Što karakterizira dobru tamburu
 

Evo stavili ste mi bubu u uho postovima od neki dan u vezi majstora i tambure koje proizvode, a najviše me pogodio post u kojem piše: "fala bogu da su sve tambure na kojoj se čuju duboki tonovi dobre tambure". Bio sam uvjeren da je tambura sa čistim i artikuliranim dubokim tonovima dobra tambura a sad je sve palo u vodu.

Kako namjeravam nabaviti malo bolji baspraim od katulićevog, tu napišite par savjeta o tome što karakterizira dobru tamburu nevezano za majstore, kako prepoznati odgovara li sviraču i koja je bitna osobina za basprm tercu (ako to ima veze)

unaprjed hvala:cool:

za dobar rezultat najvažniji je dobar svirač.
sve ostalo je daleko manje bitno.

interesantno mi je koliko ovdje pišemo o svemu i svačemu. filozofiramo o majstorima, "tonu", trzalicama, žicama, kotama, gredicama, drvetu, blabla.

da samo pola te energije i razmišljanja posvetimo sebi samima kao sviračima, bilo bi sve puno bolje nego što je.

ne čini tambura tamburaša, nego obratno. najgora kanta u rukama dobrog svirača će zvučati dobro. loš svirač niti iz stradivarija neće izvući ništa.

Najbitnije je da ta tambura tebi odgovara, a što ostali puk misli o tome boli te đon...O nekim stvarima ne treba pretjerano filozofirat, maestro je sve lijepo rekao u ovih par rečenica iznad.....Meni je moja tambura još uvijek najbolja i najdraža za svirat iako se nekima ne sviđa. I šta sad? Ne postoji idealna tambura, sa idealnim tonom, koja će se baš svakome svidjet. Glazba je puno više od neke puke matematike, fizike i ostalih proračuna.

Ovo bi mogla biti sticky tema kad bi se znao odgovor na to pitanje. No, svatko treba naći odgovor u sebi, a s vremenom (iskustvom) ćeš znati što ti paše ili ne paše. Možda si još u fazi kad ti je Katulić tambura upravo to što ti tražiš. Isprobaj desetak tambura (različitih majstora) i imat ćeš uvid na što treba obratiti pozornost.

Može se tu na ovoj temi puno još diskutirati o tome da svatko treba sam sebi naći tamburu, ali mislim da tercu zanima konkretno, od stvari koje se mogu primijeniti na svaku tamburu, koja je dobra a koja je kanta.
Dakle, moje osobno mišljenje je da bi dobra tambura trebala imati sljedeće OPĆENITE (objektivne) osobine:
-glasnoća
-ujednačen, čist, i bogat ton na SVIM ŽICAMA I POZICIJAMA
-kvaliteta izrade

Dobra tambura također treba imati i neke subjektivne osobine, znači ona priča "kako 'ko voli", a po meni su to sljedeće:
-boja tona (netko voli tamnije, netko svjetlije i fura takav stil sviranja, pa to spada pod subjektivne karakteristike tambure)
-vrat i udobnost tambure - e tu stvarno ima sto ljudi sto ćudi. Deblji/tanji vrat, tvrđe/mekše žice, udaljenost žice od furnira po kojem ide trzalica, dulja/kraća menzura, i još mali milion stvari koje nam tamburu čine udobnom/neudobnom za svirku.

I za kraj ostaje još jedna karakteristika tambure koju ja nisam znao kamo bih stavio, pa neka bude izdvojena. To je KARIZMA tambure. Nema svaka tambura karizmu, isto kako ni svaki tamburaš nema karizmu. Ako me ne shvaćate na što mislim kod ovakve osobine, navest ću vam primjer: Janikin prim. I još moram samo ubaciti jednu primjedbu: tambura može sama po sebi kad je nova imati karizmu, to je ono kad ju proba neki xy tamburaš, i kaže -Ova je tambura stvorena za mene, ili kako je rekao jedan naš član foruma za svoju tamburu -Ima nešto između nas, ali ja mislim da i sam svirač jako utječe na karizmu tambure, i on joj daje jedan dobar dio te karizme. Svi kažu da Janikin prim u tuđim rukama ne zvuči kao u Janikinim. Zašto? Nema više Janikine karizme.

Eto, malo sam odužio, ali recimo da ja tražim dobru tamburu, tražio bih ju po ovim karakteristikama. Tambura za cijeli život bi trebala imati sve ove karakteristike na najvišoj mogućoj razini, i takva tambura je za koncerte, studio i takve, fine stvari. Netko tko se bavi nekim drugim segmentom tamburanja, npr. isključivo birtija, momačke, pratnje i ostala veselja može tražiti neke druge osobine, npr. samo glasnoću i kvalitetu izrade, neki kudovski svirač koji smatra da mu ne treba koncertni instrument samo kvalitetu izrade i lijepi ton, da popuni nekakvu melodiju, ali da se ne ističe previše, i tako dalje, blabla, sad već pišem bez veze.
Uglavnom, po ovim kriterijima si odrediš sam sa sobom što hoćeš od tambure. I onda odeš do majstora/cigana/oglasnika/babe-koja-čisti-tavan/pijanog-tamburaša, obiđeš sve prijenavedene, i kad nađeš to što tražiš, kupiš to i sretan si ko sa grane ptica :D!

Sretno u potrazi!

Evo lijepo mi je benito objasnio sve tehničke "probleme" tambure i sad zbilja mogu prepoznati kako bi dobra tambura trebala izgledati ali je maestro rekao tambura ne čini svirača nego svirač daje tamburi zvuk pa ona lijepo zvuči. Benito je isto to rekao sa karizmom pa ipak mislim da je bolje ostati na katuliću neko vrijeme i trenirati tu karizmu i sviračke sposobnosti a tek onda uzeti bolju tamburu kad ovu "prerastem". Sve u svoje vrijeme izgleda..:cool:

tambura je komad drveta i ne može imati karizmu.
karizmu može imati osoba. mahatma gandi recimo. :krez:
ako se nekom xy tamburašu svidi tambura na prvi pogled, kakve veze ima to s karizmom?
kažeš i sam da janikin prim ne zvuči kod nekog drugog kao što je zvučao kod janike.
time si samo potvrdio da je karizmu imao janika, a ne njegova tambura.

Riječ "karizma" sam ovdje upotrijebio jer mi se činila pogodna. Ja mislim da i u tamburi ima "ono nešto", a mi to nešto možemo zvati kako hoćemo. Postoji neka veza između svirača i njegovog instrumenta, neka frekvencija na kojoj se to dvoje nađe i onda sve štima. Neću sad objašnjavat što sam mislio, tko me htio shvatiti taj me shvatio, u polemike oko karizme se više neću upuštati. Dakle, ja mislim da ipak i tambura nosi to svoje nešto u sebi, iako je "samo" komad drveta. Mislim da je to ovdje tema, kako prepoznati dobru tamburu, a ne dobrog tamburaša. Da je tambura samo obični komad drveta, dovoljno bi bilo terci reći uzmi komad drveta i sviraj.

upotrijebio si potpuno pogrešan izraz i još skočio sam sebi u želudac izjavom kako je karizma iz janikine tambure ishlapila.
i onda se buniš kada ti netko ukaže na propust. uživaj u svom uvjerenju.
da, svakako prije se može reći "uzmi komad drveta i sviraj" nego "traži karizmu u instrumentu"...

nije mi jasno čemu se stalno stvaraju neke fame i znanstveno-fantastične priče oko tambura.

baš me zanima ima li još šta karizme u onom belom klaviru na kojem je svirao katizmatični drug tito.

A kako bi onda ti to nazvao? Misliš da u tamburi nema ničeg što bi bilo posebno i što bi joj dalo nekakvo posebno obilježje, a da se ne može iskazati matematičkim proračunom ili fizikalnom pojavom? Zašto onda svatko sebi traži posebnu tamburu, zašto nije svakome dobra ista?

A što se tiče mahatme gandija i druga tita, oni su imali karizme, ali za neke druge stvari, ne za svirku.

Janike više nema. Njegov prim još svira. Možda bi nam Denis Špegelj mogao iz prve ruke ovdje kratko napisati ima li nešto posebno na toj tamburi, ili je to mrtvi komad drveta kao i svaki drugi. Kad smo se već zakvačili za Janiku i njegov prim...

a šta ti mene ili koga već želiš uvjeriti da tambure imaju karakteristike živog bića? daj odi pisat sf priče...
zato što mi ljudi nismo svi isti...

druga stvar je što godi nečijem egu da se misli kako ima neki "poseban" instrument.
"ono nešto" što si ti nazvao karizma instrumenta ne postoji. ne postoji dvosmjerna interakcija između svirača i instrumenta.
čovjek svira instrument, privikava se na njega i upoznaje ga koristeći pri tom svoje vlastito znanje i sposobnosti. od čovjeka zavisi hoće li mu taj instrument odgovarati ili ne. netko se uspije sroditi s nekim instrumentom, s nekim drugim ne. to zavisi od čovjeka, a ne od instrumenta.

najdalje mogu otići tvrdnjom da neki instrument ima skup karakteristika (a ne karakter, jer karakter je osobina živog bića) koji se nekome sviraču sviđa i paše.
tvrditi nešto više od toga je zaista smiješno i spada u science fiction, nadnaravno, kako god.

gle, odrasla sam osoba i imam svoj stav o tim stvarima. ne treba mi špegelj ili ne znam tko pričati o tome je li janikin prim išta življi od fotelje u kojoj je sjedio tito.

pa sama riječ "instrument" znači "sredstvo". sredstvo koje služi nečemu...
dušu mu daje svirač pronalazeći u skupu karakteristika tog instrumenta ono što želi i to izvlači van na svoj način.

treba se okanuti tih pjesničkih fora i prodavanja magle o duši instrumenta. to su priče za djecu i izlaze iz okvira realnog života.
korisne su jedino kod trgovine, kad ja želim prodati nekome svoj karizmatični instrument. a i onda su to priče interesantnije kolekcionarima nego sviračima.
jel znaš za koliko je prodana bas gitara na koju je svirao paul mccartney dok je bio u beatlesima? ili elvisova kožna jakna....

i zašto bi tambure imale više duše od klavira ili harfe? kako to da se stalno spominju neke tambure koju je svirao janika, tošo, đeno... a rijetko ili nikako se spominju klaviri koje je svirao ray charles, rahmanjinov ili scott joplin. jedino je sigurno da je i njihova glazba imala "ono nešto"...

Micubiši karizma
 

Meni je bitan i vanjski izgled;) ....prvo gledam guzicu:eek: ! Jetru ne vidim,pa me i ne zanima. Al karizma...bracooo!:hail: To je ono...nešto....ko kad baciš,pa poslije nemo´š nać!:krez:

Uistinu se stvara malo prevelika fama oko tih instrumenata. Ima ljudi koji mijenjaju tambure k'o čarape i nikad nisu zadovoljni, uvijek im nešto fali u tonu, neka sitnica. Imaš 4 žice, dvije ruke, 4 prsta, trzalicu i sviraj...

Gorski vijenac
 

Šta je stari Njegoš rekao o tim stvarima:

Boj ne bije svijetlo oružje
već boj bije srce u junaka,
a u ruke Mandušića Vuka
svaka puška biće ubojita

Nije svejedno kakve je kvalitete tambura!
Utjecaj svirača je najvažniji;njegova tehnička sposobnost,emocionalnost i maštovitost da ne nabrajam dalje,ali sam se s nekim tamburama zaista mučio u studiu dok s nekima ne!
Postoji terminološki izraz iz gitarskih literatura "death pot"što je loš pojedin ton na vratu gitare,isti problem se dešava na lošoj tamburi: puno "mrtvih točki"-nema svirke niti snimke!
Slažem se s Maestrom da će i na lošoj tamburi dobar tamburaš učiniti čuda ali to nažalost najčešće vrijedi samo za svirku uživo!

E sad tu bi se isto puno toga dalo napisat. Evo baš danas sam slušao jednu pjesmu od Gibonija gdje se u jednom trenutku pojavljuje saksofon solo, i on je kad pogledaš realno, snimljen, mislim tonski baš loše. Kao da si ga odvojio od ostatka zapisa, uopće nije uklopljen imaš dojam k'o da iz neke bačve svira... al' k'o to gleda kad je pjesma jednostavno mrak!!! Imam dojam da mnogi veliku pažnju posvećuju tonskom zapisu, a s druge strane ne mare što to zapravo sviraju. Glazba je stavljena u drugi plan. Kad imaš dobru ideju, dobru mjuzu, ma možeš brate i na metli svirat bit će zanimljivo, bit će atraktivno....

sve ok.
baš sam htio na samom početku teme raščistiti s nekim stvarima, famama i misterioznim pričama vezanima uz tambure koje su česte među tamburašima, tako da mi je benitova izjava o "onom nečemu" što je on nazvao karizmom došla kao naručena.

mi stariji koji smo prošli koju godinicu ili više kroz vojsku se sigurno možemo prisjetiti nadobudnih oficira i komandira vodova koji su nas pokušavali naučiti o odnosu prema osobnom naoružanju koje smo zadužili u vojsci.
pa su onda u tom svom nastojanju često personificirali pušku ak47 s najboljom prijateljicom, djevojkom, ženom koja nas čuva i o kojoj se trebamo brinuti. zapustimo li je, mogla bi zaštekati, to bi nas moglo koštati glave i tako dalje.
mlađi su vjerojatno slične stvari vidjeli na filmovima kad john wayne obučava nekog novaka u filmu alamo... pa tamo pleše s puškom, gladi je mazi, pazi....
sve to nije ništa drugo nego čisto tehnička metoda uvjeravanja, sugestije s nekakvim svojim ciljem.

neki drugi takav odnos imaju prema svom autu. doživljavaju ga i tretiraju kao živo biće. čak mu i ime daju (herbie npr...), kupuju najskuplja ulja, kozmetiku, aditive, dodatnu opremu....

o sličnoj stvari se radi i kod tambura. i nastavnici, voditelji koji rade s djecom nerijetko pribjegavaju takvim metodama personifikacije instrumenta, s ciljem da učeniku olakša zbližavanje s instrumentom.
ali jednom učenici odrastu, sazriju kao svirači i nužno je da nadrastu i to što im je ranije učitelj govorio s nekom drugom namjerom, a ne zato da bi to doslovno shvatili.

ne samo zbog toga, nego i zbog još masu drugih razloga; npr. tu spada i ona fama o stogodišnjim tamburama, o kojoj smo prije mjesec dana na forumu trkeljali - tamburaši se često doimaju infantilno, nezrelo bez obzira na njihovu starost. kao djeca koja očekuju da sve riješe mama i tata (u ovom slučaju neki torma, trupel, vidaković... ili žeravica), a njihovo je samo da postoje...

ja isto volim i pazim svoj instrument. samo nemam iluzija da taj instrument ima samnom nekakvu metafizičku poveznicu, nešto čime on "reagira" na mene osobno.

Meni se čini da je ovo rasprava tipa ima li Boga ili ne. Netko kaže da ima, netko drugi kaže da nema. Ni jedan ni drugi ne mogu dokazati svoju tvrdnju jer to nisu mjerljive pojave, nema dokaza da to postoji ili ne postoji. Stvar je totalno subjektivna. Svak nek misli za sebe, ja sam opisao svoj doživljaj. Bez daljnjega je da život tamburi daje svirač, samo u njegovim rukama ta tambura može nekoga dirnuti u srce, izazvati neki osjećaj kod druge osobe, odnosno slušatelja i bez tog svirača tambura stvarno je samo mrtvi komad drveta. A na kraju, kako čovjek može biti umjetnik ako nema emocije u radu s tim instrumentom, ako je to za njega komad drveta? I ne shvaćam čemu tako negativan stav prema tome? Ja ne pišem ovo kao reklamni blok za nekog određenog majstora, već pišem što za mene karakterizira dobru tamburu. Ako neka određena tambura u meni izaziva određeni osjećaj kad ju primim u ruke i počnem svirati, za mene ta tambura ima nešto posebno, nebitno kako ja to zovem. Pa pobogu, neki skladatelji su pisali svoje skladbe u Fes duru zato jer su ih tako osjećali. Ajde ti sad njemu objasni da je to isto kaj i E dur, i da je glupo pisat bezbroj snizilica jer je to ista stvar. Umjetnik to tako osjeća i to je njegovo pravo.

Ovako, ako je netko ovu cijelu priču shvatio kao marketinški trik da se kupi tambura za koju ti netko drugi kaže da je "posebna" a u stvari ku.ca ne valja, odmah vam mogu reći da nije. Nema veze s kupnjom ili prodajom tambure, ima veze s osobnim doživljajem tog instrumenta. Zato ste i svi vi u svojim postovima pisali da je tambura stvar OSOBNOG IZBORA.

Nije isto! O tom je davno bilo govora na forumu samo se ne mogu sjetiti gdje to bilo.

Pisali su skladbe u "čudnim" tonalitetima, ali ne za tamburu.

A imaš i raznih vrsta umjetnika: umjetnike i "umjetnike", a i o tome je bilo već više puta rečeno.

Savjet: malo manje iznosi "činjenice". Bez zamjerke molim.

Pa to sam i htio naglasiti, te dvije stvari nisu iste. To je bila poanta te priče. Što razlikuje te stvari? Osjećaj umjetnika. I slažem se da postoje razlike izmeču umjetnika i "umjetnika", netko te skaldbe stvarno osjeća u Fes duru, a ne u E duru, a postoje i imitatori koji takve skladbe pišu da bi bili fora. A kad se kasnije sluša, jako dobro se čuje tko je Umjetnik, a tko "umjetnik".

sorry sto upadam ovako oftopicno, ali koje bi to tocno snizilice (ili povisilice?!?) trebao imati Fes dur? :) Hvala!

To si u pravu....Sve je stvar osjećaja, netko ima mekše ruke pa mu paše mekana tambura iz koje lako ide ton, neko pak ima čevape o prstiju pa voli malo zahtijevniju tamburu...Netko drugačije percipira ton, itd. Moje je mišljenje da postoji nekoliko majstora u Hrvatskoj kod kojih možeš kupit određeni instrument i da budeš itekako zadovoljan, samo je bitno neke fantazije izbacit tom prilikom iz glave. Neće tambura na kraju sama svirat. Zvuk tambure je takav kakav je, nijanse su te koje odlučuju pri izboru instrumenta...

To ti je ono kad Ces duru dodaš još jednu snizilicu, negdje između allegra, naslova skladbe i prima volte. :krez: Kak to ne znaš?! I to baš ti, od svih ljudi?!?! Oh, kakvog li razočarenja... :sad:

Ti to ogovaraš moje prste na forumu? :D

Ma ne sjetio sam se izjave jednog mog frenda o čevap-prstima.......nema veze sa tobom iako...:krez: :krez: Pa i Janika je imao čevape.

....dajte ljudi nećemo se sad svadjat opet zbog tog Fes dura i sličnih stvari...svakome se omakne...Benito je htio naglasit važnost različite percepcije, osjećaja kod svakog pojedinca, što stoji. Neki ljudi uz tonalitet direktno vezuju i boju, pojava se zove sinestezija ako se ne varam. Glazba na svakog od nas djeluje drugačije. Nismo svi isti, to smo već tisuću puta utvrdili.

trebao bi imati 6 snizilica i sedmu dvostruko sniženi ton h...
eo ljestvice: :krez:
Fes-ges-as-heses-ces-des-es-Fes

@benito: uspoređuješ ovu raspravu s raspravom o postojanju boga. bog je metafizičko biće, a ja sam u postu prije tvoga upravo spomenuo da svaku metafiziku treba izbaciti iz rasprave o odabiru instrumenata jer nikakve metafizike tu nema.

u našem, tamburaškom slučaju to i nije metafizika jer ima korijene u našem neznanju. prije je riječ o našoj podložnosti sugestiji ili nekom sličnom, čisto psihološkom efektu.

Kratio sam quotanje, ovo što si napisao stoji...
Svojevremeno sam na ovom forumu pisao o tome da postoje ljudi koji npr. zvuk osjećaju kroz boje, kroz svjetlo... Ova pojava je znanstveno dokazana i zove se sinestezija...
E sad:rolleyes:
Ima li smisla objašnjavati prosječnom čitatelju teško objašnjivo...nisam pametan:mad:
Jedino formulacija o "karizmi instrumenta" je malo, u najmanju ruku čudna, a sve drugo što ste svi pisali stoji, stoji i ono o rukama mandušića vuka a i ono o mrtvim tonovima...
A u konačnici, ako je u studiju instrument sa mrtvim tonovima ali je svirac imao nadahnuće i odsvirao nešto teško ponovljivo ali tehnički možda nesavršeno...jebogaćuk, pa u glazbi je možda važniji trenutak nego tehničko savršenstvo.
Ja sam uvijek za trenutke, za "ono nešto" za što se možeš uhvatit' u skladbi, a tehniku ostavimo tehničarima....
I izradu tambura glazbalarima:rolleyes:
I pekarima pravljenje kruha

A i tehničari i glazbalari moraju znati da su Autori i Glazbenici oni koji daju život tim drvima i lampama i procesorima:krez::krez: :bonk:

Još bi ja pis'o ali izbacit će me homebox:mad:


edit: sad vidim da je Zonzi spomenuo sinesteziju, dok sam ovo pis'o nije bilo tog posta, sorry

...trla baba lan...
 

...pita lepo čovek-početnik.."tamburaš u usponu", na šta da obrati pažnju kad pazari tamburu, al je pitanje sročio iz tri dela, i do sada se uglavnom vodila rasprava o drugom (crvenom) delu pitanja.
Na prvi deo tercinog pitanja, evo par saveta, to su sve neke opštepoznate stvari i ne nameravam da otkrivam rupu na saksiji il toplu vodu, pa molim da dopunite moj odgovor sa još "aksioma" zdrave-dobre tambure koji možda i nisu poznati sviraču-početniku-školarcu...
- vrat - da bude prav ko strela
- daska/glasnjača - bez ulegnuća
-glava - zabačena unazad 15-30 stepeni u odnosu na osu vrata, nikako da vrat i glava leže na istoj osi.
- žice - od žičnjaka (klinova) preko kobilice , preko konjića do osovinice čivije da imaju pravolinijsku putanju, tj da se "lome" samo gore-dole a nikako levo-desno
-ako je kobilica "visoka" pitati majstora/prodavca da je spusti (sa spuštenom kobilicom proveriti kako "kotira"...dal zveči negde)
.....
.....

Treći deo pitanja se odnosi na basprimterc, i tu jedino znam za odnos dužine kobilice i širine "velikih obraza" (dužina kobilice je tad 1/3 širine v.o. uključujući i debljinu bočnice)

Koliko se sećam mog Katulića, svi ovi "parametri" su bili OK...
Sa srećom se ponovio, Terco!

...pomoću "štapa & kanapa"...
 

...setih se kako gledam dal glasnjača nije upala/dobila trbuh...
Terca, ponesi u džepu malo najlona za pecanje (strunu od metar), pa zategneš uz kobilicu i pratiš odstupanje daske.

Mog'o si nastavit dobro te krenulo...ma to t' je telepatija.:krez: Malo sam pod dojmom ovih dana jer sam se naslušao i načitao priča o tonu, čistoći itd...

Sviraj brale tamburu koja ti odgovara...Evo znam jednog forumaša koji za moju tamburu kaže da je samo dobra za šokačko kolo, neću sad spominjat njegov nick i ne nisam uopće ljut, čak štoviše baš smo nekidan na probi u šokadiji imali dobru zajebanciju na tu temu...:top: :top: Isto tako meni osobno ni njegova tambura nije nešto extra i šta sad...K'o je u pravu??? Jednostavno, stvar ukusa. Izrada dobrih tambura je na majstorima, ima ih, a na nama je da prepoznajemo i biramo ono što nam odgovara...........

Tak je T.
Terca je možda trebao zamoliti za par osnovnih karateristika dobrog basprima od ljudi sa iskustvom, sa naglaskom za dobar a ne besprijekoran ili svemirski.:)

Definira se on matematički i fizikalno, ali to nije jedina odrednica kvalitetnog instrumenta...I osjećaj, ono što čovjek nosi u sebi je vrlo bitno prilikom izbora instrumenta, o tome je i Benito započeo...Može meni kompjuter izanalizirat tonsku sliku instrumenta i reć da je instrument savršen, a meni će bit bljak jer mi ne budi nikakve emocije, niti osjećam nešto dok ga sviram, jer ako ćemo baš gledati sa stanovišta fizikalnog i mi ljudi imamo svatko svoju frekvenciju. Postoje osobe koje tu frekvenciju mogu pročitati, znanstveno je dokazano da neki ljudi pogledom u čovjekovu auru mogu odrediti njegovo stanje. Prema tome ako smo svi mi različiti, a jesmo, imamo i različite afinitete prema svemu pa tako i prema tamburama, klavirima, violinama itd.....Negdje sam to već napisao, uvijek se sjetim scene iz filma Društvo mrtvih pjesnika, gdje stari prekaljeni MAJSTOR zajedno sa studentima demonstrativno para listove knjige u kojoj piše što je to što čini kvalitetnu pjesmu ismijavajući autora koji je pokušao skoro pa matematički dokazati koliko je stihova i kitica potrebno da bi se napisala upečatljiva i kvalitetna pjesma. Umjetnost kao takva, a glazba je umjetnost u konačnici ruši sve barijere i postaje umjetnost upravo onda kada se čovjek oslobodi svih mogućih okova i prepusti se osjećajima da ga nose...tu svaka matemetika i fizika pada u vodu.......

Eto, to je ono što se traži! Ja se nisam ovako spretni izrazio kao zOnZi, ali to je ta treća karakteristika instrumenta koju ja sebi nisam mogao definirati, pa sam je (pogrešno) nazvao "karizmom". Jako mi je drago da je netko shvatio bit te priče koju sam ja ovdje pokušao izložiti. Ipak se vidi tko je pravi majstor...:top:

ok, ideja je bila jednostavna ali komplikacije su izgleda neizbježne:D :D
Ja se u neku ruku slažem sa Benitom da neke tambure zrače poštovanjem npr. kad ti daju neku jebenu violinu serijske proizvodnje i ti kažeš da je jebena, a onda ti pruže stradivarija i pitaju te kakva je sad ova violina koja je bila jebena dok nije bilo stradivarija. Osobno bih se priklonio stradivariju. Isto tako kada vidim katulićev basprim ili bocanov, normalno je da bocanov izaziva poštovanje jer se zna da na njemu uglavnom nema greške, da su tonovi ko kristal, da je zvuk pun itd. dok kod katulića isto to može i ne mora biti. Ali samo to. Nema nikakve telepatske veze tambura-svirac. Drugo je ljubav pa kad nakon 5 godina sviranja na istoj tamburi koja ti "leži" počneš gajiti osjećaje prema njoj u smislu da bi ti bilo teško ponovo se privikavati na novu. Jedino takvu vezu razumijem na relacija svirac-tambura:) :) :krez:

Ovdje si se sada dotakao jedne druge teme, a to je koliko ime prodaje tamburu...Osobno se nikad ne bih priklonio Stradivariju samo zato jer je on Stradivari, priklonio bih se ako bi taj njegov proizvod ili proizvod nekog Bocana, Torme, Kudlika uistinu bio vrijedan pažnje...

To sam i ja želio reći, možda sam šlampavo napisao:D

Zonzi slažem se ja s tobom ali samo sam pokušao definirati razliku između tambura/postoji potencijalna mogućnost da je sekvenca snimljena lošim instrumentom ali je uprkos tome to ispalo ipak dobro/no siguran sam da bi to isto bilo još bolje da je i instrument bio bolji!
Primjer:Jerry koji je definitivno maestro par exelance je eksperimentirao s nekoliko novonabavljenih primova/imali smo fala Bogu viška vremena/svirajući istu kompoziciju!Rezultati su bili zapanjujuće različiti iako je svirala ista osoba u istim uvjetima!Tambure se po kvaliteti jako razlikuju i loša tambura može upropastiti i vrijeme i trud a posebno što ti kažeš kad imaš dobru ideju,dobru mjuzu!
Mislim da je Tamish dao najkompletniji odgovor na pitanje bez dodatne metafizike!

Zonzi je rekao: ako se tebi tambura sviđa ona je dobra. To je sve što ti treba

Kada kazem da imam Kovin prim meni se svi smiju, a kad ga uzmu u ruke drukcija je prica, onda samo iskolače oči. Bitno je da tebi tambura dobro zvuci i da je tebi tambura dobra a za ostalo te boli đon. :top:

Kad svi nešto kenjaju, mogu i ja malo.

Ako se već govori o idealnoj tamburi, onda mislim da je neophodno proširiti kontekst rasprave, što neizbježno dovodi do apsurda cijelu ovu raspravu od ovakvoj ili onakvoj super tamburi s dušom. Ako uzmemo kao kontekst sveukupnost postojanja, idealna tambura je ona koja ispunjava svoju svrhu u potpunosti. Međutim, nitko ne može spoznati svrhu bilo čega u cjelosti. Ono što možemo pojmiti su pojedine funkcije entiteta (u ovom slučaju tambure). Tako je praktična rasprava o univerzalno idealnoj tamburi eliminirana.

Dakle, možemo odbaciti kao kontekst Sve, i usredotočiti se na model Svemira koji zadovoljava slijedeće uvjete:
1. sastoji se od tambure, svirača, medija zvuka i publike; ovo su četiri osnovna elementa našeg modela; u nekim slučajevima može publika biti i sam svirač
2. svaki od elemenata se može mijenjati neovisno jedan o drugom
3. točka susretanja ovih elemenata je sam proces kompozicije, emisije, transmisije, recepcije i interpretacije informacije, odnosno antropocentrična egzistencija informacije u obliku zvuka.
4. u ovom sustavu, svirač ima ulogu kreatora, tambura ulogu emitera, medij zvuka transmitera, a publika receptora i interpretatora

Govoriti o idealnoj tamburi znači govoriti o idealnom emiteru informacije, odnosno zvuka. Idealan emiter mora imati svojstvo savršenog materijaliziranja informacije u obliku zvuka od kretora prema mediju. Međutim, takvo što je neizvedivo, jer podrazumijeva da na idealnoj tamburi svatko može odsvirati ono što zamisli, a svi znamo da su za to potrebni dugogodišnja vježba i učenje, i samo rijetki se približe tom idealu.

Idealna tambura kao emiter može pobuditi sve zvučne frekvencije u svim kombinacijama u mediju, do samih ograničenja medija. Međutim, znamo da tambura ima raspon od malo više od 2 oktave, osim za prim, koji teoretski ima malo preko 3 oktave. Dakle, idealna tambura bi trebala savršeno primati informacije od kreatora i savršeno prenositi informacije u medij. Mislim da se o takvoj tamburi nema što puno reći jer je još uvijek nismo vidjeli, jer da bismo doživjeli takvo što morali bi pronaći idealnog svirača/glazbenika, idealnu tamburu, idealni medij i idealnu publiku.

Ovim je nemoguće izbjeći odbacivanje idealne tambure i bilo kojeg idealnog elementa u bilo kojem NEidealnom sustavu. Jednostavno iz razloga što se idealitet tambure ne može manifestirati u ovakvom ograničenom svijetu.

I sad, da se vratimo na Zemlju. Promatranje tambure s bilo kojeg aspekta i traženje savršenstva iz tog odabranog aspekta je moguće. Za primjer, uzmimo matematičko-fizički aspekt. Iz ovog aspekta moguće je osmisliti savršenu tamburu. S matematičkog gledišta, sve je moguće. Međutim već kod fizikalnog pristupa nailazimo na probleme. Svaki materijal nama dostupan za izradu tambure nije apsolutno homogen, što znači da bi svaka tambura trebala imati svoje specifične fizikalne karakteristike prema materijalu od kojeg je izrađena. Međutim, samo postojanje šablone kod izrade tambure negira ovaj uvjet. Samo postojanje standardnog oblika negira taj uvjet.

Uzmimo biomehanički aspekt. Postoji li tambura koja savršeno odgovara svakoj ruci? Svakom svircu? Netko ima bagave prste, netko duge, netko kvrgave. Dakle, nemoguće je naći tamburu koja bi savršeno pristajala svima.

A što vidimo sa akustičkog aspekta? Ništa, ali čujemo ;) Postoji li tambura koja ima savršena akustična svojstva? OK, recimo da postoji. Što će se dogoditi kada povećam relativnu vlažnost zraka za 30% i temperaturu za 20°C? Hoće li ta ista tambura imati ista svojstva u danim uvjetima? Vjerojatno neće, međutim možda postoji tambura rađena od drugih materijala koja će imati ista svojstva kao prva tambura na 30% manjoj vlažnosti i 20°C nižoj temperaturi. (Ovdje moram naglasiti da akustična i fizikalna svojstva nisu jedno te isto. Fizikalna svojstva su daleko širi pojam od akustičnih svojstava.)

Sa socijalnog aspekta, tamburu se može povezati s alkoholizmom i neurednim životom. Ali se isto tako može dovesti u vezu sa umjetničkim izražajem.

Mogli bi ovako u nedogled. Jedini zaključak koji ja vidim u svemu tome je da pojedina tambura može biti idealna za određeni krug ljudi. Za neki drugi krug nije idealna, iako ne znači da neće postati. Svaki čovjek može promijeniti mišljenje. Zašto, kako? Valjda zato što su ljudi podložni promjenama, od onih najočitijih (promjene raspoloženja), do onih manje vidljivih (promjena dobi, odnosno starenje).

Ovdje idealno gubi svoj smisao i postaje isključivo individualna stvar koja se mijenja svakim trenutkom. Jedino što je simptomatično u cijeloj priči što ljudi percipiraju svoje mijene kroz neke točke u vremenu, odnosne trenutke u kojima su postali svjesni svoje promjene, ali te točke će uglavnom poricati, jednostavno zbog straha od narušavanja svog trenutnog integriteta. Dakle, i naš poimanje idealne tambure se mijenja svakim trenutkom, samo nismo svjesni te promjene dokle god ne primjenimo promijenjene stavove u promišljanju.

Prema tome, ne možemo pričati o idealnom, najboljem i tamburi s bilo kojim superlativom. Za praktičnu primjenu, važno je biti svjestan osnovnih IZMJERLJIVIH svojstava tambure i to primjeniti u potrazi za instrumentom. Nakon toga, čovjek se može koristiti svojim pristima i ušima kao mjernim instrumentom za kvalitetu zvuka. (I ovdje bi se dalo štošta reći, ali već sam davno pretjerao.)

terca, tamish ti je već ispričao manje više sve bitne stvari kod kupnje tambure s konstrukcijskog aspekta. Ako nisi siguran za ton tambure, uzmi nekog kome vjeruješ ili uzmi nečiji instrument čiji ti se ton sviđa i kod kupnje jednostavno usporediš ton i to je to. Što si čuo, čuo si, što nisi, nisi. Kad dođe vrijeme, stvari će biti jasnije i jednostavno ćeš kupiti bolju tamburu i kraj priče. Isto tako, osoba kojoj vjeruješ ti može pomoći da te netko ne prevesla.

A jesi se rasprico, poteralo me dva puta pisat dok sam procito to.... :D

meta-tambura...
 

...i tu taman dolazimo na diskusiju odnosa "tambura - antitambura":krez:

...a sad bez zezanja....ovako ni Carl Sagan ne bi umeo da nakiti!!!:top:

Koji znanstvneni rad... :krez:

U cjelom tekstu bih samo napomenuo da je umjesto model Svemira bilo bolje upotrjebiti termin "sustava" jer u svemiru nema zvučnog medija:D :D :D
But don't srach too much, mislim da je Vedran jedan veoma obrazovan čovjek ljudskog karaktera:krez:
Hvala na onim savjetima na kraju iscrpno-poučnog teksta:D :D

Da samo što je Vedran zaboravio spomenut da moderna znanost polako dolazi do spoznaja da je fizika, između ostalog i ona fizika koju učimo u školi potpuno manjkava i možda čak i potpuno pogrešna....umjesto toga znanost sve više proučava holografski model svemira koji na neki način i potvrđuje tezu da su mnoge stvari pogrešno postavljene.....Sve oko nas je iluzija, vidimo ono što želimo vidjet, čujemo ono što želimo čut...Samim time i ton tambure je čista iluzija, on zapravo ni ne postoji.......:krez: :krez: Laku noć, dosta sam nakenjđurio....nemojte zamjerit..........:bonk: :bonk:

Na kraju će ispasti da je cijeli svijet samo iluzija, a da je izvan te iluzije Matrix kojim upravljaju mašine...:krez: :krez: :krez: :krez:

malo ste skrenuli s teme:rolleyes:

ja sam se u ovoj temi pogubio negdje kod 6-7 posta....

krivo. več od prvog posta (kojeg sam ja napisao) je išlo na svoju stranu.
kad nema odgovora na pitanje iz naslova. ili ima previše mogućih odgovora. kako god.

meni je svaka tambura koja mi se sviđa dobra. :bonk:

Pravo u sridu!

Nažalost, morao sam dati samo kratak sažetak svog pogleda (aspekta) na problematiku. :krez: Postavljen modela je pojednostavljenje sustava, a u ovom slučaju sustav je Svemir. Inače, vakuum koji nas okružuje u sebi sadrži oko milijun atoma vodika po kubičnom metru, tako da se zvuk može širiti i izvan Zemljine ili neke druge plinovite atomsfere , samo što je domet daleko manji i potreban je bezobrazno snažan izvor zvuka. E, a tamburu nećemo tu trpat. :)

Ma samo sam htio reći da je previše filozofiranja oko tambure, a premalo konkretnih praktičnih savjeta. Ja konkretno nemam pojma o majstorima i izradi instrumenata i time se jednostavno ne zamaram, a kod tambure me najviše zanima ton. Za sva konstrukcijska pitanja se imam kome obratiti. Takvim razmišljanjem sam došao do nekih vrlo lijepih primjeraka.

Ne bih rekao da su stvari krivo postavljene. Stvari su genijalno postavljene! I fizikalni zakoni koji su utvrđeni prije 200-300 godina će vrijediti i za 1000 ili bilo koji drugi broj godina. Ono što se mijenja s vremenom je relevantnost pojedinih zakona. Ono što je bilo važno prije 100 godina ne mora biti važno danas ili i u budućnosti.

Čak i ako ljudi otkriju praktičnu upotrebljivost holografskog modela, bakterija na guzici afričkog mandrila će i dalje živjeti u 2D svijetu, mačka će i dalje padati kad je u visinu baci evoluirani oblik ljenivca... Za ta bića naše otkriće neće predstavljati nekakav bitan pomak i za njih će i dalje vrijediti svi oni fizikalni zakoni koji su "pogrešno postavljeni", a za to vrijeme ti i ja ćemo svirati eterične tambure. :top:

Ma jes ti to možda gledo What the Bleep Do We Know? :p

Hvala! :) (Iako je samo zafrkancija...)

"Nije džaba govorio pokojni Žare Cigan da dobra violina ima pet žica... Četiri na čivijama i jednu u srcu onog ko je svira..."

evo malo dobre muzike na kršu od instrumenta.
http://vitaminl.tv/video/1244?ref=fbs

Doooobar! :top:

to me podsjeca kad smo bili u Francuskoji , jedne noci ekipica iz Venecuele je malko svirla i pjevala na stepenicama lik na gitari i i pjevac . no u jednom trenutku on razbije dvije boce od pive i stavi vrecicu izmedu dva grla pive i napravi trubu :D !!! steta kaj nemam snjiku , direktna asocijacija . netreba cevjeku puno da napravi nekaj dobro ...

BRAVO Tamish !:top: