Quo vadis tamburo?
 

tako to bude kad se pomiješaju žabe i babe.
sama priroda tambure kao instrumenta je to da se radi o akustičnom instrumentu, koji je tokom vremena svog razvoja, a i tokom procesa same gradnje nije niti predviđen niti planiran za sviranje na razglas. takve prirode je i muzika nastala na tamburama i zbog tambura.
do danas nisam naišao niti na jedan podatak da je bilo koji graditelj instrumenata tokom izrade tambure išta predvidio, optimizirao, prilagođavao za takav način korištenja tambure. čak niti da je razmišljao o tome u bilo kojoj fazi izrade instrumenta. kod gradnje instrumenta, uvijek se vodi računa i kontrolira se kako on zvuči na suho. kod kupovine instrumenta, svi ga isprobavaju i sviraju bez razglasa...
a onda nam se dogodi da 70% svega odsviranog bude preko razglasa.

temeljni način sviranja i slušanja tambura bi trebao po mom uvjerenju biti (još uvijek) u živo i na suho...
sve drugo je (još uvijek) kompromis i taj kompromis ne uspijeva uvijek.

zato mi smeta činjenica da se forsira to sviranje na razglas, bez razmišljanja se ide na takvo rješenje, čak i onda kada to nije nužno.
tambure su po mom ukusu, više za ambijentalnu glazbu, a svatko od nas će radije i prije umjesto da bira ili prilagodi ambijent u kojem svira posegnuti za razglasom.
o osmišljenom sviranju i korištenju tambura na način da se ne skrnavi sama priroda instrumenta, kao i dijela glazbe koji je nastao prvenstveno za izvođenje uz tambure, izgleda da nitko ne vodi računa. ovime nipošto ne želim ograničavati tambure na bilo koji način, nego želim reći da treba povesti računa o nekim stvarima o kojima baš i ne razmišljamo često.
o prilagodbi načina sviranja, repertoara, aranžmana takvim zahtjevima isto ne govorimo niti riječi. uglavnom, samo se žalimo ili na na tehniku ili na (ne)sposobnost ton majstora.

e, tu ima stvari na koje možemo utjecati sami i sami donijeti neke odluke.

prirodni ambijent u kojem je tambura nastala i odrastala je zadimljena mehana od 25 kvadrata, prostor pod prozorom moje drage, na šoru, ispred crkve ili birtije... takav način života je nepovratno otišao, nekako je umro zajedno s janikom i njegovim svircima. janika je imao odgovor, rješenje i prirodan, autentičan način tamburanja za svoje vrijeme, ali mi još nismo našli svoj način u svom vremenu.
tambure se nisu do kraja uspjele prilagoditi toj promjeni, a nismo se niti mi tamburaši. disko, disk đokeji, vatrogasni domovi, ugostiteljske hale od par stotina kvadrata jednostavno nisu mjesta gdje tambura ovakva kakva je sad može i treba živjeti svoj život. na nama je da se pobrinemo i nađemo neki bolji, primjereniji način. da barem jedan dio zahtjeva prilagodimo našim instrumentima, umjesto da stalno sebe i svoje instrumente prilagođavamo vanjskim zahtjevima kroz upitne i često problematične kompromise.
pa makar pristali na svirku za manje novaca u odgovarajućem ambijentu, nego na vatrogasni dom i DJ-a.

U pravu si....Doći će i to na svoje, laganini. Bitno je da se koliko toliko promijeni i podigne svijest, kako kod tamburaša tako i kod ljudi koji konzumiraju sve ono što ide uz tamburu. Paleta proizvoda vezanih uz tamburu se ipak širi, možda sporo, ali ipak da.

ajde, dajbože...
ma, sve sam ovo ustvari napisao pod dojmom prošlogodišnjeg posjeta petici, kad je svirao milenij. krasan bend, perspektivan, mlad... ali petica je ipak disko.
prvi put u životu mi se dogodilo da zbog preglasnih tambura nisam mogao razgovarati s ljudima, a jako sam to želio. tu večer sam prvi puta uživo sreo hrvoja, tamisha, pisa&sinove, a i neke druge koje nisam duugo vidio (grabu, ivanaZU...)

onda sam zaključio da tambure jednostavno nisu niti izmišljene niti pogodne za takav način sviranja. ne paše i gotovo.
i od milenija posebno očekujem da naprave nešto i na tom planu. kapaciteta (patos, barba...) imaju.

Ne znam...Ja ću se sad vratit na Gazde...Oni su '95 punili Dom Sportova, napravili su nešto što još nitko od tamburaša ako se ne varam nije ponovio. I svirali su upravo na način koji ne ide, i ne veže se dirketno na spomen imena tambure. Razglas, curice vrište, 5000 ljudi. Ali, ima tu jedan ali...Pjesma, jeb'ga, jedna "Trešnja" će pojest 99 % ovih novokomponiranih. "Neka me boli" ( hebeno napravljeno ) također , "Za ljubav tvoju"...itd...Hoću reć' da tambura kao i mnoštvo drugih instrumenata može istrpjet izlete u razne žanrove glazbe, ali ako se to radi pažljivo i sa ukusom...

gazde jesu za razliku od mnogih drugih prilagodili repertoar, aranžmane i još štošta drugo situaciji koju su planirali. zato se valjda i nitko od njih nije niti žalio na D.j-a ili razglas. :D
oni su jedan dio karijere odradili i s novakovim tamburama, koje svi ostali isprdavaju. pa su onda svirali na onim bijelim tamburama. ustvari, nikad niti nisu naglašavali kakve instrumente imaju, jer i većina ljudi i ne zna kako zvuče bez razglasa.
gazde za razliku od ostalih ipak imaju osmišljeno puno toga (teško je reći baš sve) u svom djelovanju, i to od početaka.
oni i jesu na neki način najviše izašli iz tog kruga u kojem i nema organiziranog i suvislog traženja rješenja.

druga je stvar šta tko misli o njima, i da li je rješenje koje gazde imaju to što se očekuje od tambura.
meni se možda i ne sviđaju nešto posebno, tj. ja bih radio na neki drugačiji način da radim nešto takvo, ali mi je drago i cijenim da su malo proširili pogled na tambure, proširili pristup cijeloj stvari. volio bih da netko pomakne stvar još u nekom drugom smjeru, netko u trećem itd. s više različitosti bit ćemo bogatiji i bolji. gazde su po tom pitanju više izuzetak nego pravilo.

i dukati su u svoje vrijeme, prije 25 godina napravili revolucionarni iskorak za to vrijeme. danas se ne čini tako, danas su dukati "klasika", ali onda je bio veliki pomak usuditi se tamburu upotrijebiti na način koji je izlazio izvan okvira bilo koncertnog bilo striktno folklornog sviranja. u biti, oni su tamburu najviše usmjerili prema estradi.
zato su do dana današnjega dukati i gazde najuspješniji tamburaški bendovi, svaki na svoj način. zajedničko im je to da su napravili i pokazali NEŠTO NOVO, do tada neviđeno na tamburama.

jebiga, ranije spomenuto pravilo je ona slika, asocijacija, koju većina ljudi stvori u glavi kad netko kaže: "svirat će tamburaši"
kakva je ta slika? meni je za 90% bendova jednaka. o tome govorim. svi su previše slični. treba to raspršiti malo :D

E to majstore...Vidiš, na ovo s instrumentima i nisam obraćao pažnju, ali i to je interesantno, i upravo na tim sitnicama se vidi razlika. Moj je dojam da se danas puno toga radi na silu...Ono, samo daj...ne možeš baš samo tako...

E za takvu sliku su si bendovi sami krivi....

pa da... najlakše je skupiti 5-6 likova koji sviraju tambure i gotovo... bend je tu, ajmo svirati.
e, pa nije to samo tako. zajedničko svima koji su nešto uspjeli napraviti je i to da su imali plan, stategiju, znali su šta hoće, šta neće, šta rade i zašto to rade.

Istina...Međutim to je problem koji se pojavio na svim poljima, i zapravo je i logično da se i među tamburašima javlja taj problem. Radi se jednostavno o tome da se danas umalo svatko k'o poželi može drznut i pisat pjesme, i "pjesme", a medija koji će to prožvakat ima dovoljno i svi su dostupni...To je problem, što više nema nekog filtra. Naravno, govorim više o ovom estradnom pristupu jer je on i dalje in....

ma jbg... stalno se vrtimo u istom krugu tokom svih tih rasprava.
sad bih trebao spomenuti problem školovanja tamburaša, uz to da prihvatimo kako škola ipak daje jednu dodatnu dimenziju i povećava sposobnost šireg i kritičkog sagledavanja situacije. pa dođemo do teme tambura na akademiji...

svjestan sam da već 2 godine ponavljam(o) iste tvrdnje i stavove i nekome tko čita sve to može izgledati i smiješno i nepotrebno i glupo, ali meni to nije niti glupo niti teško, jednostavno zato što volim o tome razglabati.
pa kako (nadam se trenutno) nisam u situaciji da činim nešto konkretnije, barem mogu pričati i nadati se da će netko biti spreman i prijeći s riječi na djelo. :bonk:

edit: drugim riječima, dojam je da su tamburaši fokusirani na neke stvari, a baš zbog te fiksacije na pojedine segmente ne sagledavaju neke druge, isto toliko bitne detalje, kao niti cjelinu. od drveća ne vidimo šumu.
na primjer: stalno tražimo probleme i rješenja oko razglasa, igramo se ton majstora, raspravljamo o raznim proizvođačima opreme. onda, do besvijesti smo u stanju piliti o ovom ili onom graditelju, o tonu tambure, o javoru i smreki, nadmorskoj visini na kojoj rastu...
a s druge strane, osobno sam svjedok odbojnosti mnogih prema elementarnim stvarima, recimo da nauče čitati note. :eek: ili da se nauče primjereno ponašati dok su na svirci.
nedajbože da se napiše nešto kritički o požeškom festivalu i njegovoj jednoličnosti... odmah si vaki-naki.

Dja...Ima vremena rek'o bi jedan 100 godišnjak :krez:

jašta da ima vremena... iako nisam više u najproduktivnijem periodu svog života, vidim da falabogu ima mlađih i sposobnijih i neka oni naprave svoje.

ja sam (još) uvijek na raspolaganju. :krez:

Itekako...stari mačak je stari mačak:top::top:

E a to, a jeb'ga...Ima toga svugdje, i u sportu, a i država nam nije neka bajna, ali dobro nećemo u politiku....njaf

mali dodatak...
 

sve u svemu najviše rasprave ima o stvarima za koje nismo sami mi neposredno odgovorni, nego tamo neka treća lica jednine: neki majstor, pa dynacord, pa shure, pa korg...
a yok... nećemo biti ništa bolji budemo li od gore navedenih očekivali da riješe naše probleme.

....paaaaaa mogao bi recimo napraviti anketu, na forumu, glasi: a) čitam note izvrsno, b) ne čitam (uopće), c) a šta se tu ima pročitat kad nema slova...:krez:
....mislim da u elementarne stvari ne spada čitanje nota i ponašanje na svirci...to spada u minimum da bi netko uopće se bavio glazbom.....ne trebaš čitat note kao vodu pit da bi bio dobar glazbenik niti moraš bit trijezan na svakoj svirci da bi ljudi rekli evo ovaj se baš super ponaša....uostalom, svi, manje-više voditelji (kao i ti) uče mlade ljude tim elementarnim stvarima, zar ne?.....osim ako znaš neke koji to ne rade???!!!...:whip:

razvodnjavaš ivane. kao da je sad bitno koja je razlika (po tvom shvaćanju) između izraza "minimum" i "elementarno". uopće nije bila riječ o tome. to mi je samo poslužilo kao najbanalniji primjer, nešto što mi je usput palo na pamet, a ti se odmah, između svega ostalog baš za to uloviš. :blink:

malo si preveč bukvalno shvatio što sam napisao. ako si se našao osobno pogođen nečim od onog što si citirao, sorry, nije mi bila namjera ići na takav način, ali kako drugačije da protumačim tvoje zajedljive komentare, uvođenje voditelja (uz napomenu "kao i ja") u priču i to na način koji u sve skupa unosi dozu osobnog razračunavanja. to mi se ne sviđa i nemam namjeru nastavljati na takav način.

Jimmy Hendrix nije znao čitat note...fala Bogu znamo, što je napravio...E, ali Jimmy Hendrix je baratao nekim drugim kako je maestro naveo elementarnim stvarima pa je nadoknadio taj minimum kako ga ti nazivaš. Nema potrebe za ovakvim reakcijama na nešto što je istina...Da, ima jako puno primjera "preskakanja stepenica" odnosno zanemarivanja fundamenata, kako u glazbi, tako i svim porama današnjeg društva. Neki klinjo dođe i odsvira bumbarov let i misli da je car....A tek je zagrebao površinu...A šta je tek s onima koji se nisu mrdnuli dalje od "Ej mati", uz svo poštovanje prema tome......

....hm....ajd dobro....osobno me ne pogađa niš....osim...(trenutno) a izazvano čitanjem od 11. str. pa nadalje.....da ste u 2 god pisanja otvorili temu -naučimo svirati tambure, zasvirajmo bla bla....dobroj većini sa ovog foruma bi pomogli u savladavanju mnogih stvari...al ne, rađe će se vrtit u krug i filozofirat šta bi bilo kad bi bilo i nažalost ništa se nije dogodilo, pomaknut će se, ima vremena, laganini, grebemo po površini, pa joj sad tek vidim di sam, ima mlađih.....no.....dokazivanje samima sebi i tako dalje i tako dalje....tamburaški forum a tambure -po meni - malo......i sad ćemo se ljutit...ajde de...

....eeeeee da, nešto što mi usput pada na pamet....-možda se čeka kritična masa (jedno 1000 tamburaša) pa da se krene....ili....možda se čeka da postojeća masa bude još malo krupnija, masnija recimo preko 120 kila onda je valjda i to kritično....:blink:....

svejedno je poražavajuće kad netko svede raspravu koja se pokušala dotaknuti zaista većine nas i naših problema na "duhovite" komentare o nečijoj tjelesnoj masi. :blink:
eto još jedan razlog zašto mi tamburaši kasnimo za ostatkom glazbenog svijeta. da barem djelomično razmišljamo o nekim stvarima napomenutim od 11. stranice na ovamo, možda ni sami ne bismo svake godine snimali albume koje će oni koji ih dobiju (ne kupe!!!) nakon jednog odslušavanja spremiti u ladicu i zaboraviti na njih.

...a jel nije poražavajuće da velika većina na forumu (ja stvarno mislim da su to mlađi ljudi od srednje škole pa nadalje) nemaju adekvatan prostor i sadržaj kako bi nešto naučili (ispočetka)...pa tako recimo ni materijal koji si snimio ne bi završio u ladici a smatram da je vrlo edukativan i ima za svakog po nešto...al bitno je da su note, tekstovi i mp3 sve skupa pa se traži cajka......katastrofa....a kritike su -provokacije i ne znam šta....razvodnjavanje....po mom VI (ne samo ti) ste se već dovoljno razvodnili da je krajnje vrijeme počet s nečim pametnim....a znam da možete...

- evo, skoro će mi 5000. post. izgleda da ne mogu bolje. ali se ne sekiram, ovo je ipak forum, a ne besplatna škola. druga je stvar što se na forumu IPAK može naići i na nešto poučno, tu i tamo.
- naravno da je razvodnjavanje ako se od svega navedenog u 10-tak postova uhvatiš rasprave o slučajno spomenutoj usporedbi, o nebitnom detalju, kao što je dvojba je li poznavanje nota minimum ili elementarna stvar.
a već sam par postova prije nego što si se javio na temi i sam napisao da se ponavljam i vrtim se u krug. ipak vjerujem da će zahvaljujući ponavljanju i prežvakavanju sažvakanog još poneko novi to čitati.

i ne slažem se s tvojom ranijom tvrdnjom:
po tome ispada da se svi koji sviraju služe notama. razmisli sam, koliko ljudi koji sviraju po bendovima znaju note barem u tolikoj mjeri da ih mogu dobiti i na iduću probu benda doći koliko-toliko pripremljeni i upoznati s materijalom?
ili mi poznamo različite ljude.
za mene je postotak onih tamburaša koji o notama imaju stav:
znatan. prevelik. ipak, i sam vidim da se s vremenom stvari kreću na bolje.

i priznajem, bliže onome što sam htio reći spominjući "elementarne" stvari bi bio izraz "znaju šta sviraju, umjesto da sviraju što znaju", ali nisam ga se taj čas dosjetio, nego sam napisao "poznavanje nota" umjesto toga.

...ma mislim ja da mi u principu mislimo isto ali...najlakše je reć: valjda se nađe nešto poučno - ...to je ok ali prošlo je dosta vremena a stvari stoje, ili nema postova pa se pišu budalaštine ili su pokrivene sve teme nevezane za tamburanje....i to već dugo a oni koji bi i mogli/trebali -pa i ti i zonzi (sad sam vas uzeo zbog 11. stranice) samo raspravljate o samima sebi- odite na kavu i ispričajte se.....i da, dojam mi je da se opet stvara situacija da će opet tamburaši sami sebi bit "krivi", -npr. narodnjaci - jebemu miša svi se ravnodušno odnose prema tome - odi na narodnjački forum pa piši o škori i dukatima...očekuju se neki filteri, nema filtera ovo ono a ni sami sebe ne filtrirate.....ajmo malo konkretizirat stvari a ne govorit o stvarima za koje mi nismo neposredno odgovorni.....nadam se da me shvaćaš...

pitanje je samo tko će što uspjeti prepoznati iz svega napisanog kao poučno, interesantno, dosadno, ovakvo, onakvo.
svatko ima svoje kriterije i svoje filtere i uopće ne treba imati iluzija da će nešto što se napiše s namjerom da bude poučno to svakome i biti.
isto tako, netko drugi će nešto korisno izvući za sebe i iz gluparenja ili zajebancije koje ima na forumu.
svi smo različiti, išli smo u različite škole, imali različit uspjeh i ocjene u tim školama. a različiti su i oni koji su išli u istu školu i slušali iste nastavnike.

to je neizbježna sudbina svakog foruma. ovaj je još i dobar i o tome postoji konsenzus među administratorima. sve drugo bi bilo diktatura, a i bez toga su me nazivali direktorom svemira i slično. nezadovoljnih uvijek ima.


ne sami mi, (tj. i svi drugi na koje misliš) kad spominješ zonzija i mene, nego apsolutno SVI pišu o sebi i ZBOG sebe. i ti si reagirao zbog sebe, jer se tebi nije nešto svidjelo.
cijela naša ljudska rasa i civilizacija je ustrojena na takvom, sebičnom principu.
kvaka je u tome da je ovo ipak specijalizirani forum i da se jedan znatan dio naših osobnih interesa vezanih uz tambure preklapa. u tom dijelu interesa koji nam se preklapaju, nekima veći dio nekima manji, nekome jedno područje, nekome drugo, leži i cjelokupni smisao postojanja ovog foruma.
ono ostalo je balast, višak. e, sad što ti misliš da je višak jedno, a zonzi misli da je višak nešto drugo... kakav god da je taj višak, neizbježan je.
i vođenje foruma se svodi na balansiranje oko svega toga. i s tim balastom se ozbiljno računa.
zašto ti smeta ako recimo, zonzi i ja imamo veće područje "zajedničkog preklapanja interesa" nego ti i ja? sve se svodi na tamburanje. treba i tolerancije u svemu.

bavljenje cajkama i narodnjacima, nažalost je činjenica i među tamburašima. poseban problem je što tamburaši sviraju sve i svašta, pa tako neki i narodnjake, ali nisam procijenio da je to uzelo maha na forumu.
bemu sunce, nemoj očekivati od mene da ću pogoditi temu koja tebe zanima. otvori je sam. raspravljajte o narodnjacima, o čemu hoćete. nitko sretniji od mene da ovaj forum postane aktivniji u tom pogledu.
osobno vrlo rijetko pokrećem nove teme, nego se uključujem u pokrenute. zato recimo, hrvoje otvara teme za najrazličitije stvari, najčešće bez doticaja s tamburama. meni to ne smeta i ne pada mi na pamet filtrirati ga, barem dok ne krene s nečim što bi moglo postati politički škakljivo. :krez:
dajte i vi ostali krenite s nečim što vas zanima ili protiv nečega što vam smeta.

eto, na ovo ću odgovoriti citiranjem sebe samog, s prethodne stranice:
edit: sve sam ovo i započeo upravo s namjerom da apeliram na mijenjanje onih stvari koje sami možemo promijeniti kod sebe na bolje.
počelo je s apelom na razmatranje o tamburi kao instrumentu, instrumentu sa svojom prošlosti i svojom dušom. kako se razvijala i u šta se razvila. slijedeći takvo razmatranje, možda shvatimo duh same tambure i bude nam lakše naći prikladan način prezentacije naše muzike, naći svoj vlastiti izraz umjesto da po stoti puta sviramo ono što je bogdan napravio i prije i bolje od nas. na taj način zatomljavamo dušu tambure da se i dalje razvija u nešto u šta bi trebala. možda se netko dosjeti u čemu je greška. ja to ne mogu dokučiti, ali barem sam svjestan postojanja te greške i razmišljam o tome. i zovem upomoć. vjerujem da netko ipak može naći izlaz iz te tamburaške monotonije i nedogađanja ničega značajnog.
to su sve stvari koje nam neće riješiti netko sasvim treći. moramo sami.

....ajd dobro....

Svak'o neka čita i piše što voli...Neću da gubim vrijeme na nekakvo prepucavanje preko foruma, ne pada mi na pamet...Ali ću uvijek uzet par minuta vremena ako vidim da neka tema, ili rasprava ima smisla.

Ima vremena, da...istina...Meni osobno se nikuda ne žuri.

Imaš materijala koliko hoćeš...Neće znanje samo doć k' čovjeku u tome je poanta.

E, sad smo na filozofskom podforumu :krez: pa si možemo priuštiti malu digresiju.
Daklem, vako:
Kao neki prokleti magnet me privlači Indexov forum. Nisam registriran, ali mazohistički pratim neka zbivanja na tom zlom mjestu.
Rekli bi naši stari Sodoma i Gomora. :krez:

Između raznih tamošnjih rasprava na beskrajnu temu ima li Boga, ovaj post sam zapazio kao zanimljiv:

E, sad ista poanta iz ove priče s Bogom se može primjeniti i na Znanje
Treba se samo okrenuti prema Njemu i prihvatiti ga.

Auuu, dobra ova priča...Šta je je...:top::top:

evo iskreno men je ovaj forum na neki način i pomogao...čitam postove od starijih pametnijih ljudi i tamburaša, ako mi treba neki savjet ili pomoć ne bojim se pitat, pogotovo jer sviram kontru i nekad stvarno zašteka jer sam ''recimo'' samouk i meni treba dugo da neke stvari naučim...note koliko toliko znam čitat, ali mislim da bi trebalo malo više pisat i davat vježbe npr. u temi tehničke vježbe na tamburi...a što se tiče otvaranja novih tema, da imam ideja bojao bi se otvorit novu temu jer koliko vidim da puno novih tema završi u recycleu binu i uvijek se mora spamat i napravit sprdnja od teme ili naći netko pametan tko će popljuvat neku novu otvorenu temu a takvih na ovom forumu ima dosta...

ne treba se previše nadati tome.
generalno, ne treba očekivati od foruma neke specijalizirane edukacijske teme, osim ako netko nađe vremena i volje pa krene u kakvu solo-akciju.
takav posao, ako ga se želi kvalitetno obaviti svodi se malte ne na pisanje udžbenika. a osim toga što bi netko sav taj trud i znanje uložio besplatno, još se izlaže rizicima da ga netko podjebava kako se pravi pametan, da bi ja to bolje, da je trebao ovako ili onako. :rolleyes:

općenito forum i internet nisu baš rješenje za takve stvari. ali ako netko voli nek izvoli. od admina će mu biti osigurana solo tema, bez upada diskutanata sa strane.
na forumu najviše možeš skontati i naučiti ako imaš sposobnost "čitanja između redova", povezivanja detalja s raznih tema i samooblikovanja prikupljenih fragmenata u cjelinu.

kad se prije par mjeseci pojavio jedan novi član na forumu, otvorio je temu "početnička pitanja" oduševio sam se i odmah temu zalijepio na vrh popisa tema da bude uvijek na vidiku.
međutim, stalo je nakon prepirke s jednim nadobudnim dječakom koji se, iako svira tamburu par mjeseci nije prihvaćao činjenicu da mu se ne mogu objasniti neke stvari iz harmonije u par postova... ništa mu nije značila ni činjenica da se tako šta tek počinje obrađivati u srednjoj glazbenoj školi...

tema još uvijek stoji na vrhu, ali više nema početničkih pitanja... pa eto, i to je jedan od načina da saznaš ako te zanima nešto konkretno.
razmišljam da preimenujem temu, jer možda nekima smeta samog sebe nazvati početnikom javljajući se tamo.

zar ti fali samopouzdanja? :)
u recycle bin prebacuju samo administratori i to cijelu temu samo onda kad je tema sama po sebi spam. inače izdvojimo i ostavimo normalne postove, a samo ostatak (spam, svađe, bezvezni offtopic) ide u smeće.

a s pametnjakovićima koji pljuju neku suvislu temu se moraš sam znati nositi.
u principu nema nikakve razlike otvaraš li temu ili pišeš post. za jedno i drugo se uvijek može naći neki cinik, rugalica i slično... al nije ni njima lako. :krez:
jezik može biti opako oružje. riječi bole...

ali nikako nisi jedini koji zazire od takvih stvari. poznam nekoliko njih osobno, a ima ih još puuuno više koji su registrirani na forum, ali ne žele ništa napisati, baš zbog tog istog straha. ima ih čak koji prate forum skriveni, tako da nitko osim admina/moda ne može niti vidjeti da su online.

Stoga valja pazit šta se piše...nikad ne znaš tko te čita...:D

ma, ja ni ne očekujem od nekog da sad tu piše neke knjige, enciklopedije, mene ako nešta zanima ja ću sebi kupiti ili posuditi knjigu a to i planiram ovaj tjedan:D
sumnjam da bi se neko htio zajebavat sa pisanjem nečega takvog sadržaja na forumu i to besplatno kao što ste rekli, a ni da netko ima danas vremena za takvo nešta, ali ako netko želi, slobodno...
a moram reći da mi nekad i fali samopouzdanja ali da ne obazirem previše pažnju na takve cinike i kretene kako ja kažem...ali da me nekad živcira...:down:
nekad je najbolje i ostat skriven i samo čitat a ne pisat previše.

Ma nije problem u samopouzdanju, nego u tome što se mnogi relativno dobro poznajemo, i što mnogi pojedinci imaju, uvjetno rečeno - zaleđe iza sebe, 2,3,4 ljudi, i ako dođe do kakve prepirke ili problema odmah se uskače i evo sranja...

Ne treba braniti ljudima da kažu ono što misle ali opet s druge strane ne treba ni toliko ozbiljno shvaćati svaku riječ koja se kaže i ovdije napiše.

Ionako živimo u državi u kojoj svatko ima pravo glasa, koji obično nema nikakvog značaja:bonk:

zar nije tako i inače, u životu? :krez:
mislim da ovdje na forumu treba braniti stavove koje zastupaš, a ne zastupati ljude. osobno nastojim da to bude tako.
smiješni su mi pokušaji advokature. nije da ih nema, ali ipak su rijetki... dogodi se da se članovi jednog benda međusobno štite, i slično.
najčešća su na ovom forumu sukobljavanja 1:1, a ostali uzmu kokice i prate utakmicu. :D

ti osobno si bio u malo drugačijoj situaciji, kad se uključio i administrator, po "službenoj dužnosti". ipak, i u tvom slučaju se radilo o sukobu mišljenja i stavova, a ne sukobu osoba ili nedajbože klanova.... nema klanova :krez:

klonova maestro, klonova:krez::krez:

klonova ima... :down:

dakle... elem... allora

da se vratimo na glavni tok ove teme koji je prekinut tamo negdje...

jesmo li ipak previše i jednostrano fokusirani i fiksirani na same tambure i ostala tehnička pomagala, a znatno manje na glazbu i nas same kao svirače, glazbenike, instrumentaliste.
to zaključujem detaljno prateći ovaj forum.

kao da smo opsjednuti tim famoznim "tonom", skladom, ali samo na tehničkom nivou samih instrumenata. u nekim momentima priča je išla čak do pridavanja ljudskih atributa ("karizma") instrumentu.
doduše, na ovoj temi sam i ja spominjao neku dušu tambure, ali pri tom nisam mislio na kvalitetu instrumenta nego na karakter muzike koja se svira ili bi se mogla svirati na tamburama.

moj stav je da je tambura bez svirača samo bespomoćni komad drveta i metala i da zanemarujemo tu ljudsku komponentu u svemu tome.
kao argument ovdje mogu navesti primjer gazdi koji su svojevremeno punili sportske dvorane, a da i nisu imali neke specijalne instrumente.

ne mislim pri tome da je svejedno na čemu sviramo, da su u krivu oni koji su emotivno vezani uz svoj instrument. naravno da svaki svirač treba tražiti i naći nešto na čemu će moći kvalitetno prezentirati svoje sviranje, da i on sam bude zadovoljan, ali mislim da težište pomičemo na krivu stranu.

kao neka paradigma ovoga o čemu pišem može poslužiti i projekt kojeg je pokrenuo graditelj marinko žeravica. čovjek je uložio svoja sredstva, vrijeme, trud na organizaciju orkestra zvonari koji svira isključivo na njegovim instrumentima.
okupio je vrsne svirače, angažirao marijana makara kao aranžera i glazbenog voditelja i krenuo u projekt.
čini mi se da njega zanima prvenstveno čistoća zvuka tog orkestra, ujednačenost instrumenata i takve stvari. istovremeno na ljude, svirače i ono što sviraju gleda više kao na nešto nužno da bi ti njegovi instrumenti zazvučali, ali ipak mu je to sporedno.

mišljenja sam da je to krivi pristup, krivo postavljen sustav vrijednosti i prioriteta. naravno da pri tome ne želim osporiti žeravici ili bilo kojem drugom majstoru da i dalje radi svoj posao na usavršavanju tambura, traženju boljih rješenje i boljeg zvuka, samo to je posao koji se tiče prvenstveno graditelja, to njemu osobno i treba biti prioritetno, ali mi svirači bismo trebali biti manje okupirani takvim stvarima, pogotovo kad nam to odvlači pozornost s nekih drugih stvari, kad glazbu i sviranje zbog instrumenta stavljamo u drugi plan.
lošem sviraču ni najbolja tambura ne može pomoći baš nimalo.
šta vi mislite? :)

Možda sam u krivu, ali čini mi se da je jako mali broj bendova pokušao ajmo reć kopirat taj stil koji su nametnule Gazde, što u biti i nije loše, jer kopija je kopija jeb'ga, al' je interesantno koliko je bendova krenulo za tim 'ošini po prašini' stilom...ili mi se samo pričinjava.

Čast instrumentu, ali...
 

Samo da spomenem dvije uzrečice iz prošlog tisućljeća:
1) BOJ NE BIJE SVIJETLO ORUŽJE, VEĆ BOJ BIJE SRCE U JUNAKA...

2) -- A U RUCI MANDUŠIĆA VUKA, SVAKA JE PUŠKA UBOJITA...

Asocijacije, moguće... :ples:

Ma svaka čast...E upravo o tome se i radi. Jedino nisam siguran da je ovaj zadnji deseterac ispravan, ali nema veze, bitno je da si pogodio srž...

Evo, da prestanem sa offtopicom...Nadovezat ću se malo.

Naime, o tom famoznom tonu. U redu je da svatko sebi traži boju tona koja mu odgovara, ali meni se čini da dobar dio tamburaša traži nešto drugo. Traži Janikin ton, i stalno se vrte oko tog Janikinog tona. A to mi brate nikako ne ide u glavu......

Zna se koja je tambura dobra. Najbolja tambura je ona tambura na kojoj se čovjek, pojedinac najbolje snalazi. Može ona drugom zvučat katastrofa, al' ako je tebi super, samo sviraj. E sad, druga je stvar ako čovjek kao instrumentalista nije u stanju zauzdat takav instrument, pa njegovom krivnjom to sve skupa zvuči neartikulirano, prljavo itd. To je već drugi par opanaka...

obrisao sam offtopic o mandušiću vuku. i desetercu.

činjenice s foruma:
imamo stotine i stotine slika tambura, a jedva desetak slika nekakvih notnih primjera, od kojih sam više od pola ja stavljao.
pitanje je ko tu nije normalan, ja ili svi ostali. :krez:

je li toliko pridavanje važnosti samom instrumentu kretanje sviraca linijom manjeg otpora, nesvjesno prebacivanje odgovornosti za uspjeh sa sebe na instrument?

Zna se sve majstore...Onima kojima je to jasno je jasno k'o dan...:top::top: Od nekih itekako kompetentnih ljudi nisam već dugo vidio posta na ovom forumu. Neću sad imenovat, al' to sve govori...

Ponavljanje je majka znanja. Na instrumentu koji je tek na početku evolucijskog puta, teško se može tražiti tehnička perfekcija u izvedbi, a upravo u tome vidim stup napretka. Da bismo mogli izreći određenu emociju, moramo biti tehnički spremni za takav pothvat, a da bismo iskreno interpretirali ili improvizirali (korištenjem tehnike sviranja), moramo osjećati. Dakle ovdje se radi o simbiozi tehnike sviranja, odnosno tehničke usavršenosti instrumenta, i ljudske emocije. Dakle, ovdje je zapravo pitanje koliko smo sposobni osjećati. A s druge strane, pitanje možemo li i imamo li na čemu izraziti taj svijet emocija.

Istaknuti pojedinci se ističu upravo time što su sposobni izražavati svoje emocije, i u svijetu vrhunske glazbe (dakle pričam o svim onim ljudima koji se godinama školuju na nekom instrumentu, da bi na kraju mali broj njih uspio naći svoje mjesto na svjetskoj sceni), a na kraju i koliko su kompleksni u svojim emotivnim stanjima. Bijes svatko može izraziti, primjerice bezumnim lupanjem po tipkama klavira. Ali izraziti zabrinutost majke, ili želju za cigaretom...

Na kraju, mislim da nije poanta glazbenog izražavanja egzaktno izražavanje osjećaja, tako da publika može imenovati emociju koju interpretator izražava, nego je snaga emocija u tome što donosi obojanost izvedbi. Tako uvijek ostaje osjećaj zvučnog misterija, da je nešto ostalo zatajeno, ali da je ipak sve rečeno, samo to ne čujemo, ne možemo poruku formulirati kao konkretnu misao, nego tek kao blagu slutnju. I što smo sami kompleksniji, odnosno emocionalno zreliji i inteligentiniji, to je širi spektar mogućnosti onoga što će glazba može potaknuti u nama.

Ovo bih rezimirao u jednu misao: čovjek glazbeno napreduje onoliko koliko osjeća glazbom. Ostaje na svakome da definira za sebe pojmove "glazbenog napredovanja" i "osjećanja glazbom". Jedino je more osjećaja dovoljno promjenjivo i nepredvidivo da bi omogućilo pojedincu neprestanu kreaciju.

Zar nije ova interpretacija upravo "pomak težišta na krivu stranu"? Zar se time i s promatračke strane ne poručuje da smo mi, koji sviramo u tom orkestru, nevažni po vlastitom izboru? Mene u orkestru drži upravo to što mi se sviđa ton orkestra, što imam priliku raditi s nekim poput Makara, što dečki dobro sviraju, što služimo jedni drugima kao poticaj, i što je meni najvažnije - što napredujem unutar orkestra.

Više puta mi se događalo da sam se osjećao nedorastao za orkestar, pogotovo kada bi trebalo odsvirati dosta zahtjevne dionice nekoliko puta zaredom bez greške. Znalo mi se događati da odem upravo u smjeru koji se ne tiče same tambure, same svirke, odnosno same glazbe, da zaboravim zbog čega sam u orkestru, pa čak i da zabrljam. I unatoč svemu, Marinko mi nikada nije dopustio da samo odustanem, nego me uvijek iznova bodrio. Ne znam koliko je važno je li to radio zbog orkestra i svojih tambura, ili zbog mene, ali znam samo da sam iz takvih situacija izlazio iskusniji i rekao bih bolji.

Trebalo mi je dosta vremena da uvidim kolika je Marinko faca, jer je uspio kroz jedan orkestar ukomponirati i izradu vrhunskih instrumenata (o ovome sudim prema mogućnostima koje mi omogućuju ti isti instrumenti), usavršavanje i školovanje nas neškolovanih, sviranje (po mom sudu) dobre glazbe, praizvedbe Makarevih djela, i na kraju stvaranje prijateljstava između članova orkestra. Ako ovo nije evolucijski korak u svijetu tambure, ne znam onda što jest.

Ja ću se samo nadovezati na priču o tonu...Tambura ima ton, ili spektar tonova, otprilike takav kakav ima. Da sad ne ulazim u preveliko filozofiranje, uhvatit ću se za čistu praksu...

Mnogo puta sam vidio izvrsne tamburaše, praše oni sve u 16, ali pomalo su monotoni, dosadni, koliko god se to prašilo, al' nešto fali. E sad šta to fali??

Fali raznolikosti

Tambura se ne svira samo na jednom mjestu, i jednom tehnikom. Hrpa tamburaša zabije desnu ruku na jedno mjesto i piči. Da me cijelo selo čuje. Ne kritiziram, samo zapažam. Ne znam kad sam vidio osim kod uistinu rijetkih pojedinaca, da ih sad ne imenujem, uostalom i sami znate na koga mislim, da ta ruka ne miruje na jednom mjestu. Da se igra, mijenja položaj, boju, svira raznoliko i time čini svirku zanimljivom, interesantnom. To je ono što ajmo reć odvaja običnog svirača, od umjetnika. To je ono što recimo odvaja Branu Pavlovića, jednog basprimaša duge kose:D, ili onog jednog iz Osijeka šta ga maestro zeza da je uvijek najbolje odjeven na Rapsodiji (:D), od ostatka ekipe. Evo, sad sam i imenovao. A to se direktno odnosi na priču TON= SVIRAČ+INSTRUMENT.

Svirač je taj koji daje smisao svemu tome, bez obzira na to kakav instrument on svirao. O tome je i Georges pričao kad je spominjao Branu Pavlovića, a u vezi s instrumentom koji je svirao. Nikako mu nije bilo jasno kako je mogao izvuć takav ton iz tambure koja na prvi pogled izgeda i zvuči prosječno. Hvala Bogu imamo dosta jako dobrih majstora graditelja, i za primove, i za bračeve, i za kontre, baseve, čela...Ljudi, oni su svoj posao napravili, ostalo je na nama...

ne bih se složio da je tambura na početku evolucijskog puta. tambura je mlad instrument, ali dovoljno zreo da se pita (poput nekog adolescenta :bonk:): "dobro, a gdje ja tu spadam, gdje je moje mjesto pod suncem?"... naravno, umjesto tambure, to se pitamo mi, sami tamburaši, pa upravo iz tog razloga spominjemo standardizaciju, uvođenje na akademiju itd.... dovoljno zrele i napredne instrumente imamo, barem da počinjemo razmišljti o tome.
tehnički tambura ničim nije limitirana da dovoljno jak svirač ne bi mogao napraviti perfektnu izvedbu. po nekim mogućnostima u glazbenoj dinamici je i superioran instrument. čudno mi je da tamburu smještaš na početak evolutivnog puta. jasno je koliko zaostaje za gitarom, ali tambura koja je na početku evolucije je samica...
ma valjda sam krivo protumačio tvoju prvu rečenicu... nisi mislio na tambure, nego općenito :blink:


nije to pomak težišta na krivu stranu, bar nisam htio da bude tako protumačeno. i ne treba tako tumačiti.
o samom orkestru nisam rekao ništa, osim da je sastavljen od vrsnih svirača. niti ne mogu ništa više reći, jer nisam čuo taj orkestar.
a najmanje od svega sam ulazio u razloge zašto ti ljudi sviraju u tom orkestru.
vjerujem da svatko ima svoj dobar razlog za tu aktivnost. ti si ih nabrojao nekoliko i svi stoje. ništa nisam iznio kao tvrdnju, nego sam rečenicu počeo sa "čini mi se...", dakle iznio sam svoj dojam.

namjera mi je bila pokazati na konkretnom primjeru razlike u gledanju na cijelu stvar između marinka, kao čovjeka sa svojim prioritetima i svirača, čiji redoslijed prioriteta, s punim pravom, nije identičan marinkovim. uostalom i sam si naveo šta je tebi najvažnije (napredovanje unutar orkestra)... i to je ono što sam želio čuti, za šta navijam i zbog čega jest ova tema. :top:
još želim da se odraz takvih stavova pokaže i na forumu, kroz povećanu kvalitetu sagledavanja naših zajedničkih problema.

opet, moj dojam je i dalje da je ovo za marinka eksperiment. taj njegov eksperiment, kao i svaki drugi experiment ima svoj cilj... dokazati, potvrditi nešto. taj dokaz zanima prvenstveno marinka i tek u naknadnim konzekvencama, ako uspije, imat će i pozitivne odjeke i na tamburaše.
iz marinkove perspektive to je najvažnije. ono što je najvažnije ostalima koji sudjeluju u svemu nije cilj tog experimenta, nego njegovi ostali, usputni produkti... (kvalitetno muziciranje, praizvedbe, međusobni kontakti svirača, napredovanje unutar orkestra...) kako si i sam rekao.

ne želim da sad ispadne kako ste vi marinkovi pokusni kunići ili manekeni... naprotiv, upravo o vašim interesima u cijelom projektu i jest riječ, jer su to i interesi (ili bi barem po mome trebali biti) i interesi ostalih svirača, članova foruma.
ovo nije tema o žeravici.
iako neke informacije o njemu imam, imam i svoje mišljenje o njegovim metodama, ali o tome možemo na nekom drugom mjestu.

Pogrešno sam se izrazio (umor valjda). Mislio sam na tamburu u širem smislu.

Slažem se da nije tema o Marinku per se, ali smatram da ono što radimo u orkestru zaslužuje svoje mjesto na ovoj temu, ne zato da bih govorio o tome kako su Zvonari divni i krasni, nego zato što se uistinu radi o orkestru u kojem se može napredovati. Naravno, govorim iz svoje perspektive i svojih razmatranja, koja su utemeljena, između ostalog, i na nekim planovima koji se tiču puno šireg kruga od samih članova orkestra. Orkestar je polazišna točka, i ne bih ga nazvao eksperimentom, nego samo početnom fazom Campanere.

Naravno, postoje i drugi svijetli primjeri. Čardaši, koje je snimio Mario Zbiljski, su interpretacijski pomak kakvog dugo nismo imali priliku čuti. Jerry Grchevich već godinama unosi zapadnjački slobodarski duh u svoj tamburaški izričaj. Zonzijeve Sjene su isto tako jedinstvene. Ono što rade Serbusi je isto tako posebno. Ali općenito kultura eksperimentiranja među tamburašima je nešto što se još uvijek može smatrati luksuzom rezerviranim za uistinu rijetke.

Ono što smatram tragičnom pogreškom jest to što se znanja rasipaju s pojedincima, umjesto da se skupljaju na jedno mjesto, i tu mislim da Zvonari odskaču. Sličan primjer su i Zagrebački tamburaši.

falabogu da ga ti ne bi zvao eksperimentom, nego žeravica. aj dobro... on to naziva projekt.. za tebe je to orkestar, kao i za mene i ostale.
ali otiđosmo previše u stranu o tome.

zbiljski interpretacijski pomak... ok. možda i najznačajniji cd u zadnje vrijeme. šteta što je dobavljiv samo u mp3 formatu na 128 kbps.
nije namijenjen za šire mase. (to nikako ne smatram nedostatkom)
jerry nije novost, nego konstanta koja traje već 25 godina.
zonzi prati ovaj thread i nećemo ga komentirati da se ne umisli... :krez:

koja 3 revolveraša: zbiljski-jerome-zonzi :D

ovo ne razumijem. rasipanje znanja s pojedincima?

Kako god se zvalo, meni valja.

Opet udruga. Ne postoji mjesto gdje bi pojedinci sa znanjem udružili snage.

(Ne)normalni tamburaši...
 

U kontekstu Mandušića htio sam naglasiti da dobar svirač može i na lošijem instrumentu nešto "izvući"...
Valjda se ljudi imaju pravo subjektivno izraziti u prikladnom (svojstvenom) stilu... Zar ulazimo u Freudovske analize? Pa mi (nas većina) smo samo tamburaši... Ako humor nije dobrodošao na forumu, sorry...

- I GAVRAN REČE: NIKAD VIŠE...-
/Edgar Alan Poe/ :sad:

ajd zlajo ne seri. prvo pogledaj stranicu ispred jesam li obrisao to što tvrdiš, pa se žali.
i??? jelda malo trčiš pred rudo?
je li obrisana tvoja napomena o mandušiću vuku???
nije.
obrisana su nagađanja je li puška ili sablja ubojita i slična naklapanja.

i šta sad to znači? da se ne trebamo pitati o nekim stvarima? da ne bismo trebali o nečemu analitički prolaprdati? odmah smo frojdovi? ma bravo...
ko ne želi ne mora ovo ni čitati. u čemu je problem?
to što je obrisan 1 (jedan) tvoj post slijedećeg sadržaja:
to je dovoljan razlog za NIKAD VIŠE komentar?
nismo djeca...

edit:
da riješimo onda i te nedoumice iz gorskog vijenca. sve stoji na netu. google is your friend. http://www.montenegro.org.au/gvijenaclatinica12.html kaže:
Mrtvu glavu ne diže iz groba
ni prekova bistra džeferdara.
Zdravo tvoja glava na ramena,
ti ćeš pušku drugu nabaviti,
a u ruke Mandušića Vuka
biće svaka puška ubojita!



druga je stvar ako je netko preosjetljiv, pa reagira ovako brzopleto, ali dramatično na brisanje svog posta (ma koliko god taj post bio nebitan)... trebao bi razmisliti o svojoj spremnosti za sudjelovanje uopće na bilo kojem forumu. jer se na forumima događaju i puno neugodnije stvari od brisanja offtopic postova.

Javna isprika...
 

- - Homo sum: humani nihil a me alineum puto - Čovjek sam: ništa ljudsko nije mi strano, tj. imam sve one mane koje su svojstvene čovjeku;
Malo sam "knap" sa vremenom, opširnije sutra, ali prihvati ovo kao moju ispriku...
S druge strane,---Quod licet Iovi, non licet Bovi - Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu; (naravno da sam ja ispao vol...)

Zar i sam naslov teme ne govori prema onoj:---- - Quo vadis - Kamo ideš; pitanje koje je, prema legendi, sv.Petar, kad je za vrijeme progona kršćana bježao iz Rima, postavio Kristu sastavši ga na Via Appii, na što mu je Krist odgovorio: Idem u Rim da budem ponovno razapet na križu; to je potaklo sv. Petra da se vrati u Rim; danas se to pitanje obično postavlja kad se želi nekoga upozoriti da mu ne valja put kojim je pošao;
Dakle quo vadis tamburo...
Lijepi pozdrav, Zlajo

ajd, drago mi je vidjeti da netko na neki svoj način tvrdi u biti ono isto o čemu se pokušavalo raspravljati i ranije, ali uvijek mi sve to ostaje nekako nedorečeno, nezavršrno.
zonzi ovdje spominje mijenjanje položaja desne ruke kod trzanja, izmjenu možda i više načina trzanja. to je ista ili slična priča koja se odnosila na kontraše koji bi trebali malo rašiiti dijapazon svojih kretnji desnom rukom. pa da dobijemo više od estama i zahvaćanja žica trzalicom isključivo kada se ruka kreće prema dolje.
osim nekoliko roma koji su u tome maheri, izdvojio bih kontraša milenija... momak se poigrava s tim ritmovima, traži... i njegovo sviranje je manje monotono i njemu samom i drugima koji slušaju.
na jednom drugom nivou fali raznolikosti u našim uvjetno rečeno tamburaškim žanrovima. imamo orkestarsko, koncertno tamburanje, imamo folklorno sviranje tambure.
tu ne mislim na onaj pejorativni, podrugljivi način izrečeno "kudovsko" sviranje, kojim se želi podcijeniti svirače, mahom početnike koji tek kreću. takav pojam "kudovsko" sviranje je više puta korišten na forumu u tom podrugljivom kontekstu, valjda u želji da se istakne vlastiti uspjeh "napredovanjem" iz folkloraša u gažera... :mad:
folklorni tamburaši su i ladovci, a svi su profesionalci i to u svakom smislu te riječi. folklor je vrlo široko i bogato područje, ima svoj institut i znanstvenike, studije, tako da će malo koji tamburaš koji je iole upoznat s tim materijalom i zahtjevima usuditi se na posprdni način govoriti o folklornom sviranju tambure. oni koji ipak imaju takav stav, ustvari niti ne znaju ništa o tome.

treći vid bi bio ono što zonzi zove "ošini po prašini style"
to je stil s estradnim ambicijama koji je po meni i najproblematičniji, jer nije uopće profiliran niti promišljen.
neki od prašinara čak niti neznaju što neće, a kamoli da znaju što hoće, pa glavinjaju u bespućima tamburaške zbiljnosti, svaštare, cvjetaju od sreće i ponosa ako ih fio pozove u neku svoju emisiju da popuni minutažu. bar se tako osjećaju bliže toliko željenoj estradi.

čak i oni uspješni, poznati, osmišljeni pripadnici estradnog pristupa mi u zadnjih 20 godina toliko liče jedni na druge, da sam siguran kako je neutralnom slušatelju teško razlikovati slušaju li na radiju pjesmu od lola, patrije, slavonija benda.... nije važno, ima ih za nabrajati.
u takvom slučaju jedinu razliku čini boja glasa lead vocala u bendu.
aranžmani su u pravilu ubitačno isti, kao rađeni po jednoj špranci...

na stranu sve to, činjenica je da tom estradnom segmentu tamburaša najviše fali raznolikosti.
oduvijek me je privlačila američka country glazba koja je ujedno i jedna pojava u svjetskim razmjerima. naravno da ne pomišljam uspoređivati produkciju country glazbe i tamburaško-estradne glazbe, nego želim da se uoči raznolikost i brojnost stilova u county muzici.
od onoga za što bi manje upućeni rekli da je neki evergrinski stil tipa sinatre, pa do hilly-billy dilberaja i šunda.
temeljem poznavanja raznolikosti u hrvatskom folkloru, ili šire, folkloru balkana uvjeren sam da postoji ogroman prostor i za raspršivanje, širenje i razvoj tamburaških stilova i raznolikosti u okvirima estradnog tamburanja.
nešto na tom tragu su svojevremeno bili beogradski neki skadarlijski bendovi, koji iako nisu tamburaški, tambura nije strano tijelo. naprotiv, jako paše...
na tom tragu je bio i jimmy stanić, praćen braćom justin (mandolina i gitara, a jimmy je sam svirao kontrabas). oni su izdali seriju od 6-7 albuma na kojima je tako dobro pogođen stari zagrebački purgerski duh i šarm da je to milina za slušati. svojevremeno su bili toliko jaki da je grand slam u vlaškoj gdje su redovito nastupali (ne gažirali!!!) počeo poprimati atribute kultnog mjesta.
u nekim drugim okolnostima, nitko ne tvrdi da je jimmy umjesto mandoline i gitare mogao upotrijebiti basprim ili mali tamburaški sastav.

ali ti spomenuti primjeri nisu svaštarili nego su se držali svog prepoznatljivog stila kojeg su sami razvijali i oplemenjivali. i nikome tko ih je dolazio slušati nije padalo na pamet od njih tražiti da odsviraju šokačko kolo ili maslina je neobrana... jednostavno nisu željeli svaštariti.
eto, želja mi je da se pojave 2-3 tamburaška ili kombinirana sastava koji će proširiti tu tamburašku zonu dejstva...


je, i brane je sa sar e roma napravio zapažen i kvalitetan odmak.
a ovaj duge kose ima i dugačke prste. lako njemu svirati tako kako već svira... :D

a šta jest, jest... najbolje odjeven tamburaša (i ne samo u tome najbolji), iako ga je georges ili tamish tako imenovao. ja sam samo prihvatio tu tvrdnju.
da-do, da-do :D

Mogu se složiti skoro sa svime gore navedenim, ali ovo sam naglasio da bih izdvojio Patriu, koja sada, doduše, liči na sve druge, ali mislim da su odličnim smjerom krenuli dok je još s njima radio Bogutovac i pjevao Laki. U svakom slučaju, bili su drukčiji, originalni. Nažalost... više ne.

ma ok. to što sam imenovao ta 3 benda, slučajno je jer sam ih gledao nedavno na tv-u. mogao sam navesti i neka druga 3 benda svejedno je. nije to kritika njima, nego svima nama. uostalom imenovani su pokazali puno više od prosjeka.
za patriu se slažem što si napisao. i ja sam ih od početka držao izdvojene iz mase ostalih. bili su mladi i obećavajući.

slušaj klipsone :D...
šta se ti meni imaš ispričavati?
iako većina ne zna, evo stavljam na znanje da smo prijatelji iz mladosti, da smo skupa prošli puno toga s tamburama, da smo kumovi...
zbog svega toga pridržavam pravo, i tebi i sebi da u slučaju nekog durenja, ljutnje i sličnog slobodno pošaljemo jedan drugog u quratz i sve 5. problem riješen. ćemu komplicirati? neće biti ni prvi ni zadnji puta. :krez:

znam te puško dok si pištolj bila, tako da mi je poznato odnekud sve što ti je zasmetalo kao i tvoja reakcija. adekvatno tome svoj odgovor sam počeo riječima "nemoj srat..." nastavak je bio više za javnost.
živjo ti meni.

Obično se ne javljam da bih nešto potvrdio ali ovaj put je nešto jače od mene:bonk::krez:
Patria, o kojoj ti pišeš meni najdraži band, pun duha, potencijala i autorskog i sviračkog...
A danas....jebga, i oni su evoluirali:krez::krez::krez:

Ma ja vjerujem da nisu oni još sve rekli. Ima još kod njih toga potencijala i duha, valjda su samo privremeno u krizi...nadam se, i meni su jedni od najdražih.

Vječne Melodije I-VI
 

Eh....a ja bih samo na tamburama muziku tog fazona svirao...(pored mađarskih romansi)...biće valjda, jednom, nekad,...kad skupim ekipu na istoj talasnoj dužini...

Inače te pesme izdate u "ediciji" Vječne Melodije nisam uspeo još sve da kompletiram...sve su "pitke" i to je stvarno, što reče maestro, milina za slušati...
Masa tih pesama su prepevi italijanskih starih šlagera, i tu veliko hvala Mario Kinelu, Miroslavu Biru, Norbertu Nogebaueru (tako nešto) i toj staroj gardi koji su tako dobro udahnuli taj purgerski duh italijanskoj "muzici lakih nota", fino udenuli Savu, "trambulin" itd...

Svakako, bilo bi mi jako drago da neko krene na tamburama to da izvodi...pridružujem se unapred!!! Prilikom fešte sam Vedranu ostavio dosta mp3 snimaka te muzike ( sve što imam), pa te, Vedrane dragi, molim da malo "poseješ" Đimija & Justine međ tamburašima! To bi bilo ....ufff!

EDIT
Krenuću, Hrvoje, polako da ga "bacam" na gmail ...zeza me modem nešto...

Da, okačite nešto najreprezentativnije na Gmail ili bar imena pjesama (ukoliko mislite da će nam nešto značiti). Tamish, ti si dosta to i meni spominjao i pitao me ako imam nešto od toga, ali, nemam... Pa vidim da si nabavio... Nekako mi se čini da je Đimi Stanić u široj javnosti nekako pogrešno percipiran (mi recimo izvodimo "Dimnjačara") i većina pjesama koja je "ostala" su neke koje vuku na zajebanciju, a u nekoj seriji na TV odjavni song pjeva Đimi Stanić i čovjek stvarno zna pjevat (ja sam ga recimo prije, a vjerojatno i drugi mojih godina i mlađi, doživljavao kao zabavljača i kabaret majstora, a manje kao pjevača koji spada u najveće što ih naša glazba ima)...

stjepan jimmy stanić
 

prevelika je generacijska razlika očito... samnom to nije slučaj, pa mi izgleda čudno da netko posebno naglašava kako jimmy zna pjevati.
ma ljudi moji, stjepan jimmy stanić je prije svega veliki glazbenik u širokom smislu te riječi. to trebamo rasčistiti odmah.
nekad su bila druga vremena pa su se poznati pjevači (a jimmy je 60-tih bio među najpoznatijim facama s ekrana i estrade) regrutirali iz rasnog glazbeničkog miljea.
nije mogao pjevati niti dobiti šansu za snimanje bilo tko.

Jimmy
 

Jimmy Stanić je (još uvijek) vrstan kontrabasist... Jednom prilikom prije više godina prilikom gostovanja jednog poznatog jazz-banda (sa Dizzy-em ili Duke-om, nisam siguran) u Zagrebu, trebalo je zamijeniti rezboljelog basista... Uglavnom, jedino je taj naš Jimmy došao u obzir i čovjek je to profi odradio. Stvarno je imao jaja, mora se priznati... Kompletan muzičar i faca...:top:

u prethodnom postu sam napisao još puno toga, ali sam naknadno obrisao...
uglavnom spominjao sam đimijevo sviranje kontrabasa, pa onda ivu robića i klarinet, dragu diklića i sax... pićili su oni kao mladi ljudi po americi, nastupali s njihovim big bendovima. pravi đezeri.
da nisu otišli u ameriku i kretali se među tamošnjim muzičarima, možda robićeva pjesma strangers in the night nebi došla do sinatre nikada.

E jebiga, zašto si obrisao? :confused: Šteta... Znam da to što si napisao nema veze s ovom temom, ali nije nikakav problem otvoriti novu temu pa takve zanimljive informacije prenijeti tamo. Nažalost, priznajem da ne znam dosta o tim našim legendama, a danas smo sve više ovisni o internetu i ako se nešto ne može pronaći na Googleu ili Wikipediji - "ne postoji". :rolleyes: Žalosno, ali istinito... Malo ljudi će ići u knjižnice i listati debele i teške enciklopedije da pronađu neke informacije, lakše je upisati par riječi u Google... Zato pred starijim i iskusnijim ljudima koji su uz to i informatički pismeni moralna obveza da napoje nas mlađe svježom vodom sa svog bunara znanja. :D A ako to ne učine, nemaju se pravo čuditi našem neznanju. ;)

upravo jer mi se učinilo da je to što sam pisao bila topla voda, obrisao sam. jbg. :krez:

cantanera, PRC!
 

Gledah onomad na Discoveryju smrekove šume (Picea Abies) na severu Evrope, sve sama rezonantna drveta, ako posečeš - streljaju...Probam tako da "uđem" u svoj mentalni sklop, sebi u glavu, kad tamo vidim dva majmuna sede i trebe se od buva...strčim se dole, do obližnje kineske radnje i svu svoju ušteđevinu od dvadeset i dva eura dam za kinesku (PeopleRepublicofChina), skraćeno PRC, gitaricu dečju, polovinku...donesem je kući i za dva sata nepuna preradim na basprim koji zvuči bolje od pola majstorskih tambura koje sam čuo...skino gitar-kobilicu, "đevrek" ukrasnu nalepnicu okolo rupe, ukucao klinove za žice na zadnji deo i adaptirao konjić gornji, stavio žice od basprima (nešto širi vrat pa sam met'o i debelo Cis), vrat nisam dirao, ostalo 19 gitar-pragova na njemu...do visokog "e" na prvoj...
tenzija ne brine, vrat već mesec dana stoji ništa mu nije, dasci takođe...
Unutra su grede tri popreko, ko i na mnogoj tamburi, nema onih gitarskih gredica poređanih u "lepezu" ko prsti na ruci...bokovi i leđa od prvoklasnog AAA špera!
Tu su slike i tonska ilustracija...
Da...TON!!! Ima nešto kao neki "brljanc"!!!
Privitak 2548
Privitak 2549Privitak 2550
Privitak 2551

tamishe, ne mogu otvorit cantaneru. s čim bih mogao, jel znaš

.ogg fajl
 

može u winampu...
EDIT
Na novi gmail sam okačio nešto veći fajl...

i to je snimak kineskog basprima???
pa, prilično solidno zvuči, moram priznat.:top:

Zvuči...buči..a koštaaa...
 

...negde tu, k'o trzalica (pero) od roga!!!:bonk:

Lud si Tamiš nema što :D
I kod nas je u Konzumu/Kauflandu jedno vrijeme bilo tih kineskih "gitara" ali samo 1/1. Da nađem polovinku, nakon što vidjeh ovu preradu, odmah bih ju uzeo.

i interspaar povremeno ima gitare za 99 kuna.

direct-shopping...
 

Pa idi "drito" kod braće kineza...ta iz konzuma možda mož' na kontru da se "ugodi"!!!

A ja mislio ti ćeš reći da ove od kineza imaju bolji ton nego ove u konzumu :krez:

evo citam ovu temu, danas, i uvidjam da se puno toga na forumu reklo (da ne pominjem ostali dio foruma, ovo je samo "djelic") vrti se u krug, otkriva se "topla voda" itd....da li je sve receno, u vezi tambure?????? pa se zato vrti u krug???
gazde... gitarski nacin, "rockerski" bar sto se tice basprima u uvodu pjesme "ja pijem da zaboravim". dali je to u redu??? mislim da nije, to je samo finta, fora da se stvar priblizi prosjecnom slusatelju. mislim, pjesma je prelijepa, da neko ne shvati pogresno.
treba svirati "tamburaski" sa nekim specificnostima koje su svojstvene samo tamburama (npr. triler). ja recimo, kada sam u prilici slusati tamburu sa drugim instrumentima u orkestru, ili bilo koji drugi instrument kao "uljez", volim da cujem da se tambura svira "tamburaski", gitara - "gitarski" , harmonika - "harmonikaski" itd... ima tu dosta stvari koje ne stoje (u mom postu) i stvari koje su mozda i kontradiktorne, ali da pokusam rezimirati neki sukuus: tambura je tambura, neznam jeli ispravno mijenjati je, modificirati, u bilo kojem smislu ( mozda upravo jeste ispravno, neznam ((sad kaze TBF "ma jebo nas, nemamo srece :krez:)))
jebote....'ko ce ti ga znat sta treba radit a sta ne...
mogu sam rec' sta volim cuti a sta ne... sad pitanje jeli to stvar ukusa, a o ukusima jel' nevalja raspravljati.
jos jedna od stvari, koju bi zelio naglasiti...mislim da je jako bitno da se "tamburasi" muzicki obrazuju, znaci, note, i pizdarije, ne znaci da je to nesto bez cega se nemoze, ali valja, da se cisto stekne neka sirina, da se otvori prozor u svijet muzike tom tamburasu, ali da onda postane svjestan tambure (svog instrumenta), to je sad faktor emocije, ljubavi, mozda i stvar ukusa, i da ne ocekiva "puno" od nje, da se mozda nebi razocarao "ogranicenosti" tog instrumenta, koja postoji. znam da se neko nece sloziti samnom, u vezi ogranicenosti, ali jbg. postoji u svakom smislu...od skladbi, orkestralnih za tamburu, globalne popularnosti...itd...
ja nisam opterecen time, da tambura nije prisutna, poznata, itd. ja je konkretno volim cut, ali u njenom "izvornom smislu" i kao takvu bih je gurao u globalizaciju sto je god vise moguce. a sto se tice na silu modificiranja...nemre to...ali i to je vec sve receno :krez:

Tambura nije tambura, tambura je instrument.

Jbt, jesi ti poslušao clipove na youtubeu od ZG tamburaša, o kojim to stilovima pričaš?

Triler nije svojstven samo tamburi, već npr. klarinetu, harmonici, violini, gitari, trubi,...

Na kraju, nije toliko problem u tamburi, koliko je problem u nama zbog toga što smo navikli da tambura mora "tako i tako" zvučati i zato što smo ograničeni i nemamo mašte. Dakle, tambura se mora mijenjati i modificirati s vremenom, naravno ne preko noći.

sve cuo, sve vidio :D

varas se oko trilera, nemozes uste ukrase svirati na tamburi, harmonici i trubi. mozda se i moze nekako navuc, al pitanje je onda lici li to inasta? (cisto subjektivna stvar)

ja sam vec napisao da volim cut tamburu da se svira "tamburaski" (neznam mogu li ti to docarati, spomenuo sam trilere, ali mozda nije najbolji primjer), gitaru "gitarski" (znaci kad drzis ton, pravis onaj vibrato rukom, pa malo zavijes zicu, pa malo safta das, itd), harmoniku "harmonikaski" (opet znaci sa saftom), uglavnom dodas tog "safta" svakom instrumentu, neznam kako bi ti to empirijski objasnio :D
to je ono sto ja volim cut, i sto razdvaja tamburu od ostalih instrumenata, i dobro je sto je razdvaja, jer imas "puno manje" mogucnosti od npr. harmonike, ali opet imas neke specificnosti svojstvene samo tamburi, i to treba forsirati, po mom skromnom misljenju.