Interview Marinko Žeravica
 

Bilo je o njemu i njegovim tamburama govora i ranije, prije nego li je nastao ovaj podforum o majstorima, još dok su svi majstori bili u zajedničkoj temi.
Bilo je i malo okršaja oko njega i njegovih instrumenata.

Ipak na otvaranje zasebne teme potaknula me rasprava koja se dogodila na temi Quo vadis tamburo. Zaključio sam da se o Žeravici ima šta reći, da ima ljudi koji znaju o njemu i da su mišljenja podijeljena. Sve u svemu izgleda da se radi o jednom kontroverznom liku.

Iako ga ne poznam osobno, imao sam priliku čuti njegova razmišljanja o tamburama i tamburašima, doslovno iz prve ruke i mogu reći da mi se digao tlak slušajući njegovo izlaganje, tj. pripremljeni monolog.
Najvjerojatniji razlog tomu je njegov poprilično navalentni stil uvjeravanja drugih u svoje stavove... doslovno agresivan nastup.
Način komunikacije koji njemu odgovara sam doživio nešto kao: "Zaboravi sve što znaš i misliš o tamburama, sve što si stekao svojim iskustvom i razmišljanjem, sve ti je to sranje i nisi u pravu. Izbriši svoje stavove, slušaj i uči od mene."

E, sad kad procijenim da netko nastupa na takav način, uvjeren da je on bogomdani Netko Koji Je Spoznao Istinu... jbg... To onemogućava komunikaciju na ravnopravnom nivou.

Ono što me je najviše zasmetalo je njegova tvrdnja da je kao razlog slabog plasmana tambure na svjetskom tržištu isključivo i jedino "nedojeban, nesavršen i prljav zvuk tambure". Dakle opet priča o tom tonu.
I kad se to riješi, tamburama će biti otvoren i zagarantiran put u svijet...
Ma daj, molim te... :blink:

Najgore od svega je to što ima tamburaša koji će popušiti i prihvatiti njegovu spiku.
Takav stav po meni na najdirektniji način obezvrijeđuje glazbu i glazbenike koji se bave tamburom, postavlja ih se u potpuno sporednu ulogu na račun Marinka samoga koji je nakon 100 godina razvoja tambure konačno shvatio gdje je problem i samo što ga nije riješio.

S druge strane, nikada ne treba stvari postavljati crno-bijelo, nego sagledati i pozitivne strane. Tako vjerujem da je Žeravica jedan od rijetkih majstora koji je u stanju prilikom izrade instrumenta CILJANO utjecati na željenu boju tona.
Hoću reći da on vjerojatno ima načina i mogućnost kontrole više parametara koji utječu na konačan zvuk instrumenta nego što to imaju ostali, to jest da kod njega faktor slučajnosti ima manju ulogu nego kod drugih majstora.

Ali džaba mu to ako on unatoč tim svojim sposobnostima nije spreman ići u suradnju s konkretnim sviračem kako bi zajednički stvorili instrument kakvog svirač želi, nego si uzima pravo da isključivo sam odlučuje kakav bi taj svirač trebao imati instrument.
Smeta me što on te svoje ideje o instrumentu za svirača (njegov preduvjet je da upozna osobu za koju radi instrument) ne nudi na nivou vlastitog prijedloga i sugestije, nego na nivou ultimatuma: ili ću ti napraviti instrument za kakvog JA odlučim da ti treba ili nikakav.

Marinko treba znati da su povijest glazbe i glazbu kroz povijest stvarali glazbenici uz pomoć majstora, a ne obratno. Ne znam zašto on to želi okrenuti. Mislim da si niti Stradivari nije dozvoljavao tako šta.
I Stradivariju je trebao jedan Nicolo Paganini da proslavi njegove violine, par stotina godina kasnije...
Ne postoji glazba zbog graditelja instrumenata, nego suprotno... Ili ćemo i dalje svirati kako drugi plešu?

Već sam se jednom uvalio u govna govoreći iskreno o jednom drugom majstoru, al' eto moram i ovdje nešto reći. Majstora Žeravicu i njegove tambure sam upoznao prije 5-6 godina na Zagrebačkom velesajmu. Mislim da je tom prigodom s nama bio i Ivan_ZU. Mi smo svirali na jednom štandu, a Žeravica je prezentirao svoje tambure na jednom drugom. Nije bilo baš nekog razgovora samo nešto šturo, ali na kraju smo uzeli njegove tambure u ruke i odsvirali "Pjesmu rastanka". Nije me se dojmio ukupni zvuk koji je izlazio iz tih tambura (naravno sad netko može reći da nije kriva tambura nego svirač, bla-bla, kenj-kenj) i dobio sam blagi dojam da je to neki majstor koji radi gitare, a tambure tek "uči" raditi. Naravno, to je bilo prije dosta godina i sigurno su mu tambure sada puno bolje. Ono što me je šokiralo su bile, po meni, neopravdano visoke cijene (s jedne strane to razumijem, čovjek je majstor koji radi vrhunske gitare po svjetskim cijenama pa mora držati cijenu i što se tambura tiče).

Eto toliko od mene, subjektivno iz moje tadašnje perspektive.

Btw, maestro, čika Google kaže da je Žeravica iz Mainza (tj. živi i radi tamo, a otkud je "originally", ne znam).

Više od njegovih tambura me zanimaju njegove gitare, pa ako može netko dati više informacija o njima bio bih zahvalan (i možda linkove na neke gitariste koji sviraju njegove gitare, volio bih čuti kako zvuče).

negdje iz đakova je ili iz okolice.

ovo je tema o njemu, spominjane su i ranije njegove visoke cijene instrumenata, o svemu tome možemo nabaciti svoja mišljenja i stavove.

ja sam se uhvatio u uvodnom postu za onu "paradigmu" o težištu u trokutu svirač - instrument (= majstor) - muzika.

ali i svi ostali komentari su dobrodošli.

edit: u vezi njegovih gitara, ponosan je na svoju praksu i iskustvo stečeno u velikim i čuvenim majstorskim radionicama gitara u njemačkoj.
viktor vidović navodno svira njegovu gitaru...

web stranica
 

http://www.campanera.de/img/img_meister.gif

sehr gut, naturlich :)
trebalo je i pretpostaviti da je rođen u znaku lava.

Pa nisam ja to ni postavio kao tvrdnju nego moj tadašnji "blagi dojam". Nisam upoznat s njegovim pristupom sviračima, ali vjerojatno je to "sveznadarski" pristup o kojem se govorilo i kod promišljanja akademskih glazbenika o tamburi i tamburašima (JA znam sve, VI ne znate ništa princip...).

Hvala! Evo i potvrde na stranici da Victor Vidović svira njegovu gitaru, ima i YT clipova od Vidovića pa ću poslušat doma. Šteta što na stranici nema ništa o tamburama i nema verzije na hrvatskom. :down:

EDIT: Bilo bi najbolje kad bi sam majstor na ovom forumu objasnio i približio nam svoje ideje i "misiju", iako, ukoliko se ponaša autoritativno i ne želi ravnopravnu diskusiju ovo mu definitivno ne bi bila forma koja bi mu odgovarala. Ne znam di je Dule Rajković nesto, mislim da ima samo jedan post. Općenito, majstori se klone ovog foruma... Valjda nemaju vremena, treba netko i napravit i popravit sve te tambure. :krez:

Istina je da pojedinci unose ključne promjene i pokreću sve prema naprijed, a ostali ih slijede uviđajući i prihvaćajući uvedene novosti.
Međuto je isto istina da takvi pojedinci ne zadaju sebi misiju s ciljem, nego se najveća ostvarenja događaju ili spontano ili slučajno. Pogotovo u umjetnosti i sličnim područjima.

Zato sam i spominjao 100 godišnji razvoj tambure. Bio je spontan i došao tu gdje smo sad.
Svi dosadašnji pokušaji, misije s namjerom da se tambura "izmisli" završavali su fijaskom.
Gdje su sad Jankovićeve troglasne tambure (tj. kompletan sustav kojeg je Slavko Janković izmislio i osmislio)?
Gdje je sad Rorbacherov ili čiji već eksperiment sa benđolinama (tamburama s okruglom glasnjačom, kakvu ima banjo)?
Mene Žeravicin podvig podsjeća na Jankovićeve i Rohrbacherove pokušaje.
Treba poštivati spontanost i prirodni razvoj. U njemu je ugrađen genij cijele populacije koja je svirala tambure, a ne samo genij pojedinca, pa bio to i Slavko Janković.

I komunizam je bio pokušaj koji je propao, baš zato jer se nije dogodio spontano (kao prijašnje promjene društvenih sustava), nego je bio nečija "misija" i planirano provođen, s ciljem...
To sve ne znači da je Marx bio budala ili da Žeravica radi loše instrumente. Radi se o greški u koracima, pogrešnom načinu primjene znanja. Al nećemo o komunizmu. :bonk: :stid:

Od toga da samo čita forum nemamo vajde, trebao bi se uključiti, akcija-reakcija. Ne mora nam sad otkrivati neke tajne, ali mogao bi odgovoriti na neka pitanja (znam da ga to možeš i ti ili Vedran pitati, ali preferiram neposrednu komunikaciju, da se izbjegne "šum u komunikacijskom kanalu", "rekla-kazala" i to).

A sad nije da me ta njegova misija toliko fascinira ili opterećuje da bih majstora išao telefonski zvati ili tako nešto. :krez:

mene je zapanjila cijena koju je majstor Žeravica tražio za "sređivanje" jedne Bocanove kontre....
....dakle radilo se o skidanju starog laka,mijenjanju grif platne i novih kota.....i to je bila cifra od 1000 Eura.....
...po mom mišljenju jako jako puno,s obzirom da je kontra plačena 1300 E...
dečko čija je kontra kaže da se isplatilo uložit takve novce...pa ako je on zadovoljan nema tko da se buni...

Potaknut ovom temom, napokon sam stavio na stranicu intervju sa Žeravicom, pa tko želi može ovdje pogledati intervju koji je održan u svibnju ove godine.

Na novom gmailu su tri stvari s demo CD-a. Demo je sniman sa dva AKG-ova mikrofona (ne znam koji model), koji su korišteni u paru (dakle, stereo snimanje) nad solo instrumentima, a trećim mikrofonom su ozvučeni bas, kontra i čelo.

U orkestru sa snimke su isključivo tambure koje je pravio Marinko, osim basa koji je posuđen za tu prigodu (hvala TUNA), a prepravljao ga je Marinko.

mp3ce možete naći i ovdje.

Kako zvuči i funkcionira Žeravicin prim (barem u Bandi odabranoj), kod snimanja na maloj kameri, možete vidjeti ovdje:

http://www.youtube.com/user/BandaOdabrana

Ako se ne varam, i Matija iz Careva (ex-Gombeši) ima prim od Žeravice, iako trenutno svira basprim, ali na nekim starijim youtube clipovima se može čuti kako zvuči.

EDIT: Odličan i opširan interview! Odgovorio je na većinu mojih pitanja i dvojbi, dkranjce je pitao ono što bih i ja (i više od toga). :)

evo, upravo na osnovu tog intervjua sam i pokrenuo ovu temu.
razlika je u tome što sam ja slušao sirovu snimku tog razgovora, a ovo je ovdje pretvoreno u tekst koji se čita. dakle, imao sam izvjesnu prednost u jačem doživljaju tog intervjua.
moja reakcija je sadržana u prvom postu ove teme...
napravio sam i ja tekstualnu verziju istog intervjua, ali ta moja verzija je sažetija, kraća, koncentrat tog istog razgovora.

evo otkuda sam zaključio da je ton tambure žeravici jedini razlog zašto tambura nije svjetski instrument, nije ravnopravana, zašto charang ima ton, a mi glupi tamburaši i oni koji nas slušaju nemamo pojma šta valja...
ima tu ponešto i kontradiktornosti... s jedne strane se tvrdi tambura je autohtoni instrument, a s druge strane da mu trebamo modificirati ton, tako da bi se svidio nekome drugome :confused:
e pa moj stav je da treba inzistirati upravo na toj autohtonosti tambura, a ne sebe postavljati u ulogu nekoga čija je misija utjecati i mijenjati rezultat autohtonog razvoja tambure. još pored svega toga marginalizirati ulogu samih svirača, kompozitora, autora. jankovićeve tambure nisu bile autohtone. one su - jankovićeve.
ove naše jesu autohtone, to im je jedna od najvažnijih karakteristika, i to treba poštovati. ovo podneblje i ovi ljudi su ih stvorili takvima. ako ne valjaju, znači da i mi ne valjamo... ok ako neko tako misli, ja mogu živjeti s tim i kao pojedinac nikad nisam patio od kompleksaške potrebe dodvoravanja svijetu, unatoč tome što sam odrastao u okolini koja ima takve simptome.
nismo mi najbolji, ali takvi smo kakvi smo. i tambura je moja i takva je kakva je, dobra mi je. u to da će s vremenom postati još bolja ne sumnjam. sumnjam u metode kojima se to poboljšanje želi postići. vjerujem u evoluciju tambure, a ne u revoluciju. ponavljam, sve revolucije koje su se pačale u evoluciju, koje su htjele pretrčati evoluciju su se pokazale kao fijasko. sama povijest nas je tome naučila. ili nije?

da me se krivo ne shvati, želim marinku sve najbolje, želim mu da uspije, a ne da odvede jedan dio tamburaša i tambura u slijepu ulicu, kakvih je već bilo. čovjek očito ima potencijal i šteta bi bilo upotrijebiti ga na krivi način... na koncu svi imamo isti cilj. problem je u različitom viđenju puta do tog cilja.
jedan uvaženi tamburaš mi je u privatnom razgovoru rekao ovo:
taj AKO me brine...

možda tuna...
sve što mi napišemo ovdje, bit će naš subjektivni dojam. još uvijek ne postoji metoda kojom se tvoja tvrdnja može izmjeriti. zato treba čekati. vrijeme će pokazati istinu.

ipak mi malo hrabro izgleda tvrdnja da ta snimka potvrđuje nadmoć marinkovih tambura u odnosu na zvuk drugih...
kojih to drugih? rtvns? sarajevskog ili zagrebačkog rtv orkestra? haje?

upravo me strah tog agresivnog uvjeravanja nas ostalih da zvonari zvuče bolje. tko tvrdi da tambure trebaju baš tako zvučati, a ne malo više onako ili ovako? takve stvari treba prepustiti nama samima da ocijenimo, a ne nas uvjeravati da je to bolje ili lošije. kad znatan broj ljudi prihvati da je to istina, krenut će tim putem i to je to. proces se treba odvijati na isti način kao kad se pojavio neki berdaš sa četveroglasnim basom. ispočetka su ga čudno gledali, sumnjali, a kad su shvatili da je bolje i lakše svirati takav bas i ostali su s dvoglasnih i troglasnih berdi prelazili na 4-glasne...

ovo sve što pišem se događa na više nivoa. jedan od temeljnih nivoa je i taj u kojem se pitam a kakvu ulogu u tome imaju svirači? zar je zaista težište na tamburama u zvuku tog orkestra? ako je to istina, onda bi trebao i neki orkestar sastavljen od lošijih svirača zvučati bolje nego drugi orkestri.
šta će mu pere ištvančić u orkestru?
pa taj da svira na metli, zvučao bi bolje od drugih...
zašto je angažirao jednog od najboljih aranžera za tambure koji još hoda po ovom svijetu, marijana makara?
i makar i pere i svi drugi imaju VEĆINSKI DIO ZASLUGA za dobar zvuk tog orkestra. ima ih i žeravica, svojim radom, nije sporno. sporno je to što on u prvi plan stavlja ton instrumenta ignorirajući ili marginalizirajućia kvalitetne svirače i aranžera.
u odnosu na ono što je izjavio u intervjuu mi malo dvolično izgleda činjenica da je ipak trebao u svom projektu suradnju takvih vrhunskih glazbenika.

Meni još jedna stvar nije jasna - s jedne strane g. Žeravica želi unaprijediti zvuk tambure i "odvesti na pravi put" što više tamburaša (dakle zvuči kao nekakav dosta veliki, a i masovni cilj), a s druge strane govori kako ne radi velik broj instrumenata.

I ajda da zamislimo jednu bajku - za 10 godina kad ćemo biti u EU i kad će teći med i mlijeko, prosječna plaća bit 5K € i neće bit bed dat 2-3 soma evra za dobru tamburu, a vrhunskih tamburaša će biti sve više pošto će tambura biti na akademiji. Vrijeme će pokazati da je majstor Žeravica bio u pravu i nastat će velika pomama za njegovim tamburama. Tko će radit sve te silne tambure? Hoće li ih početi "štancati" i proširiti biznis ili će njegove tambure biti povlastica najstrpljivijih? :mesic:

Nije mi jasno jel' ova njegova misija za široke mase ili za elitnu grupicu ljudi (po cijeni je za sada ipak privilegija manjine)... Ili će se u toj budućnosti ostali graditelji tambura povesti za njim tako da ni druge tambure neće zaostajati za Žeravičinim. ŠBB KBB

idem malo pojednostavniti stvar, ako mi uspije, jer odosmo u širinu opet...

dakle, u prvom postu sam napisao da mi se slušajući (ne čitajući!) taj intervju digao tlak... zato sam nastupio tako, malo oštro.

ne samo žeravica, nego i puno nas na forumu stalno pilimo o tom prokletom TONU tambure.
za mene je ton, pogotovo ton orkestra kompleksniji pojam od samog onog što čujemo kad udarimo po žici.
čak tvrdim da malo tko na forumu može na osnovu vedranovih snimki razlučiti koliko tu udjela ima tambura, koliko aranžman, koliko svirači sami.

moja vjetrenjača na koju jurišam je preveliko davanje značaja instrumentu, a premalo aranžmanu i načinu sviranja. žeravica mi se našao na tom putu prema vjetrenjači, jer stavlja preveliki dodatni uteg na stranu vage koja je sama po sebi već prenapuhana.
njega osobno, kao majstora glazbalara čak i razumijem što je subjektivan, ali i objektivno je da drži do važnosti svog posla.
ne razumijem tamburaše koji zaista vjeruju da žeravica ili neki drugi meštar ima čarobni štapić kojim će tambure učiniti svjetskim instrumentom. većina te zadaće leži na samim glazbenicima, to treba shvatiti i tu početi rješavati probleme.
tamburaši zaista imaju nedostatak jer su nezreli, nedorasli kao dijete koje uvijek očekuje da mama i tata rješavaju njegove probleme.

idealan eksperiment bi bio uz pomoć šokačke rapsodije i 150 tamburaša koji sviraju.
to je dovoljno veliki broj instrumenata da ga možemo smatrati kvalitetnim statističkim uzorkom i da na osnovu zvuka tog orkestra možemo postaviti tvrdnju da je to prosjek kvalitete profesionalnih instrumenata i svirača koji sviraju po notama najvećih glazbenih autoriteta u hrvatskoj.
svi smo ih slušali i znamo kako to zvuči. meni zvuči impozantno i u tome zaista ne vidim problem tambure kao niti prepreke da se tambura prihvati kao svjetski instrument. a žeravica baš u tome vidi problem. sic!

drugi dio eksperimenta nije izvediv, jednostavno zato što ne postoji 150 žeravicinih tambura, pa da isti taj orkestar odsvira nešto na svojim tamburama, a poslije ponovi na žeravicinim... pa da vidimo ima li razlike i je li ta razlika glavna prepreka ravoju i širenju tambure.

ma sve 5 tuna. iako se nismo baš razumjeli potpuno.

sve je krenulo od mog prigovaranja da se sami mi članovi foruma daleko više bavimo svojim instrumentima negoli sobom kao muzikantima...
pokušavao sam djelovati na forumsku populaciju da se više posveti sebi i svojoj muzici. instrumenti su takvi kakvi su, mogu biti i bolji, ali uvjeren sam da mi sami možemo biti još puno bolji.
pa sam se onda sjetio intervjua sa žeravicom, kao prikladnog primjera koji potvrđuje moju postavku.
sve je to bilo na jednoj drugoj temi. kako je priča o žeravici krenula tamo, učinilo mi se da se ima šta za reći, pa sam otvorio temu o njemu, da se tamo ne oftopičari.

međutoa - mauna. ljudi se izgleda ustručavaju, ne žele reći svoje mišljenje ili ih ne zanima...

i dalje tvrdim da je puno veći i važniji prostor za napredak tambure kroz promjenu onoga što i kako sviramo nego kroz promjenu instrumenta na kojem sviramo.

žeravica se našao svojim intervjuom kao direktan oponent toj mojoj tvrdnji i stavu, i kako nije član foruma pokušao sam s ostalima prodiskutirati o tome.
nije uspjelo. :(
vrhunski aranžmani, vrhunski svirači... a opet nije dovoljno da se izađe na svjetsku scenu... znači, preostaje samo napraviti vrhunski instrument.
to bi bila logika kojom se vodiš ti, a možda i žeravica.

ja pak mislim da aranžmani, ili radije muzika koja se izvodi ne treba biti ništa bolja niti vrhunskija, nego drugačijeg sadržaja i drugačije zapakirana, drugačije prezentirana. vrhunski instrumenti mogu samo još doprinijeti, ali nisu presudnog značaja.

odavno se već držim konstatacije da tamburaškoj glazbi fali jedan autor formata i značaja kakvog je imao mikis theodorakis za grčku muziku i buzuki.
to je ono što nam fali, sve ostalo već imamo.
kako je theodorakis, autor glazbe za film grk zorba proslavio i učinio svjetskom senzacijom buzuki i sirtaki, tako ja čekam svog godota, nekog ovdašnjeg kompozitora da proslavi tamburu.
do sada je bregović bio najbliže tom tragu, pokazao se najbliže moguće rješenje, ali on se više zainteresirao za puhače i folklor balkana. on je tu vrstu glazbe uspio dovesti do svjetskog nivoa. a tamburaša se sjetio jedino u pjesmi pucajte u tamburaše :krez: ko zna, možda je zaista i imao neki razlog za tu pjesmu...
tamburaški bregović ili theodorakis se još nisu pojavili, a mi i dalje glavinjamo bespućima tamburaške zbiljnosti i po n-ti put snimamo što su bogdani, janike, lakatoši, zamfiri i dinicui odavno napravili.

to me frustrira, a ne znam si pomoći nego arlaučem po forumu.
sav forum ječi od frule
na naana naana ne čuje

Svaki cigo svoju tamburu hvali :D

Čemu strah? Zapravo, nije mi uopće jasno zašto ti je taj intervju "digao živac". Nisi tambure probao, kao ni nitko od nas. Što znaš, da ju uzmeš u ruke možda bi ti osmjeh zasjao na licu i shvatio da je upravo to ono što tražiš cijeli život. Pusti... Ne mari... Vrijeme će pokazati, do tada nema ništa loše u tome da se razne stvari isprobaju i testiraju, prirodna selekcija će svoje reći.

Nikada, nismo se jednom k'ačili, možemo opet :krez: :bonk:

Moraš shvatiti da je to čovjek koji dolazi iz svijeta gitara (u tome ga i sam shvaćam). Zavolio tambure (kao i sam) i sad bi ih unaprijedio, ako već zna i može, zašto mu ne pružiti šansu prije negoli ga se osudi za vođenje tamburaša u sljepe ulice. Nikome ništa loše nije učinio, probaj, ako ti se svidi dobro, ako ne - hvala doviđenja.

E, tu je problem što ti njegovo "unapređenje" doživljavaš kao napad na tamburu, tamburaše i sve tamburaško.
A zašto bi ih unaprijedio? Zato što jedna vrhunska gitara svirana od vrhunskog majstora daje više (tonski, melodijski, ekspresivno, tehnički...) od vrhunske tambure svirane od strane vrhunskog tamburaša.
To je stvar koju gitaristi koji se uhvate tambure vrlo brzo shvate. Dok je tamburašima koji se uhvate gitare malo teže. Jednostavno zato što gitaru nastavljaju svirati "po tamburaški".
Ali čim netko spomene nešto takvo, da neki instrument nedajBože, zvuči bolje od tambure odmah su svi na zadnjim nogama.
Ja kažem, daj čovjeku šansu.

Kaže u intervjuu kako "tim ljudima" tambura u odnosu na gitaru djeluje "primitivno". Zanimljivo mi je kakvu težinu nosi riječ autoriteta majstora. Kada sam i sam to svojedobno rekao pola forumaša se diglo pripremiti lomaču, a druga polovica je s užetom u ruci tražila dovoljno visoko drvo :D. Kad majstor to kaže, kao da nitko nije vidio...

A ja držim da mi već sve imamo, i bolje. Buzuki mi nikada ne može zvučati onako živo i energično, "jebeno", kako to može tambura. Ali taman da nas upakuješ u celofan i zavežeš svilenu mašnicu, uvijek će mo svijetu biti divlji, primitivni Balkanci od kojih sigurno ništa dobro ne može doći. Imam osjećaj da je tu veći problem za proboj tambure u svijet od bilo čega drugoga...


I ponovno strah za tamburu!
Ma neće tambura nikuda. Ali tambura je mlada! Koliko stoljeća su razvijane gitare, violine i klaviri da bi bili ovdje gdje su danas!
Kao što si i sam rekao tek 100tinjak godina. U ovome današnjem obliku i manje. Pusti ju, vremena se mjenjaju, stvari idu brže.
Ja da imam love i dovoljno ludog majstora :D dao bih si napraviti električni prim!

Zamisli samo to! Tambura cijela puna, ugrađen pick-up i oktaver. Žice naštimam oktavu niže da ne budu tako jebeno našpanane. Kad ne bi bile tako našpanane mogao bih ju svirati kao el. gitaru.

Već sam bio optužen na ovome forumu da sam bumbarov let nakucao na računalu a ne da sam ga odsvirao na gitari.
Znam da vas tamburaše brzina pali više nego išta, pa zamislite da se može svirati još brže, a što su žice mekše treba manji pritisak i prsti brže lete. Oktaver diže onu oktavu što sam spustio i opet zvuči kao pravi prim. Uštekam sve to u pojačalo i dovoljno je žice samo dirkati, ne treba ih trzati. Da vidiš miline.

Eto, tebi se kosa diže na glavi od ovoga, a ja već zamišljam električni brač :D kojeg bih još radije nego električni prim.

Ali, gdje ti u ovim Žeravicinim tamburama vidiš revoluciju? Čovjek upotrijebio drugačije drvo, malo ih drugačije složio, možda neke letvice u njima drugačije posložio. I u konačnici im - promjenio ton.

A sad uzmi po jednu tamburu od svakog od ovih "naših" majstora pa ih usporedi.
Jesu sve od istog drveta, istog oblika, iste konstrukcije, i - najvažnije - istog tona?!

Što je žeravica učinio drugačije u odnosu na druge majstore?
Ništa.
Tko voli nek izvoli. Svatko ima uši i prste, čuje i osjeti što mu je bolje. Nitko nije djete pa da će ga ovaj ili onaj uvjeriti kako su baš njegove tambure spas za tamubraše.

Mozda nije ovo pravo mjesto, ali jednostavno "moradoh" da uletim sa komentarom, vezanim za "ton" tambure..

Jedan jednostavan primjer, iz mog iskustva, a svi cete se sjetiti istih stvari koje cu ovdje reci, siguran sam.

Sviram istu tamburu vec dugo vremena, sa raznim ljudima i u raznim grupama.
Da ne duljim, kad sam poceo raditi sa ovom grupom, svirali smo mi neke pjesme, onako korektno, probali povremeno, ali nam je stalno falio onaj neki "ton" koji bi nas karakterisao, kao grupu.. bar tako sam ja osjecao..
I onda smo nakon nekog (duzeg) vremena nasli neki "sistem", i nasli neki "sound" za koji mislimo da je sad nekako nas, specifican... i svidja nam se... a ponavljam, sviramo isti basprim, istu gitaru..isti bas !!!

Evo da se i ja malo konektiram u ovaj razgovor

Prije nego što smo se upoznali i napravili onaj intervju, o Žeravici sam samo čuo oprečne stavove, "jedni ga hvale, drugi žale, treći kažu e moj brale..." (tko zna neka nastavi):top:
Na prvoj šokadiji vidio sam tamburu koju je on restaurirao čini mi se Ištvančiću; u onoj gužvi i masi jako dobrih tambura ne može se ništa procijeniti (ja barem nisam mogao ili znao).
Franić, Čičak, Zbiljski...između ostalih su u jako lijepom svjetlu govorili o njemu i to mi je ostalo negdje u glavi zabilježeno...
Sa druge strane neki tamburaši su imali o njemu mišljenje kao o, u najmanju ruku, prilično u nastupu "agresivnoj" osobi, što naravno nema veze sa time zna li on ili ne zna napraviti tamburu.

Vlastito iskustvo me naučilo da nikad ne podcjenjujem ono što ne znam ili ne razumijem

Stjecajem okolnosti stupili smo u kontakt, upoznali se i porazgovarali o nekim stvarima o kojima ste mogli čitati. Bilo je toga još,(između ostalog pun oduševljenja puštao mi je snimke sa probe Zvonara napravljene – diktafonom :o i oduševljeno govorio o Njegovom veličanstvu Tonu i imam dojam da je bio pomalo razočaran time što ja baš i ne čujem neku ljepotu lošeg mono snimka) i samo mi je žao što to nije ranije išlo u javnost, ali vjerojatno nije bilo vrijeme

Stekao sam dojam da Žeravica uglavnom zna o čemu govori, da je kreativan i sklon eksperimentiranju, da ima nekakvu viziju i da je pomalo dječački razigran u nastojanju da sugovornika uvjeri u to o čemu govori. U mom slučaju nije bilo niti u tragovima bilo kakve „agresije“ u nastupu.
Poslije smo se još nekoliko puta čuli, zanimali su ga dojmovi o tamburama koje sam probao, dakle istina je da je jako zainteresiran za povratnu informaciju od „ljudi sa terena“...
Sve u svemu na mene je ostavio pozitivan dojam...

O instrumentima
Takvi su kakvi su, vrijede li toliko i je li to top klasa ja ne znam. Prim koji je kod Vedrana je doista odličan, Ištvančićev brač isto tako, na Šokadiji je tbun svirao njegov brač koji je zaqratz (valjda se zalomilo), imao je i neki experimentalni prim malo drugačijeg oblika i karaktera....
Činjenica je da sve ove tambure (pa i ova koju je tbun svirio) su tonski ujednačene, ugodne za sviranje, i ton veselo i lako ide iz njih. Ali...:-) koliko će se kome dopasti ili ne...

O Zvonarima, svircima, aranžerima...
Nemojte mi zamjeriti jer ovo što pišem je doista samo moj dojam :o
Vrhunski svirci, top aranžer, vrhunske tambure, odličan snimak i – mauna, poluproizvod jebajiga
Imaju sve, dinamiku, interpretaciju...ali nema vatre, nema strasti (ili ja to ne čujem i ne osjetim), sviraju ono što je „standard“, sviraju odlično ali – predvidljivo i odsvirano i na ovakav i na masu drugih načina.
Ponavljam, subjektivan sam i vrlo je moguće da griješim ali Zvonari su preozbiljan i potencijalno vrhunski projekt tako da je možda i potrebno i kritički progovoriti o ovakvim stvarima...

O ostalom - drugi put :cool:

Gospodo svete krave ne postoje,a topla voda je odavno izmišljena mislim da se je pametnije primiti nekog posla možda se nešto pametno i dogodi nekad,a to da šljiva daje ovakav javor onakav ton,to je čista demagogija,ali moram priznati da su i Žeravica i Franić u pravu jer očito je potrebna mistifikacija priče da bi se nešto prodalo,ako se netko našao uvrijeđen brišite,hvala.

Ajd ne zayebaji, a u Indiji:bonk::ples::krez:

nekad mi dođe da plačem kad netko uspije u jednoj rečenici reći ono na šta ja potrošim 4 kartice texta. :bonk:

Svete krave
 

Ništa bolje od goveđe juhe sa domaćim rezancima... Vruće... Masne... :p
Na svadbi... Dobro "pogođenoj"... Poslije aperitiva... :pljesak::bend:

podatak je star 12-13 godina, ali vjerujem da ni danas nije drugačije.
vozač viličara u pogonu coca cole u zagrebu je imao plaću kakvu ima i prosječan sveučilišni profesor.
coca cola je poznata kao tvrtka koja živi isključivo od reklama, koja ogromnu većinu svog profita vraća ponovo u financiranje reklame, a od malog dijela koji im ostane opet žive ko carevi i financiraju proizvodnju.
svi znamo da je napitak cocacola u biti voda, šećer i neka bojila... praktički ništa, a prodaje se ko ludo.

reklama je jako moćna stvar. negativna strana svake reklame je što ako već ne laže o svemu, u najmanju ruku prikriva negativne strane proizvoda, a preuveličava pozitivne.
hitlerov ministar goebels je odavno shvatio da više puta izgovorena laž postaje - istina.

o tom strahu se radi, strahu od reklame. i ne bojim se za sebe, bojim se da nije način niti vrijeme za uvjeravanje riječima. ljudi trebaju prosuditi sami, a ne slušati priče.

napisao sam u prvom postu zašto mi je digao živac. zbog moje procjene da na navalentni, agresivan način nastoji prodati svoju priču, a pri tome umanjuje ono najbitnije, ulogu svirača i glazbenika u tom nekom "zajedničkom" cilju.njegove instrumente nisam niti komentirao u negativnom tonu, naprotiv, napisao sam da vjerujem da su jako dobri...
ali on tvrdi da to rješava problem, a to nije točno.

drugo, napisao sam da sam preslušavao sirovu snimku tog intervjua, čuo sam mu glas, izgovor, intonaciju dikciju i iz toga zaključio neke stvari koje se ne mogu pročitati iz članka.
dkranjce ga je vidio, bio s njim i razgovarao... on ima još bitno jači dojam, spoznajni nivo i napisao je kako nema govora o agresiji... svakako ima jači argument od mene, ali ja mogu pisati o svom doživljaju, a ne o tuđim dojmovima.

ne treba njemu davati šansu. on je sam napravi. općenito, s ovim dijelom si promašio... ne doživljavam njegov rad kao napad, nego njegovu priču i maglu koju kroz tu priču prodaje.
ovaj dio gdje spominješ gitare isto nije pogođen, a nije ni bitan za ovu priču. nikad nisam svirače dijelio na tamburaše i ostale, barem ne na takav način kao ti. generaliziraš oko gitarista koji sviraju tamburu i tamburaša koji sviraju gitaru. za mene su to svirači, a individualna stvar je način na koji se prilagođavaju kojem instrumentu.

e zajeba si se. teorija sa balkancima ti ne stoji jer su i theodorakis i brega isto balkanci...
slažem se da je tambura ljepša, življa od buzukija. to samo potvrđuje da nam fali netko kao theodorakis. on je uspio s "lošijim" buzukijem, a mi nismo snimili na tamburama ništo svjetski poznato kao što je to "grk zorba" ili hadjidakisov "djeci pireja". grci s buzukijima koji imaju siroviji ton i koji su primitivniji instrumenti od tambura jesu. o tome pričam.



strah za tamburu... pa da. ja tambure volim. neodvojiv dio svake ljubavi je i briga za ono što voliš. uz brigu često ide i strah.

ali mislim da si me krivo procijenio kad pretpostavljaš da mi se diže kosa na glavi na spominjanje električnog prima... nije valjda da si to spominjao s namjerom da me provociraš? :D

nisam od onih tamburaša koji vole pokazivati mišiće, mjeriti ko ima većega, ko će brže... imao sam te faze u mladosti, prošlo me je.
nisam niti toliko tupav da mislim da se tambura neće/ne smije mijenjati.
tradicionalističkog svjetonazora jesam, bavim se folklorom i dizat će mi se kosa na glavi kad neki kud počne nastupati s električnim tamburama. inače, želim doživjeti još koju fazu razvoja tambura, pa makar i električnu.

ali, ne čini li ti se upravo suprotno, da sam veliki zagovornik napretka, evolucije tambura? ali ne pod bilo kojim uvjetima. zato bih prije rekao da sam ovaj žeravicin eksperiment svjesno stavio pod mikroskop, jer jedino što želim izbjeći je NEKRITIČKO PRIHVAĆANJE promjena, pogotovo kad sam pod dojmom da se te promjene nameću.
točno je da je riječ "revolucija" preteška u ovoj priči, ne radi se tu o nikakvim revolucionarnim promjenama na tamburi... to je samo moj način izražavanja.

još malo o električnom primu...
gitaru možemo smatrati i starijim bratom tambure, na način da možemo pretpostaviti da će se i tambura u budućnosti razgranati na pozamašan broj tipova, modela kao i gitara.
svaka od tih grana gitara nije niti slijepa ulica niti suha grana.
ne znam, ali pretpostavljama da je bilo i nekih smjerova gitare koji nisu uspjeli, kao što je bio slučaj s janković tamburama ili benđolinama.
dakle, ne diže mi se kosa na glavi, nego upravo očekujem da će se u budućnosti i tamburaško drvo razgranati na razne modele, tipove.
ja ću osobno, ako to doživim ostati, pošto sam tradicionalist, na klasičnim tamburama, ali prihvaćam postojanje eventualnih instrumenata od fiberglasa, električnih bračeva, laserskih kontri... sve dok ne ugrožavaju ovaj temeljni, autohtoni model instrumenta.

Zbog toga što sam i sam uključen u orkestar o kojem je bilo riječi, i što sam privatno u prijateljskim odnosima s Marinkom, nisam se htio ubacivati u raspravu.

Nažalost, moram primijetiti da na temi ima dosta nagađanja i puno priče koja nema veze s graditeljstvom a ni s Marinkovim tamburama. Isto tako, dosta postova je negativno obojeno, i to uglavnom sasvim nepotrebno baš na temi o Marinku. Donekle mogu shvatiti iritaciju njegovim stilom komunikacije. Unatoč tome, mislim da se ipak pretjeruje, čak mi je i neshvatljivo da se neki opći principi pokušavaju istjerati na temi koja se tiče konkretne osobe, konkretnog graditelja, jer, bilo to pisano u dobroj namjeri ili ne, takvo pisanje mora ostaviti posljedice na Marinka. Zašto? Čemu?

Svoje mišljenje o takvim stvarima sam već pokazao na više mjesta, ali jedan skorašnji primjer možete naći ovdje. Mislim da i kontekst tog posta govori sve. Da priču vratim u neke egzistencijalne okvire, Marinko je vlasnik firme (Campanera) koja se bavi izradom instrumenata, što gitara, što tambura. Iz istog razloga sam reagirao kad je bila riječ o majstoru Jurkoviću. Radi se o ljudima koji svoj posao shvaćaju ozbiljno i odgovorno ga odrađuju, i ne vidim zašto bi se na bilo koji način takvim majstorima stvarao negativan publicitet. Ako zbog ničeg drugog, onda barem iz poštovanja prema onome što rade i onome od čega žive. Na kraju krajeva, takva pisanija može samo koštati nekoga od njih.

Moram se osvrnuti na komentare o mistifikaciji – mistifikacije nema. Sve je mjerljivo, sve je jasno, sve je u nekim dokučivim okvirima. Pitanje je samo koliko je netko spreman dati si truda i doći do izvora (Marinka u ovom slučaju) s konkretnim pitanjima. Činjenica da Marinka nema, i neće odgovarati na pitanja koja mu se indirektno postavljaju ovdje.

Da budem jasan, ne želim (niti mogu, niti smijem) ikome nabijati na nos kritički stav, ali čini mi se da je cijela stvar sve skupa prenapuhana i ide samo na štetu čovjeku koji živi za tamburu, a radi s istomišljenicima i radi o svom trošku, dakle ne smeta nikome.

Ipak, drago mi je što se tema vraća na konkretne stvari.

* * * * * * * * * * * * * * * * * * * *

Da se vratim na temu. Već sam nekoliko puta pisao o tome kako tamburaši trebaju posuđivati od drugih instrumenata razne elemente tehnike, interpretacije, notacije... Ono što cijenim kod Marinka je upravo činjenica da se školovao sa sukladnom namjerom - da prenese znanja iz gradnje zrelih instrumenata u svijet gradnje tambure.

To se najbolje osjeti u razgovoru o tamburama. S obzirom da sam dosta vremena proveo u razgovoru s njim, na brojnim primjerima mi je objasnio različite pojmove koji se tiču upravo tona. Primjerice, ako komentiramo tamburu, obično su u priči pojmovi kao izgovorljivost, briljanc, toplina boje, zvon (klang), izdržavanje (sustain), volumen tona...

Poznavanje ovih pojmova pokazuje se od neprocjenjive vrijednosti, pogotovo sad kad pričamo o novom primu koji je tek u fazi planiranja. Ono što je zajedničko svim tamburama jest osnovni oblik spektralnog dijagrama, koji pokazuje (prema mojim mjerenjima, dakle uzeti s rezervom) pravilan oblik sličan Gaussovoj krivulji. Ono što varira kod pojedinih tambura je odnos između grupa alikvota. Da ne bih više tupio s alikvotama, poanta je da se razlika među pojedinim instrumentima može i vidjeti, ali da konačni oblik krivulje (odnosno konačni ton) ovisi o specifičnim željama, međutim sve tambure imaju isto osnovno obilježje – pravilan zvonolik alikvotni niz.

U orkestru je sve tambure pravio Marinko, osim basa, ali i bas bi uskoro trebao biti gotov. Ono što sam do sada primjetio u orkestru jest da je puno lakše neutralno grupirati instrumente. Pod tim mislim da se u aranžmanima dosta često izmjenuju grupe instrumenata koji soliraju, odnosno „vode“, a ti prijelazi su, barem mojim ušima, prirodni i neagresivni. Ovdje ne pišem o načinu sviranja, nego o kombiniranju instrumenata. Dakle, bez obzira koji se instrumenti kombiniraju, meni zvuče skladno i kompaktno.

Što se tiče interpretacije, pogotovo ako se radi o dinamičnoj dinamici (ovo baš i ne zvuči... :bonk: ), primjerice u Pjesmi rastanka, može se primijetiti kako određene grupe instrumenata znaju isplivati iznad orkestra. Da je orkestar veći, takvi dinamički pomaci bi zvučali još povezanije i blaže, ali sam ovo spomenuo kako bih se dotakao načina na koji se to izvodi na Marinkovim tamburama.

Kad se rade takvi efekti, da bi zvučali uvjerljivo, ne treba svirati glasnije, nego voluminoznije. Na primjeru, voluminoznije sviranje se događa kad netko kaže da je „našao ton na tamburi“. Razlika je u tome što se kod Marinkovih tambura to može dozirati, i što se može kontrolirati neovisno o položaju trzanja. Dakle, ne postoji jedno mjesto koje „ima tona“, nego se to kontrolira načinom trzanja, što uvodi kod sviranja još jedan parametar o kojem treba voditi računa.

Upravo zbog takvog načina sviranja, na ukupnu tonsku sliku orkestra jako utječe kakvog smo raspoloženja mi koji sviramo te tambure. Primjerice, ako smo mlitavi, ton orkestra će biti „ćoškast“, odnosno oni koji energično sviraju će znatno iskakati. Ovim ne želim reći da se na drugim tamburama ta razlika ne čuje, nego spominjem ovo zato što je razlika ogromna i što se čuje vrlo izraženo, pogotovo na snimkama. Upravo zbog toga su snimke koje smo radili postale demo – jer nisu svi (počinjem od sebe) bili odmorni, raspoloženi, u filmu...

Sad koja o orkestru... Dakle, da odmah otklonim zabunu – Zvonari nisu projekt, projekt je ono što Zvonari trenutno rade. A trenutno radimo na snimanju dvostrukog CD-a. Na jednom od CD-a bi trebale biti snimke tradicionalnog sadržaja, a na drugom snimke klasičnog repertoara i svjetske glazbe. Radimo završne pripreme za snimanje tradiocionalnog materijala, a kad ga snimimo, bacamo se na drugi CD. Sve u svemu, trebali bi do Božića biti gotovi.
Po završetku albuma bi trebale pasti i prve promocije, pa ćete imati priliku čuti Zvonare i uživo. Završetkom albuma bi bio gotov naš prvi projekt, a poslije toga bi išli na proširenje orkestra, odnosno jačanje snaga.
Campanera priprema i neke druge pilote, ali o tome više kada stvari krenu.

Ja bih to rekao drugačije – nema divljine. :D Vatra će doći, treba vremena. Ipak se još uvijek upoznajemo, njuškamo… Inače su u orkestru sami kuleri, a ja sam još najzvjerastiji. :bonk:

Prijatelju mistifikacija je prisutna u cjelome svijetu što se tiče gradnje instrumenata uopće samo je razlika ta što su klasični muzičari ipak malo školovaniji dok su recimo tamburaši idealni za prodavanje spika,ali ja nemam ništa protiv toga dapače,trenutno većinu instrumenata jeftinih i dobro zvučečih proizvode kinezi od svojeg vlastitog materijala,a kremonezi ih kupuju i stavljaju svoje naljepnice prodaju budalama za dvostruko veću lovu,ovo nema nužno veze sa žeravicom,to je samo mali osvrt na situaciju.

U duhu svog prethodnog posta: slažem se da treba pričati o tome, ali mislim da raspravi o tome nije mjesto ovdje. Ne želim moderirati ovu temu zbog svojih privatnih veza s Marinkom, jednostavno zato što ne želim dovesti u pitanje svoj integritet ili svoju nepristranost kao administratora/moderatora.

Jedna stvar su balkanci iz Grčke, a druga stvar su balkanci iz former Yugoslav republic........ (ubaci po želji).
A što se tiče Brege, nađi nekog stranca, da nije u tim "world music" vodama (i ova "tvorevina" ima materijala za cijelu svoju temu) da je čuo za njega.
Postoji li takav? Tko zna za njega osim nas?


Ne, još kad sam kupio Jurin prim, vidio i osjetio što je prim zapravo (ono što sam imao prije su bile sprave za mučenje), stvarno sam si zamislio takav instrument :bonk:

Paaaa, ovaaaaajjj, onaaaaaaj.... Ne :D


I sad se opet vraćam na ono, nismo djeca, imamo uši i prste. Nema tamburaša koji će bilo koji instrument "nekritično prihvatiti" samo zato što mu taj i taj majstor kaže da je ovo ili ono sigurno bolje za njega.
Možda tako djeluje "na monitoru", ali uživo, ne slušamo ni pametnije od sebe kad su u pravu, a kamoli kad mislimo da su u krivu :krez:

Dokle god je KUD-ova, i kudovskih tamburaša, tambura je sigurna. Nadam se...
Jednako kao što je i klasična gitara ostala klasična gitara, iako je električna donijela neke potpuno nove dimenzije sviračkog, expresionističkog i umjetničkog izražavanja.

ne vjerujem da marinko nije dovoljno zrela i stabilna osoba koju bi ovo što je napisano moglo poljuljati.
osobno sam išao tvrđe, jer je moja procjena bila da je upravo to adekvatan način REAKCIJE na njegov nastup.
zreloj osobi ovo može biti skup kritika koje može ili ne mora uvažiti, bez obzira na njihovu dobronamjernost. uostalom, najmanje je riječi bilo o njegovim instrumentima, a najviše o njegovim stavovima, izjavama... koje su barem iz moje perspektive direktno vezani na ono što sam uočio i protumačio kao mainstream među forumašima: omjer tisuća slika tambura na forumu prema desetak notnih primjera.
i ovo što se tiče teme o konkretnoj osobi sam objasnio u jednom od prijašnjih postova... počelo na QuoVadis temi, pa da se tamo ne razglaba o žeravici, premješteno ovdje... svakako je i započelo kao rasprava o općim principima i žeravica se tu pojavio kao primjer. kasnije smo se uhvatili tog primjera...
eto, tako je da se upravo na liku i djelu marinka žeravice daju razjasniti i mnoge opće stvari oko tambura.
meni to nije neshvatljivo, niti loše. prije je dobro, jer izgleda da je on lik koji zadire u mnoga područja.
osobno sam pokušavao ne farbati sve u crno ili bijelo, ostavljati prostora za diskusiju o onome što sam pisao, što ne bih rekao za neke marinkove dijelove intervjua.

e, jebiga...
kako protumačiti ono što je ruda izdvojio iz intervjua?
pa čovječe, to o ulaženju u mentalni sklop... pa to se može na jednom nivou protumačiti INVAZIVNOM METODOM... agresijom na nešto što je većini ljudi intima. ja mu to ne bih dopustio, iako svjestan da je to samo tako rekao, ne i doslovno mislio.
slijedi KONSTATACIJA kranjčevića, ne pitanje... iako je kranjčević postavljao pitanja.
prema toj konstataciji ipak ima mistike, ili nadnaravnog, kako on kaže.

zadržat ćemo se samo na potrebi poznavanja svirača kojemu se radi instrument. u samom tome nema ničeg lošeg, ali zaista ne vidim realnog razloga za tako šta.
ono što sporim je, a to sam isto već spominjao, je njegova nespremnost da svoje zaključke o sviraču kojemu radi tamburu ne ponudi na nivou sugestije, prijedloga kakav bi mu instrument pasao, nego na ultimativnom nivou.

Može li se određivati i / ili procjenjivati kvaliteta određene tambure prema ukupnom zvuku i / ili tonu što ga daje orketar čiji članovi sviraju na instrumentima istog majstora? Na primjer, u jednom KUD-u u Zagrebu kupljene su prije petnaestak godina sve tambure istog majstora. Do tada je taj isti orkestr svirao na raznim tamburam (Bocan, Kudlik, Kos, Đuretić...itd). Sa novim tamburama se ukupan zvuk promjenio. Znači li to da su te nove tambure bolje? Ili, hoće li, ako ih upozorimo na to, Zagrbačka filharmonija nabaviti sve violine Stradivari, sve viole ???, kontrabasove ??? (ne znam tko je glavni za te instrumente)...

I još jedan upitnik...glede prihvaćanja tambure u svjetskim ramjerima. Nije li Janika održao veći broj koncerata u Olimpiji (dakle, svirao je i zvali su ga opet). Kako su zvučali? Mislim da se tu sad ipak javlja pitanje promocije.

Nazvao bih to prije “čitanjem” ljudi, ali je to sada već stvar interpretacije.

Kao što neki ljudi vole Tatićeve zvuk, neki Bocanov, tako neki (malo nas je, al’ nas ima) vole i Žeravicin zvuk. Ono na što možemo utjecati kad naručujemo tamburu su parametri koje sam gore naveo. Ono što Marinko radi na temelju poznavanja osobe kojoj izrađuje instrument, jest da predlaže izvedbu pojedinih detalja. To uključuje sve od konstrukcijskih i dekorativnih detalja, pa sve do tonskih. U intervjuu to zvuči onako, bu-huuuu, ali realnost je nešto sasvim drugo.
Evo, mogu dati jedan primjer iz svog iskustva. Inače je moj prim cijeli bio u polituri. Međutim, budući da se inače dosta znojim, Marinko mi je predložio, kada je trebalo popraviti polituru na nekim mjestima, da stavi nitrolak na trup, a da ostavi samo glasnjaču u polituri. Radi toga me zvao nekliko dana za redom jer sam bio nedostupan u to vrijeme i ništa nije htio raditi dok mu se nisam javio. Kada je ton u pitanju, još je oprezniji.

Majstor Ž.
 

Ajme ljudi, koliko ovdje ima prašine...
Samo vrhunski "konjić" može podići takvu količinu...:cool:

Ovdje se ocito miksa vise stvari odjednom..

Sa jedne strane proboj tambure u svijet, sa druge mistifikacija i komplikovanost gradnje tog instrumenta, sa trece pokusaj reklamiranja sto tambure kao instrumenta, a sto sebe kao graditelja..

Dakle, Coca Cola i reklama su evo spomenute, mi na ovim prostorima jos treba da shvatimo da je to najjace oruzje u svijetu, a ne kvalitet, nazalost..
Mnogima je Cockta bolje pice nego Cola, ali sta to vrijedi kad Cockta nema i nikad nece imati tako mocan reklamni aparat, kao sto ga Cola ima !

Da ne bih sad poimenicno spominjao graditelje, jer ne poznajem licno niti jednoga, niti njihove radove, ali recimo da je graditelj A od one stare skole, koji pravi onoliko tambura koliko moze u svojoj skromnoj radnji, iza kuce, od kojih je svaka vrhunska, i cija jedina reklama su prezadovoljni kupci, profesionalci, koji te tambure sviraju po RTV-orkestrima ili u poznatim grupama..

Graditelj B, sa druge strane, je shvatio moc reklame, i koristi sve pristupacne kanale (novine, radio, tv, internet) da reklamise svoje proizvode, koliko su oni posebni, koliko su dobri, koliko su bolji od konkurentskih,..
Mozda jesu, ali ako uspije u svojoj reklamnoj kampanji, onda ce svakako biti (u ocima vecine) bolji od instrumenata graditelja A, koji se i dalje uzda u svoju skromost i "dobar glas"..
(ovo je naravno pojednostavljeno, ima tu puno vise faktora, neko jednostavno ne zeli da prosiruje posao, nego je zadovoljan onim sto uradi, pa mu reklama i ne treba..)

E sad, sto se prodora tambure u svijet tice, tu ja mislim da graditelji nema sta puno da cine, to je puno vise do nas koji sviramo te instrumente, to je nas posao, i zapitajmo se koliko mi uspijevamo u tome ??

Buzuki, kazete ?!?
Pa mandolina ??

Puno poznatiji i rasireniji instrumenti od tambure, cak i balalajka..

Sviram evo vani, svirao sam puno koncerata raznoraznih, i uvijek na svakom nastupu, bez obzira kakve vrste bio, zaustavi me bar nekoliko ljudi odusevljeni specificnim i finim zvukom basprima i pitaju kakav je to instrument, jer nije ni mandolina, ni buzuki, ni balalajka ?!?

Niko me ovdje nikad nije pitao je li to Bocan, Matak, Jurkovic, Zeravica, ili sta ja znam vec.. a niti ce !!!

Ali ja ovdje nikad nisam vidio da je neki tamburaski orkestar dosao na koncert da svira nesto, Betovena ili becarac, i sve ostalo, ma nebitno, ali je bitno da to nisam vidio, ne postoji !!!
Ako je i dosla poneka grupa, (ma koliko poznata i od dobrih muzicara sastavljena bila), to je onda najcesce neki niskobudzetski (polu)privatan angazman...
I to se koliko ja znam najcesce desava kada nasi ljudi nesto organizuju, a ja pricam o prezentaciji drugima, a ne nasima !

Postoje world-music festivali u mnogim gradovima sirom svijeta, ali, slozit cete se, world music sa Balkana su najcesce trube te razne folk-zvijezde, dok su recimo Bilja Krstic, Balkanika, Lado, Tanec, bosanski sevdah i tako dalje, prilicno nepoznati van granica...
Spomenucu Mostar Sevdah Reunion koji je malo "sirio sevdah" po svijetu, ali ga je morao izgleda "upakovati" i malo srediti ritmove da bi bilo "slusljiviji" za ove vani !

I opet u ovome napomenutom nesto slabo ima tambure ?!?!?
Ja se naravno ogranicavam na ovo sto ja znam, mada ne znam previse, ali mi "nos" govori da je ovako..

Umjesto da se ovdje pricamo cija je tambura bolja, ko bolje svira, hajdemo otvoriti temu gdje cemo se malo angazovati sa idejama sta bi se moglo uraditi da stranci u svojim zemljama imaju vise prilike cuti i vidjeti tambure i tamburaske orkestre, madjari imaju orkestar od 100 violina i putuju po svijetu, jeste to je komercijala i veliki aparat stoji iza toga, naravno, ali hajdemo se i mi naci u Parizu sa 100 tambura ! :)

koliko sam i upoznat, žeravica radi instrumente s namjerom da svoj puni rezultat postižu tek kad sviraju zajedno.
to na neki način i ima smisla (pogotovo ako se ciljano radi baš tako) jer tambure uvijek (ili najčešće) sviraju u skupini, a ne pojedinačno. s druge strane, ta situacija je diskutabilna, otvara mnoga pitanja i nedoumice i nismo baš opskrbljeni svim potrebnim informacijama.
ali evo malo mojih dilema:
1. ako je instrument campanera predviđen da svira isključivo s drugim instrumentima iste firme, nije li time u startu hendikepiran ako ga se koristi u kombinaciji s kudlikovim ili nekim trećim tamburama?
2. postiže li se potpuna funkcionalnost takvog instrumenta u grupi od 3, 5, 15 ili koliko ostalih tambura. i kako ista varira zavisno od broja instrumenata.

konkretan primjer janikinog sviranja u olimpiji, turneje po sličnim dvoranama po usa, navodno su i bile razlog nesuglasica između bogdana i 8 tamburaša...
janikin orkestar nije bio motiviran za takav vid svirke. draži im je bio domaći ambijent, petrovaradinska tvrđava... iako su bili pozivani ponovno sa raznih strana.
pred kraj janikinog života nisu neko vrijeme niti nastupali zajedno. bogdana su tada pratili veseli vojvođani.
moje mišljenje je da janikina sudbina nije niti bila predstaviti tamburu svijetu. njegov poziv, kojeg je i ostvario je bio prezentirati tamburu na domaćem terenu. moja generacija tamburaša, a ima nas falabogu, su mahom njegovi sljedbenici, njegov amanet.
to ne znači da mi trebamo raditi ono isto što je on radio, nego da trebamo nastaviti dalje... svojim putem (putevima). on je bio inicijalni usmjerivač, putokaz. e, sad kako će tko protumačiti taj putokaz, druga je stvar. oponašati njega nije niti put niti rješenje.
meni fascinantno. sviraczs mi je jednom poslao neke snimke s njihove koncertne turneje po americi, samo tamburaši, bez pjevača.
mislio sam da znam sve o janikinom sviranju, ali nakon tih snimki sam promijenio mišljenje. iznenadili su me poprilično. i ugodno. ta svirka je bila njihova prilagodba njihovog tamburanja svijetu. kad nađem vremena, uploadat ću nešto na gmail. već je bila njihova ševa tamo, ne znam je li još uvijek.

film se pokazao kao jedno od najmoćnijih načina za proboj neke vrste glazbe koja je malo poznata van lokalnih okvira. grk zorba, the entertainer je vratio ragtime iz zaborevljenih žanrova, primjera ima jako puno.
tko ne zna ostao bi zapanjen količinom poznatih naslova i kompozitora koji su se u svijet plasirali preko filma.

ovo je ujedno i odgovor blanku na njegovu tvrdnju da bregović nije znan u svijetu.
upravo suprotno. nije poznat kod nas ni približno koliko je vani.... ako izuzmemo raniji i završeni period bijelog dugmeta.
s orkestrom za vjenčanja i sprovode napravio je zavidnu svjetsku prezentaciju svoje glazbe.
zlatna palma u cannesu za najbolju filmsku glazbu i nije nešto tek tako...

Za film Kraljica Margot ako se ne varam...Bilo je tu još nagrada. By the way, kako mu samo trubači zvuče raštimano u filmu "Underground", ili je pak loše snimljeno na mom piratskom DVD-u...

1. Najbolje je poslušati neki konkretan primjer. Već sam stavljao linkove s instrumentalima koje sviraju moji Banditi. Za potpuni doživljaj predlažem Lido nedjeljom… :D
2. Po mom sudu, dovoljna su dva instrumenta za “igru”, kako ja to zovem. Priča o “100 tamburaša” me zainteresirala za to pitanje, ali mislim da bi ipak morali pričekati kojih desetak godina za takav događaj na Marinkovim tamburama.

optimisto. sve se prihvaća i prodaje na osnovu nametnutog nam mišljenja...
naš ukus općenito se formira u interakciji s okolinom. preko reklama kao najočitijeg i najdirektnijeg načina, razgovora s onima koje smatramo autoritetom, pa do promatranja drugih.
janika je svoj zvuk nametnuo kao poželjan - mi smo ga prihvatili.

*/*/*/*/*

u vezi toga što misliš da nisam zagovornik i sklon evoluciji tambure, neka tebi tvoje mišljenje. zagovornik i nisam, nego promatrač. protivnik isto nisam...
mogu jedino primjetiti da gledaš prilično jednostrano na evoluciju.
evolucija ne podrazumijeva samo promjenu fizičkih svojstava instrumenta. to i nije evolucija, to su posljedice, rezultati evolucije.
promjena radi promjene same, ili zato što netko misli da je tambura pretvrd instrument su drek, a ne evolucija.
u evoluciju su utkane i neke druge važne komponente koje imaju veze s glazbom (prvenstveno), tradicijom, kulturom... s društvom općenito.
mene najviše zanima ta glazbena komponenta i oko toga se vrtim cijelo vrijeme.

inače, ova diskusija s tobom ode u širinu...
svakako se raspitaj o bregoviću detaljnije.

je. najbolje da svi na forumu šutimo, ne raspravljamo o ničemu...
toliko priče i jest bit postojanja foruma i najvažniji pokazatelj njegovog postojanja samoga kao i razloga za postojanje.

to po čemu se campanere razlikuju od ostalih tambura i nije bitno. problem je što se to pokušava predstaviti kao nešto bitno.
a nije ništa... novi model tambura, baziran na razmišljanjima i zaključcima jednog čovjeka. nekome će se i svidjeti takve tambure, drugima neće.

ono što odbijam je svaki vaš pokušaj predstavljanja tih tambura kao nekakvog velikog i značajnog postignuća.
vrijeme će pokazati.

i drugi majstori su mijenjali značajne stvari u svom radu. gilg je najsvježiji primjer. a nije bilo nikakve prašine niti spornih izjava.

Pretpostavljam da ovo baziraš na nekakvom osobnom iskustvu. Meni nije palo na pamet da strance koje sam sreo pitam dali su čuli za dotični orkestar, ali nekako sumnjam da je prosječni slušatelj u SAD-u, Kanadi, Estoniji, ili Južnoafričkoj Republici čuo za Bregu i njegov rad. Možda, kao što rekoh, baš oni koji plivaju u "World musicu".

A pusti prosječnom slušatelju iz bilo koje zemlje sirtaki i svak' će ga znati. Tako treba biti s našim drmešom.

Ne hvala, sasvim mi je dovoljno, i previše, ovo što o Bregoviću već znam. Ali ako krenemo o tome onda stvarno:
:D

Mnogo ste zabavni ! dajte još !!! :bonk::krez:
O čemu se tu priča ? Majstor ko i svaki drugi.. Dobra spika i amen. hvaljen ....... neću bogohulit

Nemojte se ljutiti, ali moram...

Toliko o stručnosti i uzimanja si za pravo donositi zaključke o nečemu iako ne znamo sve premise. Ali zašto bi se netko držao pravila logičnog zaključivanja? I molim Vas bez onih izjava: Svatko ima pravo na svoje mišljenje. Ako ga iznosi javno, tada mora znati točno zašto i na kakav način će što izreći.


Vi to mene i ljude koji su u tome projektu želite vrijeđati? Moža izrazi "prihvatiti" ili "složiti se", bolje zvuče od "popušiti".

Vidite, zanimljivo... Ja sam naručio tamburu kakvu želim i on mi je to napravio.
Mora da mi je on to tako smišljeno podvalio a da ja nisam primjetio.

A na šta bi taj Paganini svirao i postao tako poznati violinist da nije imao za njega savršeni instrument?
Kako će se glazbenik izraziti i ostvariti ako nema alata?

Kakva spontanost i prirodni razvoj? Netko nešto započne pa se to tek tada može razvijati. Spominjete stalno nekakav razvoj u zadnjih sto godina. A što se to točno promijenilo i razvilo, oblik furnira? Ili možda boja kobilice? Ne... ma sigurno ste mislili na one šarafiće što drže žicu na panju?

Komunizam? A da se vratimo malo u davniju prošlost kada ste već spomenuli društveni sustav?
Šta je sa feudalizmom? Mislim da je bio na snazi dugi niz stoljeća. A da... i on je propao.
Ali poanta je: Društveni sustavi su većinom nametnuti. Od vlade, cara, kralja, senata, EU-a...... Znači: NAMETNUTO SA CILJEM DA SE ISKORIŠTAVA NEKOGA ILI DA SE NA LAKŠI NAČIN OSTVARUJE DOBIT ZAJEDNICE. Ne brkati lonce i poklopce.
Mislim da ovdje nema prisile. Tko hoće sudjelovati, sudjeluje svojevoljno. Tko neće, postoji mnoštvo majstora a postoji i određeni broj orkestara u koje se možete uključiti.
Spontanost? Mogao bih reći da se to kod nas odvija upravo tako. Ideja je stvorena, a mi ju dalje po vlastitom nahođenju i provodimo.

autòhton prid. 〈odr. -ī〉

1. koji nema prethodnika (o stanovništvu, narodima itd.) [autohtona riječ]; izvoran, starosjedilački
2. koji je samonikao, samorodan (o biljkama), nastao bez stranog utjecaja [autohtona kultura]

✧ grč. autókhthonos: od zemlje same ≃ auto-1 + khthṓn: zemlja
(http://hjp.srce.hr/index.php?show=search)

Je li sada svima jasno što znači autohtono?
Citiram Marinka: "Ja shvaćam da smo mi najbolji na tamburi jer je to naš autohtoni instrument, na neki način." (iz već spomenutoga interviewa)
Dakle: ako je autohtono, znači da se na našim prostorima razvilo. Ako je autohtono, ne znači da se ne smije i dalje razvijati.
Nadalje:
Nitko ne dira tu Vašu autohtonost. (možda izbor riječi)

Nadalje:
Ne morate se bojati. Tambura će ostati autohtona ili kakva već, i mi ćemo to svi poštivati. Ako treba natjerati ćemo cijeli svijet da poštiva njezinu autohtonost. Štoviše, kupiti ćemo od zločestih Rusa atomsku bombu, pa ćemo svim silama braniti autohtonost te tambure. Tako mi mlijeka u prahu!

ti se umetniče javljaš samo kad je riječ o žeravici.
ne vjerujem da si mu advokat, ali zašto se onda tako ponašaš? čudno mi je to malčice...
ajd se uključi u razgovor na normalan način, a ne ovako sjeckanjem komadića i lijepljenjem "sarkastićnih (da sa Ć) komentara.
napraviš velike postove, a ništa ne kažeš. bezveze.
ne može se normalno komunicirati kad si ovako uspuhan i pjeniš se.
i još si pola toga što si išao komentirati si krivo skontao. joj, joj... šta ja sad trebam. ići za tobom stavku po stavku i sve ti crtati?
daj se skoncentriraj i napiši nešto suvislije od spominjanja ruskih atomskih bombi, ukidanja feudalizma i boje kobilice.
ubuduće ću morati ignorirati ili brisati ovakve zbrčkano nabacane komentare. ničim ne pridonose kvaliteti diskusije.

saberi se, i pokušaj ponovo. argumentima. ako si u stanju. makar nakon ovog kako si krenuo, sumnjam.
nemoj samo bez ikakvih kriterija grozničavo tražiti bilo šta na čeg mi možeš odbrusiti. i još usput, time što odbrusiš pokažeš da uopće nisi razumio o čemu sam blagoglagoljio. kao na primjer: prirodni ili spontani razvoj tambure, autohtonost (iako si se nadmoćno postavio u ulogu profesora prepisačinom s vikipedije) :confused:
ali najjače ti je ispalo ono s feudalizmom. koji si ti car :krez:
pajeboteled, jel ti stvarno treba crtati da je komunizam, točnije socijalizam imao svoje ideologe (zato sam ga spominjao) prema čijim uputama i manifestima se "razvijao" i propao, dakle ni po čemu nije bio spontan, nego isplaniran, dok se oni koji su građanskim revolucijama rušili feudalizam nisu vodili nikakvim marx-engels smjernicama, idejama, nisu imali ideologe (zato ga nisam spominjao), nego je ljudima jednostavno prekipjelo i spontano su napravili promjenu. e, i glave su frcale. i ti mi govoriš o logičkom zaključivanju, o brkanju lonaca i poklopaca, a nisi pojmio niti ovu najjednostavniju analogiju. :eek:

ne trebamo žeravicu ideologa (marxa), ne trebamo žeravicu tamburaškog mesiju, trebamo žeravicu majstora. to je sve.

a ja sam ga kroz taj intervju doživio baš tako... da nastupa poput mesije koji će svojim tonom riješiti sve probleme tambure. pretjerao sam s dojmom? volio bih da jesam. ili da se radi samo o njegovoj nespretnosti u komunikaciji.
na kraju, otiđi u novi sad u muzej i pogledaj na kakvoj tamburi je svirao marko nešić prije 70-80 godina, a onda dođi brabonjat ovdje o promjenama šarafića na panju tambure i boji kobilice. :mad:

tumačenje 1: upravo tako. marinko akcija, a ja re-akcija. nisam ja kriv, on je prvi počeo :sad:

tumačenje 2: a jel? znači on u intervjuu može reći što hoće, a mi ne smijemo reagirati, jer se diže prašina? svaka kritika je nepoćudna i stoga zabranjena.

što ova tema ide dalje, sve mi se više čini da guru žeravica ima svoje sljedbenike... koji ga nekritički slijede. samo naprijed.
pitam se zašto mi drugi majstori nikad nisu niti dali razlog za takvu reakciju.

tumačenje 3: ...i tema je živnula, makar se ivsi ne sviđa. :D

Pošto maestro već nekoliko puta spominje audio snimku intervjua, molim dkranjcea, ako je ikako moguće da se kao dokazni materijal negdje stavi ta snimka. Znam da to nije praksa, ali evo, mene baš zanima kako to zvuči jer nekako ispada da se razlikuje "sirova verzija" i pisani intervju (ovdje nikako ne mislim ništa loše prema glavnom liku stranice, samo izvodim zaključke iz maestrovih tvrdnji).

Evo ja osobno sam nakon (pisanog) intervjua stekao malo drukčije mišljenje o Žeravici (prvo maestro veli da Ž. fura svoj film i ne konzultira svirače, a u intervjuu Ž. kaže baš obratno, i kaj je sad istina? ).

Ma trebali bi mi napraviti intervju s Ž. na poligrafu... :krez::bonk:

Post u kojem neću citirati nikoga (možda se samo osvrnuti)
 

Uspuhan? Mislim da imam pravo biti uspuhan, i to je najmanje što mogu biti. Netko dira u ono čime se ja bavim, i pokušava to oblatiti na najprimitivniji način. Zar Vi ne biste bili?

A tko uopće Vas dira u toj cijeloj priči?
Je li Vas Marinko prisilio da kupite njegov instrument, pa se sada osjećate prevarenim?
Jeste li svirali u orkestru "Zvonari" pa primjetili da to ništa ne valja?
Otkuda si Vi uzimate za pravo govoriti o stvarima o kojima ne samo da niste kompetentni, nego nemate pojma?
Ako Vas nešto zanima, obratite se gospodinu Marinku Žeravici. Pretpostavljam da on ima odgovore na Vaša transcendentalna pitanja.

Orkestar funkcionira (očigledno na Vašu žalost) i vlasnici tambura su zadovoljni sa svojim instrumentima.
Zar netko misli da bi jedan Marijan Makar radio na projektu koji ne valja? Zar bi se ovi glazbenici (članovi orkestra) odlučili za takvo nešto, a da pri tome nemaju vrhunsko zadovoljstvo?
Bez obzira na sve loše komentare, mi smo ustrajni u svojem radu. Uživamo na svakoj probi i kvalitetnom druženju. U biti, jedno jako zdravo okruženje koje potiče svakoga da se što više izrazi i razvije maksimum iz sebe.

umetnik i tuna
 

vas dvojica, tuna i umetnik ste kao djeca. sve treba crtati.
kao da vam nije jasno da ne se bavim žeravicom, nego onim što je on rekao u svom intervjuu.
jel možete toliko shvatiti, pa da krenemo dalje.
kakvo diskreditiranje majstora kao osobe? komentiram INTERVIEW.

nisam ja govorio te stvari u intervjuu. ja ih diovodim pod znak pitanja. pitanja na koje mi nitko od vas fiškala nije u stanju dati suvisli odgovor ili protuargument.
samo pucate u prazno i niste u stanju ništa nego ponovno krenuti nesuvislim optužubama me za gluposti kao ja imam nešto protiv marinka i da orkestar funkcionira na moju žalost.

pa djeco, nemam ništa protiv marinka, imam protiv njegovih stavova kakva je iznio u intervjuu.

ovako to izgleda kad ja krenem na vaš način, na osobno razračunavanje, jer ne znate drugačije:

pa dećki nemojte se više blamirati ovuda. ako mi ne možete parirati barem na minimalnom nivou radije šutite i čekajte da se javi netko kompetentniji i sposobniji.
sudeći po vašim postovima uopće mi ne djelujete kao osobe na koje je teško utjecati i manipulirati njima. izmanipulirani ste!

tuna se od prvog dana ponašao kao žeravicin reklamni agent na forumu. dok ga drugi (ne ja) nisu pročitali, to mu javno napisali, pa se malo primirio...

umetnika nije bilo godinu dana. odustao je nakon što se upustio u svađu o čemu??? pogoditi nije teško, o žeravičinom čelu.
međutim, blamaž je bio u tome što nije znao da je u raspravi s jednim od najboljih čelista na svijetu.
i kad se opet počeo žeravica spominjati, gle, evo njega sa svojim nesuvislostima opet. uskrsnuo nakon godinu dana.

dajte ljudi, idemo probat diskutirati, idemo prestati s djetinjastim optuživanjima.

pa to je snimka razgovora koja traje par sati... i priča se o svemu i svačemu. sve što je u textualnom intervjuu je rečeno i na snimci, vedran nije izmišljao ništa.
ja sam sirovu snimku spominjao samo u smislu drugačijeg doživljaja intervjua.

čekaj malo... da žeravicu ne zanima mišljenje svirača, nebi možda niti prikupljao zvonare, osim eventualno za prezentaciju. ne vjerujem da on i zvonari ne razmjenjuju mišljenja i dojmove.
ja kažem da u tom filmu koji fura neovoljnu težinu daje samoj glazbi, glazbenoj komponenti na uštrb tonske, majstorske komponente, ako se dobro razumijemo.

ili se misli na ono što sam rekao, a sad ću ponoviti, možda drugačije interpretirano:
ako mu ti dođeš i naručiš kontru po svom ukusu, recimo masnog debelog tona, bez tog njegovog "briljansa", vjerujem da ti je neće htjeti napraviti, iako vjerujem da bi znao.
jer, on je odlučio kako tvoja kontra teba zvučati i nitko drugi mu ne treba ništa reći, pogotovo nakon što ti "uđe u psihu"...

on je odlučio da ton tambure nije dovoljno dobar za svjecku scenu. svi ostali prije Njega ništ neznaju. tambura je konačno dočekala svog mesiju, spasitelja.

to je ukratko ono što sam iščitao iz intervjua i što me smeta, to je problem o kojem je riječ.
ima li tko od marinkovih advokata što za reći o tome, ili će se i dalje baviti mojom personom?

ti si uvjeren. vjeruješ. ok.
po tvojim reakcijama, palo mi je na pamet da si možda izmanipuliran. tako mi se čini. ne mogu tvrditi. svakako si jako uvjeren, a to je osnovni preduvjet za manipulaciju.
ja sumnjam. propitkujem, tražim odgovor, ne vjerujem svemu što mi se govori.
to je isto tako ok, i to moraš priznati.

edit: a ovi naleti umetnika mi djeluju prilično iracionalno, čak pomalo fanatično...
žeravičin kamikaza? :eek: :krez: šala, šala...

:krez:@hrvoje: nema govora o tome da kačim snimak razgovora bilo gdje, nije ovo sudnica jebotepatak; uostalom, ako te zanimaju Marinkovi svjetonazori, cijene tambura, rok izrade ili nešto drugo - nazovi ga, pa ne ujeda pobogu. Mada bi se iz nekih reakcija moglo zaključiti da ima neku čudnu, nadnaravnu:krez: moć na sugovornike:cool:. Vedran je korektno napravio transkript. Napravio ga je i Maestro ali dosta skraćenu (lošiju) verziju. Budući da su Vedran i Marinko prijatelji vjerujem da mu je dao prijepis teksta prije objavljivanja:lekcija:
@umetnik i @tuna: probajte raspravu vratiti u normalne vode a ne na osobnu razinu
@maestro: i ti isto:krez:

Jedini glazbalar o kome postoji tema na ovom forumu i o kome se diglo toliko prašine...:cool:, stavovi koje on zastupa (a i neki članovi foruma) zahvalni su za kvalitetnu diskusiju i probajmo se vratiti u normalu:top:

To sam si mislio da ništa od audio snimke razgovora, znam da je malo nerealno bilo što to tražim, ali pošto smo mi koji nismo čuli tu snimku u neravnopravnom položaju u odnosu na one koji su je čuli i na nju se pozivaju rek'o - ajd' da probam.

Što se tiče zvanja Mr.Ž-a, ne pada mi na pamet jer... citiram:
A sad bih mog'o i konačno poslušati snimke Zvonara... :o

ovo s djecom je dobro zapažanje.
procijenio sam da se marinko u tom razgovoru postavio kao tutor tamburašima, pa sam se i ja postavio na sličan, tutorski način.
_maestro_ vodi brigu o sigurnijoj budućnosti tamburaša. :krez:

bio sam svjestan tog rizika od početka, jer znam da na forumu ima i zrelijih, mudrijih, iskusnijih i u svakom drugom pogledu jačih diskutanata kojima bi ovakav stav mogao smetati.
ali eto, i ja kao i ti radim s djecom tamburašima i to mi je neka vrsta deformacije. doslovno radim s djecom i mladim ljudima koji još uče, ispituju, traže odgovore i nije mi drago kad netko na način koji ne dopušta pogovor ide uvjeravati u neke diskutabilne stvari... na forumu je većina ipak mladih momaka icura.
najvažnije je mladima ukazivati na nužnost vlastitog kritičkog razmišljanja, a ne ih dovoditi pred aksiome i nedodirljive tvrdnje o kojima se ne smije raspravljati. netko je već spominjao svete krave...

drugo, moraš priznati da sam od svog prvog posta, a i dalje davao do znanja da poštujem žeravičin rad, da vjerujem da je kvalitetan majstor, po mnogo čemu ispred konkurencije i da ga ničim nisam napado kao osobu. tim više jer ga kao osobu ne poznam.
napadao sam njegove izjave i stavove iz intervjua, a to je legitimno, bez obzira šta lupeta umetnik.
također sam eksplicitno izrazio pozitivan stav prema zvonarima kao orkestru i nekolicini cijenjenih pojedinaca koje poznam iz tog orkestra.
zar upravo ja nisam prije godinu i pol izjavio da mi je pere ištvančić najbolji i najkompletniji tamburaš za kojeg znam? zar netko stvarno misli da bih se usudio dovoditi u pitanje kompetentnost jednog marka benića?
takve ideje se mogu roditi jedino u iracionalnoj svijesti...

Dr Hanibal Lecter strikes again....
 

...u prvom delu ga držali zatvorenog...pa im furne...u drugom je upravnik biblioteke u Veneciji...u trećem gradi tambure u Mainzu i hrani se mozgovima i iznutricama nevernih toma, koje na surov način onesposobljava odmerenim udarcima tamburama po glavi, ili pak im svirajući na prvim žicama svog prima do iznemoglosti, i ponavljajući "Briljancccc, briiiiljjjancccc!!!" dok ovi ne izlude!!!:krez:

Agente Sterling, javi nam kad "jaganjci utihnu" i Hanibal bude na sigurnom!!!:D

:cripplelol::funny:

:sad: :sad: :sad:
dobro, dobro... :durenje: :D :krez:

naravno, to je normalno da je tako. zaista mi je bilo teško napraviti dobro i kvalitetno taj interview, upravo zbog stvari koje su me smetale i o kojima sada raspravljamo. teško mi je bilo napraviti onaj potreban objektivni odmak od izjava koje su date u tom razgovoru.

suprotan primjer bi bio interview s vladimirom pergjunom, kojeg sam napravio s velikim guštom i zadovoljstvom. opet zbog razloga što bih i sam potpisao i izjavio 98% onoga što je taj čovjek (kojeg isto nisam upoznao) rekao.

napomena
 

temu sam privremeno zaključao jer je umetnik nastavio sa svađom i zaspamavanjem teme unatoč apelu dkranjce i mom upozorenju da ne zagađuje ovu relativno kvalitetnu temu.
i ranije sam zaključavao teme u ovakvim situacijama uz standardno upozorenje da idući puta neću ključati temu, nego korisnika koji provocira takvu situaciju.

edit: neposredna opasnost prošla, tema je ponovno otvorena.

Ovo je (meni) izuzetno zanimljiva tema, primarno zbog količine emocija koje je polučila kod svih aktera ove priče i upravo su emocije isključivi razlog moga uključivanja u raspravu.

Dakle ja sam promatračica, a vi "emotivni" više niste promatrači nego akteri. U nastavku slijedi odgovor na moguće pitanje: "Zašto?"

Jedan poznati zagrebački umjetnik (Kožarić), tvorac popularnog "Sunca" s Cvijetnog trga, jednom je prilikom rekao kako je upravo "Sunce" njegovo najdraže djelo jer je uvijek išarano, obljepljeno žvakaćama, djeca i odrasli se ponekad zalete pa ga šutnu, drugi ga pak grle... Uglavnom, to djelo istinski provocira, nije anemično i bezlično, to djelo svakako vrijedi i to je svrha umjetničkog djela, izazvati reakciju, izazvati emocije! Ne znam je li vam poznato, ali prvobitno je bilo postavljeno kod Hrvatskog narodnog kazališta, čini mi se, te je spaljeno... Upravo je reakcija ono što djelo razlikuje od umjetničkog djela!

Dakle, promatrač u trenu kad počne izražavati emocije postaje akter, direktno involviran u problem, sudionik svjetske boli, sreće ili ushita, nije važno. Dakle, svi ste postali akteri ove priče, stvaratelji nečega, a posebice Maestro, za kojega je ova tema postala izrazito intimna.

Dakako ne znam što je Maestro na poslijetku imao namjeru učiniti kada je započeo ovu temu, ali prema ishodu, prema količini emocija, točnije reakciji koju su kod Maestra izazvali lik i djelo gospodina Žeravice, Maestro je na ovome Forumu gospodina Marinka Žeravicu, graditelja instrumenata i majstora glazbalara inaugurirao u Umjetnika.

i _maestro_ istog trena odgovara. :D
ne bih se sada samoanalizirao, iako je opservacija promatrača (promatrača?? hmmm. :rolleyes: ) intrigantna, zanimljiva.
neke sam razloge o započimanju navodio tokom svih ovih postova.
ima više razloga i isprepleteni su na razne načine, na raznim nivoima svijesti i nesvijesti tako da nas rasplitanje nebi nigdje dovelo. a ne bi bilo niti zanimljivo.

problem je što još nisam imao u rukama i opipao Umjetnikovo djelo. vjerujem da će mi gospon tata od frojda to omogućiti.

da napomenem samo kako ta tema koja se ostvarila čuči u meni od travnja mjeseca, kad sam prvi puta preslušao intervju.

zaista, ovo je inverzna situacija, u kojoj bih volio da sam u krivu i da žeravica svojim radom i rezultatom ospori sve moje sumnje. time bi tambura profitirala.
svejedno, sumnjam...

ali postoji još jedna paralela. ja sam emotivno uključen u cijeli forum...
s koje god strane gledaš: vremenski, broj postova, unos emocija u pisanje tih postova, pa i sadržaj i kvantiteta postova. broj slova koji sam otipkao na forumu daleko nadmašuje dojam kojeg ostavlja cifra od 5000 postova.
znači li to da sam i forum sam učinio umjetničkim djelom, a njegovog pokretača dkranjce-a Umjetnikom? :krez:

(imam neki predosjećaj da će ovih par postova ići na philosophia tamburae :D )

Sudeći prema količini primijećenog ushita kod Freudovog tate dok svira svoju bisernicu, mogu reći da je gospodin Žeravica pogodio ono što mu je trebalo, zato sam sigurna da će Vam s istim takvim ushitom dati da ju isprobate.

Kao slušačica i konzumentica te glazbe, moram ustvrditi da pravi svirač s pravim glazbalom, onaj već spomenuti ushit i zanos viješto prenosi na slušače/ice i smatram da je to ono što je bitno.

Kad bi se količina zadovoljstva mogla izmjeriti to više ne bi bilo zadovoljstvo jer zadovoljstvo i jest tako važno jer traje samo tren. U trenu u kojem nastane istovremeno i umire. Snažna želja za zadovoljenjem određene potrebe sama sebe ubija istim tim zadovoljenjem, to je ono što nas pokreće i od toga istovremeno i pogibamo, dajemo dio sebe dok se ostvarujemo, a predmeti ili osobe koje nam to omogućuju za nas imaju neprocijenjivu vrijednost...

Stoga mi se čini da treba popustiti tenzije, jer ta glazbala nisu samo komadi drveta, a sviračima/cama je biti svirač najvažniji dio njihova identiteta i zato su, kada se radi o tvorcu predmeta samog, tojest glazbala tako emotivni.

Očito jedan dio svirača/ica na ovome Forumu doživljava taj ushit svirajući tambure navedenoga majstora, a neki/e taj ushit i zadovoljstvo znaju prenijeti i na slušače/ice, svoje bližnje, a s jednim takvim odlučih provesti život... Ono što on proizvodi meni se sviđa... To se ne bi moglo događati svaki put kad uzme upravo taj instrument u ruke da nije stvarno. Stilovi komunikacije ovdje nisu važni, emocije su važne!

Osjećaji, emocije, kardio!:)

ps. paralela s Forumom/tko zna, vrijeme će pokazati, do sada umjetnička djela nisu bila virtualna na ovakav način, ali kako svi postajemo virtualni prenoseći dio svojih identiteta u virtualne svjetove... hm, tko zna, ah nitko ništa ne zna...

evo još jednog od mogućih načina tumačenja ove teme.
zašto se uvijek radije vežemo na materijalno (instrument), nego na duhovno (glazba, znanje, vještina, muzikalnost...)

glazbalo, dok negdje visi ili leži na polici za vrijeme dok freudov je tata odsutan, u biti jest samo komad drveta. nečim višim od toga ga čini upravo muzikalnost, glazbeno znanje i vještina freudovog tate.

u nekoj hipotetskoj ter potpuno nepotrebnoj situaciji "ili-ili", za koga se opredijeliti? za instrumente (majstore) bez svirača ili svirače bez instrumenata (majstora)?
svirači će prosvirati i na limenim kantama, zviždeći ili lupajući vilicama po čašama.
a bez svirača, majstori mogu proizvoditi samo komade nekad živog drveta.

uvijek sam zavidio klapašima. klape nemaju takvih problema, a glazbu - imaju.

većina glazbalara i sami sviraju. u hipotetskom slučaju da glazbalari ne postoje, sami svirači bi radili sebi instrumente. uostalom, tako je i bilo u početku.
prvo je nastala glazba koja je stvorila potrebu za instrumentima. ipak nije kokoš ili jaje.
moj pradjed antun je svoju samicu sam napravio. jest da nije imala taj "neophodni" briljanc u svom tonu, ali svirala je ko velika tambura.

Kad si pročitao interviju onda probaj pročitati ovu cijelu temu:top:

joj ruda, pa naravno da djeluje bahato i umišljeno kad neko čita
na način kako ga ti tumačiš.
pretpostavljaš...

cijelu ovu temu nisam komentirao žeravicine tambure, niti mi je to namjera.
gdje sam spominjao zaključivanje balade svojom ocjenom instrumenta?
ko sam ja, pa da donosim ocjene koje bi važile za druge i koje bi bile zaključne? ali za sebe mogu donijeti ocjenu, zar ne?

da, želim isprobati marinkove tambure. i donijet ću svoju ocjenu koja će važiti za mene. i za nikog drugog.
e, onda ću tu svoju ocjenu i mišljenje eventualno ako bude još zainteresiranih postaviti na forum i raspraviti s drugim ljudima i drugim mišljenjima. ok?

Obzirom da je ova tema plod Maestrove dileme koju je izazvala interpretacija jednog intervjua, koji ga kao trn u oku:) žulja od travnja, smatram, tema bi se trebala preimenovati u Moje viđenje intervjua s M. Žeravicom, ili nešto tome slično, a o graditelju tambura Marinku Žeravici i njegovim tamburama pokrenuti novu zrelu temu.

I sama sam poslušala intervju, dakle čula izgovoreno i način na koji je izgovoreno, te držim da majstor o kojemu je riječ nije pred nas stavio izbor ili tambura ili tamburaš. On je itekako svjestan da su tamburaši važni i pridaje im veliku važnost, vjerujte mi, svjedočim tome svakodnevno. Čak štoviše, on izgradnji instrumenta pristupa potpuno individualno, konzultirajući se sa sviračem kojemu izrađuje instrument. Dakle, svirač nije zapostavljen ili namjerno gurnut u zapećak nad kojim, na klinu, vise tambure. Baš suprotno.

Također, kada svirač sam izradi sebi tamburu on tada više nije samo svirač nego je i graditelj tambure. Dakle on je prvo graditelj pa onda svirač jer da nije graditelj ne bi imao priliku biti svirač, obzirom da u tom slučaju tamburu ne bi imao. Doduše, mogao bi biti svirač ali svirač limenaš (koji lupa po komadu lima suhom granom), ali ne i svirač tamburaš. Što bi značilo da je Vaš pradjed Antun prije svega bio graditelj svoje samice, a tek onda svirač iste.

Taj izraz briljanc, zapravo je jako dobar jer uistinu opisuje spomenuti ton. Kad čujete tamburu i sami ćete to spoznati, to je zvuk kao kada se kristalne čaše kucnu jedna od drugu i zvuči nekako glatko i prirodno osobito u orkestru, kao da glazba klizi, teče... Nema više onog oporog zvuka kao kod starijih tambura, koji se doima nešto drvenastije, možda na tren toplije, ali ne glatko...

Vama se možda neće svidjeti taj zvuk kristala, možda više volite drvanasti tupi ton, nije važno, ali osuditi jednog čovjeka zbog njegove zanesenosti tonom...nije potrebno...

Standardizacija niti jednom predmetu, materijalnom ili nematerijalnom, nije naškodila, a tamburi bi zasigurno, dobro došla, kao što bi bio slučaj i s kulenom, rakijom, domaćim pekmezom ili nekim drugim autohtonim hrvatskim proizvodima... Ali te standardizacije se građani Hrvatske doista plaše, o tome svjedoče i brojni plakati i velika količina novca utrošena u njihovo postavljanje, a čiji su naslovi bili poput Sir i vrhnje a ne EU! Kasnije se pokazalo da ćemo uvođenjem standara u proizvodnju jesti sir i vrhnje, još kvalitetnije, proizvedeno u kontroliranim uvijetima, bez porinute balave maramice u kantu s vrhnjem na Dolcu, primjerice.

Standardiziranost je na svim područjima uvela red i određenu dozu predvidljivosti, a time i sigurnosti i nikome/ničemu nije naškodila. Zapravo naškodila je onima koji standarde nisu mogli/htijeli usvojiti. Mislim da je na to Žeravica mislio kad je rekao da tamburu treba modificirati, čisto u smijeru uspostave nekih standarda koji bi tamburi pomogli, ali se postavljaju i kao ogroman izazov za sve koji se s tamburama susreću, na ovaj ili onaj način. Ali ipak samo izazov, ne i nemoguću misiju.

Stoga mislim kako se ovdje ipak radi samo o interpretaciji rečenoga od strane Maestra, koji se odlučio obračunati s osobnom dvojbom putem Foruma. Ali na temelju interpretacije jednog intervjua, mi možemo stvoriti neki sud o govorniku, možemo stvoriti vrlo vjernu sliku o istome, ali ipak smatram da je Maestro na neki način reflektirao taj isti ton protiv kojega je ustao kako bi ga osudio.

Nažalost, nekako mi se čini da će sve ovo na kraju završiti u smeću, cijela ova tema. Ali jedno je sigurno, već više od 2000 puta ova je tema otvorena!

Čuj meni je ipak najbolji standardni domaći sir z vrhnjem,tak da je relativno da li je potrebna daljnja standardizacija(govorim za sebe):D

Ne mogu, a ne napisat nešto. I bit ću u granicama koje se tiču isključivo tambure i tona. Ti si ovdje spomenula standardizaciju tambure...OK.

Tambura je kao instrument u smislu izrade, tj. gradnje standardizirana, i nema se tu puno novog za otkriti. Tonski, to je već vrlo subjektivna stvar. Nismo svi isti. U tom smislu Marinko kao graditelj može samo biti drugačiji, jer on je ipak Marinko, dva Marinka ne postoje. O tome čije su tambure kvalitetnije, i čiju će tamburu netko kupiti, po kojoj cijeni itd. na kraju odlučuje korisnik odnosno glazbenik. I to je prvenstveno njegova slobodna volja...

Već sam napisao da u Hrvatskoj ima nekoliko izvrsnih graditelja tambure čiji su radovi prava umjetnička djela. Neki od tih graditelja su i na ovom forumu...NJihove tambure sviraju mnogi vrhunski tamburaši, koji su svoj život posvetili svirci, kojima je svirka, bila ona gažerska ili koncertna na prvom mjestu. E sad, čitajući ove neke postove stječem dojam da svi ti svirci tipa recimo Brane Pavlović, Jerry, Čičak, Homoky, itd. nemaju pojma jer sviraju loše tambure koje nisu standardizirane. S druge pak strane pokojni Janika je u još goroj situaciji jer su njegovi svirali prije 30 g. kada tambura još nije bila standardizirana tako da oni zbilja nisu imali šta tražiti u svijetu glazbe.

Šta je Janiki vrijedilo to što vježba 10 sati dnevno ( pogledajte interview ako ne vjerujete ) kad je svirao na tamburi koja ne valja.

Ne napadam nikoga, ponajmanje Marinka jer sam ga osobno upoznao, probao njegove tambure, i ako mu nešto i imam za reć' reći ću mu u 4 oka, a ne ovdje na forumu.

Ali imam dojam da neki ovdje na indirektan, a na momente i direktan način napadaju rad drugih majstora koji jebiga rade loše tambure, a mi svirači koji ih sviramo...pa ne znam, valjda onda ni mi nemamo pojma.

Ono što želim napisat kao zaključak ovdje: ton, ugođaj stvaraju lijeva i desna ruka i glava uz pomoć instrumenta, a ne obrnuto. Tambura će ići naprijed onda kada se pojave ljudi koji su kao i Janika spremni prestat sa filozofijama, uzet instrument i učiti, raditi na sebi konkretno, vježbat i 25 sati dnevno ako treba...

:krez:

haha, kad se govori o standardizaciji, prije svega se misli na usvajanje standarda kvalitete, što bi u slučaju domaćeg sira i vrhnja značilo, da u siru ne naiđeš na komadić balege, stidnu dlaku, zubnu protezu, balavu maramicu ili puža golaća. Okus ostaje isti... Zato Ti je meni bolji domaći sir i vrhnje pripremljen i skladišten prema zadanim standardima koji će osigurati visoku kvalitetu istoga.:)

Dakle sir i vrhnje od mlijeka bez aditiva.:)

Napisala sam da se ne mora svakom svidjeti takav ton, jer u pravu si, ton je sasvim stvar osobnog doživljaja isto kao i boje, općenito sve što ima veze s frekvencijama, jednostavno, tako su nam ugođeni mozgovi. Ukus je nemoguće nametnuti, zato i smatram da je ova rasprava postavljena na krivim temeljima.

Nekad mi se čini da u svakom muškarcu čuči jedan mali grubijan (samo ponekad!) koji čeka da ga netko napadne, a ako ga ne napadnu on će štogod shvatit kao napad kako bi imao legitimitet za uporabu sile ili u ovom slučaju obrane od ne znam čega (ničega). Nitko ne vrijeđa tamburaše koji sviraju nežezavicine instrumente. Ako vrijeđa samo pokaži prstom na njega :)

Nitko nije rekao da instrument sam svira, opet ćutim suvišak emocija... Ah taj dinarski element uvijek izađe na vidjelo kod nas kad govorimo o bitnim nam stvarima...:)

Ti lijepo sviraš i dobar instrument imaš... Nemam ništa protiv tebe i tvojega prima...:)

zašto pokušavate restriktivnim metodama? pa tu se pokušava odrediti kako bi se tema koju sam pokrenuo trebala zvati i o čemu bi se na njoj smjelo pisati?
:eek:

nikome nisam branio da piše o žeravičinim tamburama, nikome nisam branio da piše zrelo, ili afirmativno o žeravici. nije moja krivnja ako to nitko nije uradio.
intervju sa žeravicom jest o graditelju žeravici, u njemu se razgovara upravo o njegovim tamburama i njegovom poslu i ne vidim ali baš niti jednog razloga da se o tom razgovoru ne raspravlja na ovoj temi. taj intervju jest marinko žeravica, odnosno jedan njegov dio, koji se tiče tambura i tamburaša.
apsolutno nije moja krivnja što se pisalo najviše baš o tom intervjuu. krivi su ostali koji nisu pisali o drugim asprktima, nego samo replicirali na moje potove.

ja nisam imao njegove instrumente u rukama i nisam o tome pisao, nego o onome što znam, makar su mi neki na krajnje nezreo i negativan način zo osporavali...

ok. ti si čula i doživjela intervju na svoj, a ja na svoj način. nisam spominjao da je on pred nas stavio izbor tambura ili tamburaš. to sam ja spomenuo u predzadnjem postu pokušavajući ogoliti stvari na neki način.
žeravica, upravo suprotno nije stavio nikakav izbor. to i je problematično i tome sam prigovorio.
on je deklarativno dao na znanje da tamburu od svjetskog proboja dijeli samo TON i da će on to riješiti. gdje su tu svirači i njihov izbor, njihova uloga u toj izjavi?
upravo je on taj koji je proglasio samog sebe rješenjem i za tambure i za tamburašku glazbu! tome sam se suprotstavio.

prvi puta u povijesti valjda netko radi osobne instrumente za svirače... znači li to da taj svirač kad umre, takav instrument ide s njime u grob? ili se traži pojedinac sa sličnim karakteristikama da nastavi svirati na tom instrumentu.

ljudi to su gluposti, a meni ukazuju na prepotenciju nekoga tko se usuđuje tako šta izjaviti. ili na bacanje pijeska u oči. on "uđe u psihu" i shvati kakav instrument treba napraviti... zaista nadnaravno. ali to nitko od vas ne komentira...
i dio o konzultiranju sa sviračem je sporan. čuo sam od ptičice sa grane da on odlučuje o karakteristikama instrumenta, a ne svirač kojeg konzultira. drugim riječima, on konzultira svirače zbog informacija za sebe, a ne zbog svirača i njegovih želja, preferencija... dopuštam mogućnost da se te 2 stvari nekada poklope i da nisu isključive međusobno, ali...


ma, to je sad igra riječi. pobrkao sam pojmove svirač i glazbenik.
da, točno je da su nekad ljudi sami gradili svoje instrumente. danas se to zovu tradicijski instrumenti. gajde, diple, svirale... sve su to svirci sami izrađivali. sad, jesu li to bili graditelji ili svirci i nije bitno za ovu temu.
graditelji ne grade tradicijske instrumente, nego umjetničke instrumente. tambure nisu tradicijski instrumenti. možda tradicionalni.

briljanc ne sporim, umetnuo sam ga u post zahvaljujući umetniku koji meni osporava upotrebu izraza "masni i debeli ton".
zašto ne ospori i izraz briljanc svome guruu, koristeći iste argumente? nekaj tu ne štima.

najmanje je bitno hoće li se ili neće meni nešto svidjeti.
i da, na kakvu kaznu sam ja to osudio zanesenjaka marinka? o čemu pričate, što pokušavate umetnuti?
uviđate li razliku između glagola osuđivati i glagola osporavati?
o boji tona nije riječ niti je to sporno. to je pitanje ukusa. ne zastranjujmo.

oko standarda općenito se slažemo. podržavam i cijenim žeravicin prilog u svemu tome.
osporavam samoproglašavanje marinka žeravice ZAVODOM ZA STANDARDIZACIJU TAMBURA.
a ja sam upravo tako protumačio njegove riječi.

pa nego šta? moja interpretacija, nego čiju ću interpretaciju iznositi? svog dide tone, samičara?
u nekoliko navrata sam jasno dao do znanja šta me gnjavi. drugi nisu reagirali svojim interpretacijama, pa cijela tema ima ton moje interpretacije.

pa zaboga ljudi, dajte i vi svoje interpretacije, zato i postoji tema. intervju i snimke imate na raspolaganju. neki imaju i instrumente, osobno poznanstvo sa marinkom...

a tebe frojdice molim za objašnjenje višekratno korištenog pojma osuda žeravice. uz uvažavanje razlike između osude osobe i osude stava i izjava te osobe.

kako je simertičan ovaj tvoj post. počela si i završila željom da ova tema ne postoji... izgleda da te žulja na neki drugi način, jer me u uvodnom dijelu posta nisi uvjerila da to nije tema o žeravici. to što se svojim tijekom razlokuje od ostalih glazbalarskih tema stavljam na dusšu onima koji znaju i imaju šta za reći, a šute.

e ta ti stoji! :D:D

reko , neću se petljat na ovu temu , nisam sad stigao pročitati sve , ali se ovaj puta slažem s maestrom u potpunosti . i naravno da se nemogu suzdržati.
luđak i još veći luđaci koji vjeruju tome!
i nemojte mi pisati da sam pretjerao jer sam jako blag, radije me odma bananirajte!

Nećemo sad i mi raspravu odvoditi u krive vode. Ja sam svoje uglavnom napisao, kad bih išao pisat dalje ne bi imalo smisla....

E, ti nemaš.....ali...........

Pozdrav!!!!! Inače, o glazbi možemo filozofirat nemam ništa protiv ali na pozornici se sve svede samo na jedno: Koliko si sijao toliko ćeš i žeti!!! Pozdrav još jednom.....!!:)

interesantno je da se glavnina teme ne odnosi na raspravu o žeravici, nego na raspravu o mojoj raspravi. pa jebote!!! :angry:

malo tko je toliko plitak da ne može pojmiti da se na stvari ne treba gledati crno-bijelo...
svi se deklarativno zalažemo za realnost i objektivnost. i kada pokušam tako nastupiti, jave se nezadovoljni kojima smeta što ne vidim sve bijelo.

pa hajde, otvorite si temu hvalionica marinka žeravice
ko hoće nek si otvori i pljuvaonicu marinka žeravice.
ja znam da neću sudjelovati niti na jednoj od te 2 teme. jer nisam takav. zato mi ovu temu ne dirajte. :mad:
crno ili bijelo niti gledam niti pišem o žeravici. vidim stvari u nijansama, a posebno se bavim tamnijim mrljama na bijeloj košulji za koje mi se čini da ih veš mašina budućnosti možda neće moći oprati.
a vi sve svodite na osude da osuđujem. ne osuđujem. pokušavam raspravljati.

Ništa ne pokušavam umetnuti. Samo smatram da su njegovi instrumenti i intervju dvije različite teme. Intervju ste čuli, a instrumente niste svirali. I radi se o interpretacijama, a interpretacije ne mogu biti objektivne. Samo sam ukazala da ste pretjerano emotivno doživjeli taj intervju. Nekako Vas je sve to ponijelo. On za mene nije nikakav Mesija ali mi lijepo zvuče njegovi instrumenti. Ako prihvatimo njegove instrumente ne znači da istovremeno prihvaćamo Spasitelja. To treba razlučiti, stoga dualizam ove teme iz kojeg je i proizašla prepirka. Protiv teme nemam ništa, čak smatram da se mogla učiniti dioba ove teme na temu o instrumentima i temu o intervjuu i stavovima samoga graditelja.

Osuđivati nije isto što i izvesti pred sud i potom osuditi, donijeti presudu. Ipak mislim da se njega osuđuje zbog njegove osobnosti koja se nekima ne sviđa. Ni meni se ne mora sviđati, a to je moje mišljenje, neću ga pokušati nametnuti kao univerzalno, premetnuti ga u neki mi oblik. Osobnost čovjeka je kompleksna, neki ljudi nam se već pri onom hello efektu učine dragi i simpatični a neki ne. Mislim da je potrebno uzeti više parametara kako bismo donijeli sud, hello nije dovoljan. Intervju nije dovoljan u ovome slučaju.

U svom radu sam se često susretala s ljudima kojima je okolina često pristupala neprijateljski pa su oni jednostavno preuzeli te obrasce ponašanja i sami ih počeli primjenjivati. Tako je nastao začarani krug akcija i reakcija, koje su bile sve negativnija od negativnije. Možda samo malo moramo svi skupa stišati ovu napetost koja je nastala i ne zauzeti nužno obrambeni ili čak napadački stav.

Nekako ste mi grubo pristupili, sad bi ja mogla pomisliti Ah kakav grubijan, on bi ovu raspravu htio odvesti na osobnu razinu, on bi se svađao. Ali dovoljno sam otvorena uma pa neću to pomisliti jer osjećam strast za rasprave kao takve.

Opet ponavljam da mi ova tema ne smeta ni u kojem slučaju, smatram da je cijela zasnovana na Vašoj interpretaciji, koju pak ja vidim kao onu koja teži univerzalnosti. Ali i to je samo moje mišljenje, ne želim da i drugi tako misle, želim samo reći što sama mislim.

Ako se ne slažem s Vašim mišljenjem ne znači da imam nešto protiv Vas, baš naprotiv smatram Vas zanimljivim sugovornikom i veselim se idućoj raspravi.:)

da ne citiram, idem ovako...
tema je marinko žeravica. tema obuhvaća i njegove tambure, i intervju.
da je tema, kako ti misliš da bi trebala biti; isključivo o njegovim tamburama, opet bi i intervju ulazio u temu, jer u intervjuu govori o svojim tamburama, sebi kao graditelju...
nema nikakvih odstupanja.

i sama si, kod tumačenja "briljanca" ušla u raspravu o tonu... takve rasprave u tolikoj mjeri ne vodi nitko osim tamburaša. mi smo najopterećeniji tim tonom svog instrumenta. jel netko ikad čuo puhače da toliko raspredaju o tonu? i to smo opterećeni u tolikoj mjeri da zanemarujemo sami sebe kao svirače. jako rijetko raspravljamo o glazbenim aspektima sviranja tambure, o onom što je zonzi naveo... o sviranju.
meni je te priče o važnosti tona odavno puna kapa i žeravica je svojim inzistiranjem na tonu kao najvažnijem uvjetu za uspjeh tambure stvarno pretjerao i prelio mi čašu strpljenja.

dakle drugim riječima (ništa osobno): jebo vas da vas jebo ton tambure. to je samo sredstvo. nije bit.
da ton nije bitan dokazao je i onaj škrebetavi i metalni ton buzukija kojeg svi vole i prihvaćaju.
kad slušam tambure, slušam GLAZBU a ne jebeni ton.

upravo žeravica svoju istinu postavlja kao univerzalnu i jedinu, moj je dojam.
ono što si pisala o obrascima ponašanja, krugu sa sve negativnijim akcijama i reakcijama mi je pretjerano. kakav je to čovjek koji prihvaća samo povlađivanje, a kritiku i osporavanje etiketira kao neprijateljstvo?
vjerujem da žeravica nije takav. ne poznam ga, pa ne mogu tvrditi, ali vjerujem. svaki razuman čovjek će razmotriti i drugačija mišljenja od vlastitog. i opet ih primjeniti u svoju korist. ako ne, onda stvarno nema smisla cijela rasprava.

na kraju, drago mi je da si otvorena uma. ustvari, znam da jesi. zato me i čudi da si pomislila kako skrećem na osobnu raspravu, ad hominem (jel se tako reče? :krez:).
ajd, dobro... teško je nekad u ovakvim razgovorima prepoznati liniju koja odvaja osobno i ono drugo, pogotovo kad sami sudjelujemo. ponekad se omakne... u žaru borbe. :krez:
i meni je zadovoljstvo ovako raspravljati i ja se veselim da će toga biti još. ne nužno na ovoj temi. :)

Joj baš sam prava mamina djevojčica, ne mogu si pomoći, ali obožavam happy end!:)

Moram priznat da mi je i samom palo na pamet da ovako nešto napišem:krez::krez: Od početka ovog foruma se jaaako puno raspravlja tonu, još tamo od ere exera koji je tražio Janikin ton, ne znam jel' ga našo...

ObĐekŠn!!
 

Ja sam mislio da me samo žena može dobro nasekirati... ali ovo sve me tjera da žderem paradajz, nebi li se tlak spustio..:angry:


Kod normalnih tema o majstorima,nakon što ju netko otvori, prenesu se iskustva,pohvale,ako treba i pokude...ali ne svjedočanstva nečije mame... nego ljudi koji su direktni korisnici i konzumenti!

Sve zajedno izgleda kao rasprava o raspravi zbog rasprave!! :bljuv:

Iskreno,imao sam priliku vidjeti i isprobati par instrumenata (basprim,čelo,prim i klasičnu gitaru) pomenutog majstora, od kojih mi je dah zaustavila gitara rađena po mjeri kupca...stvarno VRHUNSKI rad. Ni ostale nemaju zamjerki,ali od ovolikih rasprava i pohvala i izmišljanju savršenog TONA (jebo vas tON),pravljenja revolucije nema ništa....sve je to skupa jedan veliki,krasni Q...C:stinkefinger:!! (mislim na većinu majstora koji se prodaju samo teorijama)

Malo je to ipak sve presmiono....i presmiješno!

Svi bi preko noći bili Stradivarijusi i Đizusi kojekakvi... svi oni vole kad ih se spominje u društvu,na forumu,bilo gdje...a uglavnom ih se spominje zbog kojekakvih ideja i izjava. Malo kad zbog nekog vrhunskog instrumenta!

Nemojte ljudi srati, pravite instrumente,dajte da probamo,podijelimo iskustva,promijenite što ne valja i idemo dalje... od pravljenja tople vode i diskusija o TONU nema ništa,osim podjebavanja:poking: i razbacivanja kojekakvim izrazima,o kojima ni njihovi potpisnici q..ca ne znaju!


Dajte da se NAMA koji sviramo to svidi,natjerajte nas kvalitetom da kupujemo dobre instrumente,a ne teorijama "masnog kruva"!!

Za Boga miloga, iz mene još nitko nije ovakvu reakciju izvukao,još od exera!

ajde, de rođo. žao mi je što si se uzrujao, ali ovaj tvoj post je (konačno) prvi post koji temu pomiče izvan petlje u koju je upala. ili je barem pokušaj. :top:

uživaj u paradajzu. :D

Na putu do Spoznaje lutanja su normalna i neizbježna...
Za Žeravicu sam čuo svojevremeno indirektno na način da nije baš sretan tonom kakvim se o njemu piše na ovom forumu i istovremeno kao o dobrom čovjeku spremnom pomoći na bilo koji način i u svakom pogledu i kao o izuzetno kvalitetnom i talentiranom glazbalaru.
Žeravica je u to vrijeme bio spomenut na forumu samo nekoliko puta u kontekstu da su njegove tambure precijenjene; stilski možda malo grublje ali ni prvi ni zadnji koji je na ovom forumu „popio jezikovu juhu“, ništa spektakularno.
Nakon dosta vremena, stjecajem okolnosti došli smo u priliku upoznati se i napraviti onaj razgovor gdje je on pokušao objasniti svoje viđenje trenutne problematike. Iskreno sam vjerovao da bi on možda mogao biti „karika koja nedostaje“...
Dakle, Žeravica je došao sa stavom!
Kakav je takav je – njegov je.
Maestro (trenutno je on najexponiraniji) je pokušao osporiti taj stav, ništa osobno (ja još uvijek vjerujem da postoji jedan dio ekipe koja ovo čita i koja razumije da se ništa nije pisalo niti protiv osobe niti protiv graditeljskog umijeća Majstora).
Velika većina ostatka ekipe koja piše na ovoj temi ustala je u obranu Žeravice, ne stavova nego Majstora; jedan dio se i na osobnoj razini razračunavao sa _maestrom_...
Takvi smo kakvi smo, malo nas je al' smo zaqratz
Definitivno je da je Žeravica lik koji je u posljednje vrijeme privukao pažnju na sebe, svoj rad i da je ova tema jedna od posjećenijih na ovom forumu (uz basdžijinu i ernesta kudlika).
Činjenica je i da on još uvijek luta, traži načine da se njegove tambure čuju i da se sviraju, zainteresiran je za plasman tambure i van okvira u kojima se ona tradicionalno svira i doživljava. U tom smislu je i nastao (tako mi se čini) Projekt Zvonari (jebaji ga Vedrane, čini mi se da je to projekt)Ima li u tom famoznom tonu nešto što će pokrenuti tamburu i odvesti je na svjetske pozornice ja ne znam ali znam nešto drugo (sad ću sam sebe citirati)


Bitna je Pjesma, svirka, vatra, emocije, doživljaj, imaginacija...
Sevdalinka je stara pjesma. Način na koji se ona tradicionalno svirala, pjevala, prezentirala je takav da bi bilo zgodno to okačiti o klin i pokušati je približiti mlađoj, drugačijoj populaciji...
Zašto??? Jer je to stvar koja vrijedi! Kako??? MSR su to shvatili (Dragi Šestić, da ne bi bilo zabune); uzeli su elemente svjetova bliskih mlađoj populaciji, elemente rocka, jazza i ethno glazbe i dobili su proizvod svima slušljiv i zanimljiv i publici u Amsterdamu, Parizu, Zagrebu ili Tuzli.
Ponavljam, zato što je Pjesma dobra.
Zagrebački tamburaši su, čini mi se, dobrim dijelom na tom tragu; koketiraju žanrovski sa slobodnijim formama, kombiniraju tamburu sa drugim instrumentima, osjeti se vatra jer su i repertoarski napravili odmak od tradicije...
Zvonari (da ne bi bilo zabune, sve ovo što pišem o zvonarima je u dobroj vjeri i moj osobni doživljaj; jedan od doista rijetkih bandova jer mi trenutno niti jedan drugi izraz ne pada na pamet o kome pišem) imaju sve preduvjete da također postanu vrhunski proizvod. Ali, famozno ali, treba nešto više od vrhunskih svirača, aranžera, tambura...
A što treba???
Nisam ja taj koji će izmišljati toplu vodu i govoriti bilo kome što da napravi, iz ovoga gore napisanog daju se izvući neki zaključci. U svakom slučaju, sjajna je i sama ideja i realizacija Zvonara
p.s. Vedranov prim sam samo kratko probao i doista je poseban

Bez obzira što je tko uspio zaključiti na temelju intervjua ili (pretpostavljam većina) iz postova, mogu reći o njegovom radu da je izrazito pedantan, temeljit, poštuje zadane rokove, spreman je uvijek saslušati. Kao što sam već napisao, naručitelj može utjecati na gotove sve parametre kod gradnje instrumenata i konačnog tonskog rezultata, ali sve tambure radi u svojoj specifičnoj tonskoj maniri. Drugim riječima, morate znati što želite unutar njegovog tonskog okvira i kako to izreći. S takvim pristupom, sigurno ćete kao odgovor dobiti odgovarajući instrument.

Koliko ozbiljno i s kakvim samopouzdanjem shvaća gradnju instrumenta, može vam dočarati i to da daje doživotnu garanciju na instrumente. To znači da će o vlastitom trošku popraviti bilo kakav kvar na tamburi, ukoliko je nastao njegovim propustom. Pri kupnji instrumenta dobit ćete i upute o postupanju s instrumentom, jer su instrumenti dosta osjetljivi na udarce i promjene vlage i temperature. Naravno, ako pijani padnete u kanal s tamburom u ruci na razlupano staklo, zagorene lasagne i ostatke bojlera, popravak ćete ipak morati platiti iz svog džepa. :krez:

Što se tiče cijena instrumenata, u svoje ime mogu reći da sam s onim, što sam dobio sa svojim primom i gitarom, izrazito zadovoljan. Kupio sam njegovu gitaru i njegov prim. I prim i gitara su procijenjeni dosta visoko, ali sam zbog svojih zasluga dobio i znatne popuste. Sve u svemu, mogu svakome preporučiti barem da pogleda njegove instrumente, jer su uistinu posebni. Moj prim možete doći poslušati, a oni uvjerljivi i isprobati svake nedjelje u Lidu od 13:00 do 17:00.

evo,ja se slazem sa svim sto je napisao maestro..a,osim toga,jos nisam cuo instrument kojeg je napravio Majstor Zeravica,a da mi se svidio..ukusi su razliciti...

možeš li malo detaljnije pojasniti boldano? i ja sam nešto pisao o tome, ali čini mi se da se radi o različitim interpretacijama istog. ti si svakako bolje upoznat, dok sam ja prenosio (i interpretirao) informaciju dobivenu iz razgovora s ljudima.
koliko su široki ti njegovi tonski okviri?

Alo!!!!
 

O čemu vi pričate?! Mislim da se g.Žeravica negdije fino smije. Uspio je jednim udarcem potuč dvije muhe. Slažem se sa Maestrom i Gazy-em. Uspio je u nakani da se priča dosta o njemu i vidim da je uspio prodati priču, barem dijelomično. Vedrane ti pak reklamiraš Lido i bend ko da si zaposlen tamo.

Već sam pisao o alikvotnom nizu, pa ću samo istaknuti da se radi o pravilnoj raspodjeli unutar alikvota, odnosno o čistom tonu, na svim položajima. Isto tako, raspodjela se događa bez obzira na glasnoću, odnosno alikvotni niz se razvija uvijek u potpunosti, ali proporcionalno s glasnoćom sviranja, što drugim riječima znači da instrument zadržava boju bez obzira na jačinu trzaja. I to se događa uvijek kod svih instrumenata, bez obzira na cijenu instrumenta. Ono što utječe na cijenu je volumen tona (odnosno ukupnost sazvučja i odnosi između svih parametara koje sam već naveo). O volumenu tona će ovisiti i izbor materijala, ali i broj utrošenih sati rada, pa se prema tome formira cijena instrumenta. Barem je takav slučaj bio kada sam naručivao prim za sebe.

A što se tiče širine tonskog okvira, to može svatko procijeniti za sebe slušajući snimke Zvonara. Po meni, još uvijek se radi o tamburama (a ne svetim kravama :bonk:), a koliko netko može biti detaljan kod naručivanja tambure najviše ovisi o tome koliko toga čuje i/ili zna o tonu.

G. Žeravica se fino smije u Đakovu i siguran sam da se ne bavi mlaćenjem muha, nego radi na novim instrumentima. Inače prodaje samo instrumente, a jedino vrijeme može pokazati koliko mu je ova tema donijela koristi ili štete. Ja se iskreno nadam, za dobrobit svih, da će mu ova tema pomoći u poslu.

Lido je za većinu jedino mjesto gdje sigurno mogu poslušati o kakvom se tonu radi i o kakvoj tamburi je riječ. Usput, ne reklamiram Lido, nego Žeravicin prim i svoj bend. Po mom mišljenju, radi se o vrhunskom instrumentu i dosta dobrom bendu, i stvarno mi je žao što želiš drugima uskratiti priliku da sami iskuse i ocijene ono o čemu pričam.

yap. priča o alikvotnim tonovima, parnim i neparnim harmonicima i sve to je uglavnom teorija koja većini od nas ne znači puno, barem dok ne uzmemo instrument u ruke, ustvari više instrumenata i idemo uspoređivati.
onda se može čuti razlika koja se dade objasniti tim alikvotama, njihovim prigušenjem, tako da raspravljati dalje o tome, barem na ovoj temi je suvišno.

svakako je poželjno kod isprobavanja novog instrumenta sa sobom imati svoj stari kojeg dobro poznaš i koristiš kao etalon.

jel znate jel majstor vrši samo kotiranje tambura, ako da, u kolikom vremenskom roku i jesu li cijene visoke kao za tambure??

...i dal' šije futrole....treba mi jedna...za Kineza...:krez:...da zakopčam, da mi "brljanc" ne furne:D

Zezzzz...
 

Ma, zezam se, ljudi....kak'i kofer - kak'a fotrola....:bonk:

To za kotiranje ti je isto ko kad bi jednog Generalića ili Glavurtića pito da li farba ograde, il mala po kućama...ono...pošto kvadrat???
Pa znam ja da je u pitanju umetnik!

Potpisujem!

mikekađelo je farbao zidove. eno ti sikstinska kapela, ako ne vjeruješ. :D

Mikalenđel...
 

Ma, slabo ti ja u crkvu idem...post -takođe...

Najbolje da ga sam pitaš.

tja...
 

Do sad sam imo priliku samo jedan prim i jedan basprim od tog majstora (za kog sam saznao na ovom forumu) da čujem i vidim... I čuo i video boljih primova i basprimova, što od starih što od savremenih majstora...ne kažem da su mi ova dva instrumenta loša (ja tamburu volim svaku, da se razumemo), samo su me ostavili ravnodušnog...nit' smrdi - nit' miriše.

nije govno neg se mačka usrala :D:D:D

Nisam ja nikome nametao da mu se uskrati da dođe i čuje kako prim zvuči. Nego sam samo htio komentirati to da si več napisao u jednom postu kud ljudi mogu doć. Svaka čast tebi i tvojem bendu, no imam jedno pitanjce. Dali svi u bendu koristite tambure majstora Žeravice?

Da te ne buni, od silne hrpe smeća na ovoj temi, morao sam nekoliko puta ponoviti svoj post s Lidom u nadi da će netko primijetiti. Drago mi je da su ti zasmetali moji pozivi u Lido, jer napokon imam dojam da netko čita moje postove.

Što se tiče instrumenata, u bendu je jedino moj prim pravio Žeravica. Bilo bi mi drago da i ostali dečki iz benda uzmu Marinkove tambure.

men baš dobra tema. smeća je bilo nešt malo, počišćeno je uglavnom...

Tema kao tema mi je super, ali mi se čini da bi većina postova ipak trebala biti (da, još uvijek to mislim) na nekoj drugoj temi.

Ovdje sam spomenuo nekoliko aspekata tonskog okvira: što teorijski, što muzički, ali i financijski i edukativni. Na koji od njih bih se trebao fokusirati?

ma valjda si subjektivan, pa ti smeta. nema beda

1. sam izraz tonski okvir podrazumijeva neke granice izvan kojih nema odstupanja. prema bilo kojem aspektu.
2. znamo da je taj okvir postavio žeravica, a znamo i da nema 2 jednaka čovjeka na svijetu.

kako spojiti 1 i 2 ako se okviri majstora i naručitelja većim dijelom ne podudaraju?
nije li to nametanje okvira, uvjetovanje?

ako odem kod šustera da mi napravi cipele po mjeri, on uzme mjeru i zna šta meni treba... zna li? ako ja kod šustera želim kupiti cipele broj 54, a on je izmjerio da ja nosim 42 ima li pravo određivati mi hoću li ja dobiti cipele kakve želim?
ovdje sam namjerno uzeo primjer cipela s lako mjerljivim parametrima. kod muzike ti su parametri puno teže mjerljivi, dokazivi i daleko više podliježu subjektivnosti.

zašto šuster meni nebi napravio cipele 12 brojeva veće od onog što on kao profesionalac misli da treba, bez da mu ja objašnjavam kako mi cipele trebaju za maskenbal?
odkud nekome pravo da na takav način nameće okvire?

Čini se da je dkranjce fizički obrisao post u kojem parafraziram priču o šusteru. Neću ponavljati parafrazu, ali moram komentirati o čemu se zapravo radilo. Činjenica je da na forumu postoji više administratora, a isto tako postoje i "proleteri celoga sveta", na koje se parafraza isto tako odnosila. OK, napravio sam pogrešku što nisam parafrazirao cijeli post, pa je ono "profesionalac" omogućilo skretanje s poante, a poanta je ta da je u parafrazi moglo stajati bilo koje zanimanje ili zanimacija, ali isto tako kao što nitko ne može nametati okvire našeg administriranja osim nas samih, jednako tako smatram da nitko ne može nametati Žeravici okvire poslovanja. Ili da to drugačije kažem, kao što nama nitko ne bi trebao uskraćivati mogućnosti, odluke i sredstva kod administraranja, isto tako ne bi nitko treba isto uskraćivati Žeravici.

Možda je parafraziranje protumačeno kao sarkazam, i ako je tako, ispričavam se, nije bilo namjerno.

Budući da je Žeravica majstor koji ima svoju viziju o tome kako moraju zvučati njegovi instrumenti, on svoju viziju nudi u obliku proizvoda, u ovom slučaju tambure. Činjenica je da su u Zvonarima isključivo njegovi instrumenti, a neki od tih instrumenata su i u privatnom vlasništvu. Dakle, instrument može kupiti tko hoće, ali nikoga se ne sili, a to ide u prilog mojoj tvrdnji da se nikome ne nameće bilo kakav okvir, nego ga mi (članovi Zvonara) prihvaćamo, čak bih rekao i da nam se sviđa taj okvir, ali to nije bitno za raspravu. Što se tiče samog intervjua, shvaćam da nekoga njegov probitačan stil govorenja i njegovo općenito izražavanje o tamburi može naživcirati, ali mislim da je karakteriziranje Zvonara (nije potrebno navoditi tko sve spada među nas?) pušioničarima i indoktriniranim papcima na temelju nekoliko pogrešno interpretiranih rečenica obično pretjerivanje. (Evo, možda ja ovdje pogrešno interpretiram...)

A sada malo o subjektivnom i mojoj subjektivnosti. Evo, ukoliko postoji bilo kakva dvojba o mojoj subjektivnosti, odmah mogu reći da sam subjektivan. Subjektivan sam jer držim da nitko ne može spoznati apsolutnu istinu o bilo čemu, pa tako ni ja o Marinku. U tom pogledu, subjektivan sam jer sam u mreži informacija o Marinku popunio rupe svojim životnim iskustvom, promišljanjima, stavovima, emocijama, znanjem, itd. Činjenica jest da o Marinku znam, što iz vlastitog iskustva, što iz intervjua, što iz priče, daleko više nego bilo koji od diskutanata na ovoj temi, pa slobodno mogu zaključiti da je svaki od diskutanata do sada subjektivniji od mene, jer imaju daleko više rupa u znanju. A to znači da smo svi previše subjektivni? :eek: Time želim reći da me se (još uvijek) ne može diskreditati tvrdnjama da sam subjektivan ili presubjektivan.

Isto tako, u obrisanim postovima se tvrdi da je posao administratora volonterski i prema vlastitoj savjesti, odnosno subjektivan. S druge strane me se svjetuje da ne odgovaram na postove jer sam "previše subjektivan". S obzirom da sam i sam administrator/moderator, ne vidim niša sporno u tome što sam napisao da ima dosta postova za koje smatram da bi trebali biti na nekoj drugoj temi. Možda stvara zabunu to što privatno poznajem Žeravicu, ali to mi upravo daje za pravo dovoditi u pitanje valjanost i kvalitetu rasprave. Kao administrator, smatram da za raspravu o nijansama intervjua najprije moramo obraditi neke temeljne činjenice. Međutim, u temi se odmah ide na razinu rasprave kojoj još uvijek većina nije dorasla.

Nekakav tijek rasprave koji bih smatrao logičnim i razumnim u ovom (ali i bilo kojem drugom) slučaju bio taj da rasprava započne uvodom, uvođenjem osnovnih činjenica, upoznavanjem sa majstorom. Ujedno, tu bih i sam mogao sudjelovati na način da dijelim informacije i po potrebi educiram. Međutim, cijela ova tema je ispala kao nekakav prostor za dokazivanje razno-raznih teza i teorija, koje su utemeljene uglavnom na pogrešnim interpretacijama intervjua. Opet, interpretacije su pogrešne zato što nisu utemeljene na činjenicama, odnosno donose se zaključci koje su u sukobu sa stvarnosti.

Joj, joj, tko zna kako bi to izgledalo... :D Slažem se, bilo bi uistinu zanimljivo.

Ima ovdje još onaj dio o primu al' mi je malo naporno sve to quotati:o
Stari, sve što te zadovoljava i dopušta ti da se izraziš kao glazbenik - dozvoljeno je ma koliko se kose:cool: ili prašine diglo; samo je nebo granica:top: I to je jedan od mogućih pravaca u kojem će se razvijati tambura, ma koliko to trenutno zvučalo heretički...Prije 15-ak godina i sam sam pomalo experimentirao sa raznoraznim tada dostupnim pizdarijama, al' na moju sreću vrlo brzo me prošlo...:krez:
Sve ti je jasno, sve priče o violinama i električnim violinama, čelima i el. čelima, gitarama i klasičnim i western i 12-icama, i el., i sa dva vrata i silent...sve su to svjetovi za sebe koji zahtijevaju drugačije tretiranje i pristup. Bitan je proizvod (glazba) kojeg ćeš proizvesti tim sredstvom, ostalo je sekundarno...

Sad mi je stvarno bzvze što ovo pišem na ovoj temi...:angry:

p.s. kako se zovu oni skandinavci što piče metal na čelima:cool: