskvi Cigan Kazalište Romen "je prekrasan glumac Mojsije je najbolji prijatelj Petro, s kojima je čak i" fraternized. Petro voli i zna dobro poznate umjetničke obitelji Roma Buzylevyh iz Rusije, od kojih je jednom putovao u posjet. Danas, Petar Ivanovič mnogo prijatelja u Rusiji. U ranim 80-ima u Parizu sastao Petro pjevač emigrant iz Rusije, Mihail Gulko, koji je posebno poletio je u iz Amerike, koji će raditi s legendarnim pjevačem Alesha Dimitrijević, a živio je u isti apartman sa svojim mlađim bratom Petrom, Slobodana Ivanovič. Mihail Gulko dalje oduševljeno se prisjeća dana prekrasnih glazbenika i fantastične atmosfere. Sada Petar Ivanovič se zove "kum" Gypsy glazbe u Parizu. Mladi poziva i upita ga igrati s njim - dolaze naučiti i uživati u igri čarobnjaka. Mnogi poznati balalajka igrača i gitarista svijeta, kao što je Angelo DEBARRE, Josip i Dyango Reinhardt, pod nazivom Petro Ivanovič - Maestro, i ponosno mu je rekla o zajedničkim izjavama i snimiti disk. Petro je ne samo romski folklor - on igra sve: Mađarski glazbeni, Jugoslavije, Židovi, jazz i klasičnih djela Čajkovskog, Glinka, Rahmanjinov, itd. prisutan sastav ansambla: Petro - vokal, balalajka, a njegova supruga Tatjana -- solist; gitaristi - Andrey Shestopalov i Frederic, mladi glazbenik Alesha - bas. Petro majstorski odigrano balalajka - ali ne i jednostavan, ali poseban. Petro podešava vaš instrument drugačije. Ali, on igra kao poseban balalajka. Sve je počelo s činjenicom da je Petar je igrao u mladosti, u chetyrehstrunnom Jugoslavije glazbalo - tamburitse. Restoran "Taras Bulba" u kojoj je Petar je započeo svoju karijeru sa svojim bratom, Slobodan, bila je mala balalaechka koja Petar nekada je naučiti jedan napjev - i kako je naučio svirati trichord instrument. Gudački postaje sve manje i vještina - više ... Na objavljeni rekord od najboljih svjetskih balalajka, možete čuti balalajka i posebnim Petro Ivanovič. Sada u Parizu samo nekoliko imena cigan umjetnik romantike: Motia Yankovskaya - nećakinja Nikole Slichenko (direktor Moskva cigan Kazalište Romen "), Tatjana - supruga Petar Ivanovič, i Lily Limanskaya. Slično tome, u restoranu poznatu labav "Raspoutine", koji još uvijek sadrže "Le restoran-Russe kabare", igra veliki instrumentalni ansambl proveli Romano, c colistkoy Sonya, jugoslavenski pjevač, predstavljanje Gypsy pjesme. (Prilago Internet i knjige M. Kravchinsky "Ruska pjesma u progonstvu", 2006) |
Dobro je, još uvijek nam strojno prevođenje neće uzeti kruh (nama prevoditeljima) bar sudeći po ovoj rečenici iz mog gore navedenog posta....
"Pjevali su je divan glas i majstorski palikuća(?!) svira na gitari i balalajka glazbe, koja je, čini rođen iz dubine ljudske duše ..." :bonk::krez: |
Quote:
palikućstvo na gitari nije mala stvar... |
Link sa ruske stranice
http://severnij-forum.ucoz.ru/forum/17-184-1
Evo ovdje je pa mozete sebi nalodati fotografije i albume koji vam nedostaju |
Aleks, jel postoji na toj stranici snimki domre ili neceg slicnog..ako nema tamo da li znas gdje mogu skinuti takvu glazbu? Hvala puno! :)
|
Opasan brko ( Serge camps), seva
http://www.youtube.com/watch?v=9Q77K...eature=related
Uvijek sam se pitao ko je taj covjek sa bas balalaikom. Kad'li vidi ono vraga. Evo brke koji voli mrke, kafe piti , a ne seceriti Poznat po tome sto svira i gitari i bas balalaiku. dvije stvari koje su me impresionirale gdje je sviran bas su: aven sasa's tusa i potpouri tzigane. A tu upravo svira on. Serge se isto pojavljuje na jednom od najboljih CD-a Gypsy guitar sa Angelo Debarre. Od kada je poceo svirati onu giraru ( sherpe, lonci, ma neznam ni kako se zove) ne volim ga zbog te njegove gitare. |
Raya sa Ciganima
http://www.youtube.com/watch?v=NskvbU-cQa8
Za one starije koji se jos sjecaju. Interesantan video, ipak je Raya veliki umjetnik, svi su ucili od nje. Snimak je iz 1983-ce, znaci poslije odlaska Georgija i Andreja. Za one koji ne znaju. Georgij je ubijen. Izbo'o ga je nozem njegov sin. E sad ne znam jeli to njegov sin ili sin od pjevacice Zine. Nedugo zatim se i raspadaju, Slobodan je umro 1985-te. Interesantno je da je 1985-ta kobna godina za Cigane muzicare. Iste godine odlazi i Jarko Jovanovic i Aljosa Dimitrijevitch, nisam siguran da li je i Janika otisao iste godine. |
Quote:
|
A što je bilo s trećim bratom Dragomirom koji je bio član prve postave?
A negdje sam pročitao i da se treći brat zvao Andrey? |
Quote:
Sa Jarkom moguce da je svir'o. Sa Bracom Ivanovicima nije. Andrey Shestopalov nije u nikakvom srodstvu sa Ivanovicima ( Jovanovicima) kao ni Georgij. A i to Jovanovic ( prezime) je pod upitnikom, ako su oni Ruskoga ili Rumunskoga porijekla, k'o zna? A i to ime Jarko ( Jaroslav) ili Zarko, ko ce znati. |
Quote:
Oni su došli iz Srbije u Francusku kao Jovanovići i tako im je pisalo na dokumentima, ali su umjetničko promijenili u Ivanovići (Ivanovitchi) jer u Francuskom nema glasa "J." |
Dragomir prva postava( moja greska)
ovaj skroz lijevi je Dragomir
znam, moja graska, to sam ja stavio, to je Andrej Sestopalov. |
Evo došao sam do nekih zanimljivih informacija. Prva postava "Cigana Ivanovića" su Petro, Slobodan i Andrej Shestopalov i to je trojka sa snimke s francuske televizije koja je postavljena nekoliko postova iznad. Dragomir je Žarkov sin iz drugog braka i on nikada nije svirao s Ivanovićima i uopće se ne bavi glazbom, a živi valjda u Hrvatskoj negdje te nema kontakata s Petrom. Slobodan je umro od srčanog infarkta. Današnja postava se uglavnom sastoji od Petra, njegovih sinova Nikaka i Alecoa te Natashe Udovikove Bielenberg koja je Petrova prva žena i majka Nikaka i Alecoa.
|
| Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 15:40 sati. |
Powered by vBulletin Version 3.8.1 (hrvatski)
Copyright ©2000 - 2026, Jelsoft Enterprises Ltd.