Forums

Forums (http://forum.tambura.com.hr/index.php)
-   Philosophia tamburae (http://forum.tambura.com.hr/forumdisplay.php?f=22)
-   -   sta propustamo u zivotu (http://forum.tambura.com.hr/showthread.php?t=2164)

Romansa 13-03-2009 13:51

Quote:

Originally Posted by tamburaš (Post 65421)
heh.. a jbg tako je to. obično one skuplje s najljepše... čuo sam za jednu grupu cigana koji imaju cjenik pjesama. npr. Fijaker stari košta 100 kn, a Vranac 100€.. :krez:

..ih, kolko bi tek tražili za one koje ja slušam...;)

gugeci 13-03-2009 19:32

Quote:

Originally Posted by Romansa (Post 65425)
..ih, kolko bi tek tražili za one koje ja slušam...;)

Baš bih volio poznavat one koji naplačuju pjesme po nekim tarifama da ih priupitam za savjet kako izlaze na kraj sa vračanjem sitnog novca i dali izdaju račune za to:(:( (lipe,centi itd)
Osobno nikad nikoga nisam tražio da mora platit neku pjesmu ako je želi čut a i nisam nikada svirao u takvom bendu koji to traži.

tamburaš 14-03-2009 20:08

Quote:

Originally Posted by gugeci (Post 65465)
Baš bih volio poznavat one koji naplačuju pjesme po nekim tarifama da ih priupitam za savjet kako izlaze na kraj sa vračanjem sitnog novca i dali izdaju račune za to:(:( (lipe,centi itd)
Osobno nikad nikoga nisam tražio da mora platit neku pjesmu ako je želi čut a i nisam nikada svirao u takvom bendu koji to traži.

nisam ni ja... ali ima i takvih.. to ti je ono poznato cigansko branje.. ali ovo je off topic

andrej 15-03-2009 00:17

Quote:

Originally Posted by tamburaš (Post 65421)
heh.. a jbg tako je to. obično one skuplje s najljepše... čuo sam za jednu grupu cigana koji imaju cjenik pjesama. npr. Fijaker stari košta 100 kn, a Vranac 100€.. :krez:

e nevalja ti primjer...:angry:
meni je "fijaker" jedna od najdrazih, tj. meni "najskupljih"
a +, pitanje je kako ces odsvirat! imas sviraca koji ce neku "najskuplju" odsvirat tako da vrijedi, ne 100, nego 10, a ima ih i koji trebaju vala platit ljudima da ih poslusaju...

andrej 20-03-2009 12:22

radi se o tipu koji je otisao da zivi u inostranstvo.

"clanak iz novina"

Trebalo bi ubijati proslost sa svakim danom sto se gasi. izbrisati
je da ne boli. Lakse bi se podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio
onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema
ni cistog sjecanja, a ni cistog zivota.

Uspomene i sjecanje me najvise jebu. Da nije njih, poslije ovih 12
godina provedenih ovde, bio bih pravi Amerikanac. Bio bih glup,
radio bih od jutra do mraka, ,jeo hamburgere, gledao televiziju i
stedio pare da, jednom kad napunim (ako napunim) 70, odem na put oko
Svijeta.

Dobio sam novi broj telefona. Jebe me i taj broj pa sam pozurio da
ga javim staroj raji sirom Svijeta. Novi broj za staru raju. Sjetio
sam se poslije da me niko nije zvao ni na stari, pa sam zakljucio da
bi bilo najbolje da im svima kazem da ih vise necu zvat sa onog
starog broja nego sa novog. Jebe me i ta odluka, i stara raja, a
jebe me i to sto nemam nove raje, pa njima ne moram javljat ovaj
broj. Ima u svakom zlu i malo dobra.

Jebe me i to sto sam ters. Sve mi smeta. Jebe me sto mi je zena,
kako je starija, sve slicnija svojoj mami.

Jebe me sto mi djeca nece u Bosnu. Kazu radije bi na Havaje, dosadno
im u Sarajevu. Eto, jebe me i Bosna, i Sarajevo, i prije i sad. Jebu
me i Havaji, jer se i meni jebe za Havaje.

Bio sam u Bosni, do sad, osam puta. Potrosio silne pare i jebe me I
to jer sam mogao mirno zivjeti bez duga na kreditnim karticama, pa
me sad jebe i dug. Jebe me i to sto mi nije zao para, a kad mi nije
zao, vidim da cu jos dugo ,ostati samo skoro Amerikanac.

Jebe me i naglasak, pa kad god progovorim, uvijek me neko pita
odakle sam, Zato najradije sutim. Jebe se njih odakle sam ja.

Vrucina na Floridi I uragani me pravo jebu. Na plaze ne idem vec
godinama. Od kad su zabranili pusenje u restoranima, jedem samo
kuci. Jebe me sto ne mogu pusiti gdje ja hocu, a jebu me i cigare od
kojih sve teze disem.

Jebe me americka unutrasnja i vanjska politika. Jebu me americki
predsednik i svi oko njega i do njega. Jebu me visoki porezi, skup
benzin i slab odnos dolara prema euru.

Jebu me crnci, Spanci, Meksikanci, Kubanci, njihov jezik, njihova
muzika. Jebe me i to sto vise ne mogu slusati ni nasu muziku.

Jebe me americka televizija, americki filmovi, a jebu me i nasi novi
filmovi koji su svi kao, ono, poucni.

Kad mi je tesko i kad mi se skup, idem trosit pare - kupovat. Tako
se ovde prazni. Jebe me to sto ne znam drugaciji nacin da se
ispraznim, osim da kupujem. Jebe me sto vise ne pisem i sto nemam
motiva. Jebe me sto osjecam da sam postao glup i sto mislim da prije
nisam bio. Mozda me to najvise jebe.

Svoj stav vise nemam. Izvlacim iz sjecanja ono sto mi odgovara pa
pravim neke teze i zakljucke.

Jebe me rat u Bosni. Jebu me price iz tog rata. Jebu me Srbi, Hrvati
i Muslimani, oni sadasnji i prosli.

Jebu me price o herojima, lopovima i politicarima iz tog rata. Jebe
me rat, a sad me jebe i mir. Jebe me sto nista nije kao prije, sto
ni ja nisam kao prije, sto mi nismo kao prije i jebe me to nije.

Buducnost, sadasnjost i proslost me opako jebu. Gdje cu biti za
godinu ili 5, pojma nemam. Jebe me sto ne znam gdje bi. Jebe me sto
mi se ne ide nazad u Bosnu i sto mi se ovde ne ostaje. Jebu me
obziri prema sebi i prema drugima. Sadasnjost me razvaljuje,
pomijesana sa prosloscu, a ova buducnost ceka iza coska da prevagne.

Prije neki dan sam uselio u novu kucu. Na silu priveo dvojicu da mi
u lice kazu kako im se kuca svidja. U novoj kuci imam i novi broj
telefona. Dosad me jos niko nije zvao, ali sigurno hoce. Nemaju
ljudi vremena i para. Zovu me oni kojima broj nisam ni javio. Kazu:
ovo je vas sretan dan, hocete li novu kreditnu karticu? Kako samo
znaju moj broj, a nisam im javio? Jebu me ovi sto sve znaju, pa i
telefone. Jebe me tehnika. Novi tv ne kupujem. Koristim ovaj star 10
godina. Sumnjam da sad svaki u sebi ima kameru. Jebe me spijuniranje
svega sto se krece i zivi, a tek da misli... Doduse jebu me i veliki
racuni za telefon. To dok sam svima javio. Poslije opet izgube ljudi
broj kad ga zapisu na komadic papira.

Jebe me i to sto svakom Amerikancu moram objasnjavati da su kod nas
bolnice i skole bile besplatne i da su nam komarci k'o njihovi, a ne
veliki ko rode. Jebe me sto mi ne vjeruju kad im pricam o
uspomenama. Toliko su lijepe da je u njih i tesko povjerovati.

Jebe me i to sto me zovu dijaspora ili dijareja i dijaliza, ne znam
vise ni sam.
Jebe me nesvjesna laz i svjesna istina. Jebu me bivsi gradjani i
sadasnji papci. Jebu me njihove zivotne price i istorije. Jebe me
prostor bivse Jugoslavije sa kojih su ti dosli. Jebu me i zemlje
koje su nastale na tom prostoru.

Jebe me i ujedinjena Evropa. Jebe me Njemacka bez marke i Italija
bez lire I ponte Rosa. Jebu me I Rumunija I Bugarska koje ce uskoro
u tu Evropu. Jebe me Prah sa svim nasim izbjeglicama u njemu. Jebe
me sto Madjarska I dalje nema mora.
Fudbal vise ne znam gledati. Jebe me doasadni NBA i glupi bezbol,
gdje neki guzati ljudi mlate toljagama po jadnoj lopti.

Jebu me Americki Jevreji,koji rodjenu majku stavljaju na market za
dolar. Ili malo vise. A i manje. Jebu me i americki krscani, gdje se
svaki grijeh oprasta za 99 centi ili 3 za dva dolara. Jebu me i
americki muslimani sto se samo vade i pravdaju. Jebu me sekte svih
vrsta sa obaveznim vozacima motora harly cija se inteligencija,
mjereno jedinicama, svodi na broj cilindara njihovih prdavaca. Jebu
me i njihove istetovirane glupace na zadnjim sjedistima.

Jebu me i auto dileri u bijelim kosuljama i sa velikim znojnim
flekama ispod pazuha.
Americko skolstvo me pravo jebe sa djecom koja uce 6 predmeta cijelu
godinu, od kojih cak tri biraju po zelji.

To sto je Zenica imala 3 pozorista i 30 dimnjaka me pravo jebe, jer
u Orlandu koji ima 3 miliona stanovnika nema pozorista, a kladim se
u milion dolara da na ulici nikad niko nije cuo za covjeka, recimo,
koji se zove Gabrijel Garsija Markes.
Jebu me i americki homlesi, koje tinejdjeri ubijaju svakodnevno k'o
kerove po ulici. Jebe me i americko pravosudje, gdje ima prava samo
onoliko koliko ima para. Jebe me i to sto me stalno pozivaju u
porotu, jer nemaju nikog ili gotovo nikog ko nije bio osudjivan, pa
ih se jebe sto i ne govorim engleski. Jebe me sto nema Boema. Jebu
me i rap i djez i bluz. Narkomani svih vrsta me pravo jebu. Jebu me
i njihovi doktori, koji ce ti do kraja zivota drzat' gips na
slomljenoj ruci, samo da bi ti naplacivali slijedecih 100 godina.
Jebe me americki lazni moral i sto k'o covjek ne mogu vidjet' zenske
gole sise na televiziji.

Jebe me sto moram stalno gledati kako neki pilama sijeku drugima
glave. Jebe me ta pila I te sise, Svjedno je.

Jebe me mafija jer je vise nema. Sad su to bankari i poslovni ljudi
sa laptopima u ruci, a ne sa pistoljima.,Jeb'o Ameriku bez mafije.

Jebu me izbjeglice svih boja i vrsta. Jebe me njihova nada i prica o
Americi kao zemlji gdje mozes uspjeti.

Rasizam me pravo jebe. Mrzim sve boje ljudi - od crnih do bijelih.
Ja sam pravi bosanski rasista. Dedo mi je takodje bio rasista.
Rasizam je nasljedan, a I to me jebe.

Jebe me prica o nasim kamiondjijama sto mlate lovu i pisaju u boce
od gatorada. Jebe me i prica o jednom nasem sto je bez prekida radio
72 sata pa onda pao u nesvijest.

Jebu me ovi nasi sto hodaju u trenerkama i sto voze Fordove
Mustange. Jebu me i njihovi roditelji, sto ih ovdje obilaze iz Bosne
i imaju vize na 6 mjeseci, a svi se vrate nakon mjesec ili 2.

Jebu me bosanska djeca sto izmedju sebe pricaju engleski, bez
akcenta.
To sto sam ja volio Selimovica me pravo jebe kao i to sto znam
napamet puno toga sto je on napisao. Trebalo bi ubijati proslost sa
svakim danom sto se gasi. izbrisati je da ne boli. Lakse bi se
podnosio dan sto traje i ne bi se mjerio onim sto vise ne postoji.
Ovako se mijesaju utvara i zivot, pa nema ni cistog sjecanja, a ni
cistog zivota. Dave se i osporavaju neprestano.

longee 20-03-2009 19:04

Quote:

Originally Posted by andrej (Post 65953)
radi se o tipu koji je otisao da zivi u inostranstvo.
...
<snip>

zakon, brate :top:

basprimaš 20-03-2009 19:21

Jep ovoga stvarno nekaj jebe

bugarchina 03-11-2009 04:02

Ovo bi bilo fino napravit pjesmu od toga ako vec neko nije a prije svega bio bi to i fini izazov kako to sve spakovat u jednu pjesmu od 5 minuta a da nebude predosadna

andrejovski,jel imas podrobnije informacije o tom "jebanju" koje si zaljepio tu?!?
tj ko je taj lik (glazbenik mozd) il tak nest

tamburix 03-11-2009 13:35

Quote:

Originally Posted by bugarchina (Post 75475)
Ovo bi bilo fino napravit pjesmu od toga ....

Meni ovo vuče na Edu Maajku ... vjerojatno nije njegovo, ali k'o da je! A i Rambo A. ima sličnih tekstova, čini mi se.

bugarchina 03-11-2009 17:44

Quote:

Originally Posted by tamburix (Post 75488)
Meni ovo vuče na Edu Maajku ... vjerojatno nije njegovo, ali k'o da je! A i Rambo A. ima sličnih tekstova, čini mi se.

Al ovak temeljito nije niko smastio a bas pratim ta neka bediranja u pjesmama
Vuce ti na edu jer je bosanac hehe

Hrvoje 04-11-2009 13:47

Quote:

Originally Posted by tamburix (Post 75488)
Meni ovo vuče na Edu Maajku ... vjerojatno nije njegovo, ali k'o da je! A i Rambo A. ima sličnih tekstova, čini mi se.

Da podsjeća na ovaj Maajkin tekst...

http://www.youtube.com/watch?v=BUIDslXtkZg

Gadno je, odvratno je bilo
Viza mi u rukama, a u srcu mi je shilo
U istom je trenutku i sreca i gorcina
Misli o boljim danima, misli o izgubljenim jaranima

Ja dijete, i zena - familija moja i njena
More jarana, na stolu je pivo i hrana
Smijeh i suze, puno domace mjuze: roka Halid
Pjevamo ja i ljudi sto cemi falit’

Idem u jedan a zasobom ostavljam drugi svijet
Nije vazno koji je bolji, vazno je da sutra imam let
Ja letim ko savski galeb kad peca
Smijem se stjuardesi, a usebi jecam

Ja dodjoh, evo je Amerika
Tezak jezik, tezak zrak
Al fino spavam, i dobar mi tlak
Svaki pocetak je tezak, al bice lakse
Samo da se neki posao nadje – Bice!

Amerika nije rad i znoj
Stulicu lag’o si, jeboli te onaj stih tvoj
Amerikanci su supci, ona najgora mraka
Kod njih ti se radi od jutra do mraka

Nema ko kod nas ono: pauzica-kafica-cigara
Kod njih se sve vrti oko para
Nema onog u goste ne najavljen
Sa kesom mesa za rostilja
Kod njih se iz fiseka pije piva (e jebiga)

Al’ gotiva je plata, standard je jebiga, dobar
Imas za zivot cak i ako si sobar

Jebote covjece, ovdje pecaju samo grgece
I to one vece, manje kulturno bace
Koriste umjetne mamce
Zajebavanu nas Bosance
Jebem im sve

Zena koja mi je iznajmljivala stan
Objasnjavala mi kako se pali TV
(hej meni, bolan, hej - alo)
A u svakoj sobi sam imao po jedan
Da zena gleda serije dok ja fudbal gledam

Joj utakmice ove klinci vam ne jebu ni pet posto
Kod njih je to sve glupo i preprosto – zamisli!
Ni ovi nasi sto su dosli nisu isti
Upeli se, fo fol postali gospoda
Ono zavlace kad pricaju
To je sad ovdje moda
You understand, motherfucker, I’m a Bosnian – yeah?

Neki dan mi sin rece: Daddy
Odmah sam mu reko:
Odi vamo sjedi - Jeboli ti daddy mater
Za tebe sam babo - a ne daddy - father

Al dobar je on, jelde sine?
Preko kompjutera mi domace muzike skine

On je tu odrasto, sta ce
Nije mu jasno zasto babo place - kad cuje Indekse
Jebiga, pjesma te ponese
Malo te ponese, malo te gusi
Al kad places – pase dusi

Tu i tamo, skupa odemo dole
A kad donesemo para
Onda nas dole svi jos vise vole
Misle nama je lako
Pa dobro, jes nam lakse
Al nikog ne zanima kakve su brige nase

Al’ Sava zna - Sava guta suze
Suzama se hrane moje savske meduze

Al’ Sava zna - Sava guta suze
Suzama se hrane moje savske meduze

Al’ suze su gorke - jer su emocije jake
Suze moje, moga oca, seke, brata i majke
Moje, i suze raje, moje i dusmana mojih
Nije bitno cije su, meduza ih voli
Ona ih guta, srce, ona od suza sjaji
Meduza postane lak plijen u mojoj Savi

Stuke jedu meduze, mi jedemo stuke
Opet nas tuga gusi, opet se tresu ruke
Opet iste emocije, opet iste suze
Opet isti strahovi, al su nove meduze

Al’ Sava zna - Sava guta suze
Suzama se hrane moje savske meduze
Al’ Sava zna - Sava guta suze
Suzama se hrane moje savske meduze

Zlajo 05-11-2009 13:49

Stara konzerva...
 
Ovo se ne odnosi na hrvojev post sa edinom simpa-pjesmicom koja čak ima dosta "težak" tekst, već na neke predhodne postove sa kvaziseksualnim detaljima i sadržajima... Also:

Potaknut ovim predivnim tzv. navodima iliti citatima, sa gađenjem Vam iznosim svoj možda subjektivno prekonzervativan stav prema sve više koliko zapažam trendovskom ovdje prisutnom vokabularu... Ne ulazeći u nekakve duboke frojdovske analize kompleksnosti svekolikog nam članstva u realnom tijeku sadašnjeg vremena sa svim faktorima koji utiču na spomenute subjekte, ujedno uzimajući u obzir potrebu eventualnog naglašavanja nekih vulgarizama sa svrhom da bi pojedinci bolje izrazili svoju trenutnu impresiju, osobno smatram da ne bi trebalo prelaziti određenu granicu dobrog ukusa; odnosno da bi trebalo zadržati koliko-toliko definirani kulturni nivo uzimajući u obzir javnu prirodu ovog našeg tamburaškog dvorišta... Iako takva granica u ovom našem vidu konverzacije nije strogo definirana (direktno) već ovisi o pojedincima, dajem prijedlog o razmatranju i takve opcije kojom bismo npr. psovke, vulgarizme, prostote svake vrste itd. na neki način barem ograničili bilo u vidu neke opomene ili upute o takvom stilu pisanja. Uvijek sam za dozu zdrave zahebancije, ali zar je teško npr. izostaviti neka slova i/ili ih zamijeniti nekim simbolićem ili sl.? Osobno mi je ružno vidjeti (u pisanom obliku), a još više čuti kojekakve koitalno-sočne detalje posebno u slučaju kad je auditorij tako brojan... Smatram da bi se svaki pojedinac trebao orijentirati prema onoj: -ne čini ništa što ne bi želio sutradan vidjeti kod svoje djece... U tom stilu... Možda Vam je ovaj osvrt prekonzervativan, ali ja izražavam samo svoje dobronamjerno razmišljanje... :(

_maestro_ 05-11-2009 16:00

ajd zlajo ne seri.
:krez:

_maestro_ 05-11-2009 16:31

Quote:

Originally Posted by Zlajo (Post 75623)
ali zar je teško npr. izostaviti neka slova i/ili ih zamijeniti nekim simbolićem ili sl.?

ne mogu vjerovati da ima onih koji misle da je pristojnije napisati "quratz i pi*ka" nego "kurac i pička"?
i onda oni idu moralizirati... :sad:

pa ti nakaradni izrazi "quraz" i slično su se pojavili upravo s pojavom internetskih foruma i net komunikacije...

svrha im je upravo ta da svaka budala shvati šta je pjesnik htio reći, a da istovremeno izbjegne program koji traži i briše nepoćudne "ključne" riječi po postovima.

i uvijek se nađu "intelektualci" koji takve izraze popuše i počnu doživljavati podnošljivijima od originalnih.

dakle, čak nije nužno niti angažirati ljudske resurse za uvođenje morala i pristojnosti na ovaj forum. već dugo postoji softver koji to odrađuje. samo ga treba primjeniti na forumu.
i odmah ćemo automatski postati pristojniji. :krez: :bonk:

jebeš (pardon... yebesh) kućni odgoj, živio softver koji cenzurira nepristojne riječi i izraze. on će nas naučiti da se ne smije pisati imenica "kurac" nego treba pisati quratz. e :top:

andrej 05-11-2009 19:13

Quote:

Originally Posted by bugarchina (Post 75475)
Ovo bi bilo fino napravit pjesmu od toga ako vec neko nije a prije svega bio bi to i fini izazov kako to sve spakovat u jednu pjesmu od 5 minuta a da nebude predosadna

andrejovski,jel imas podrobnije informacije o tom "jebanju" koje si zaljepio tu?!?
tj ko je taj lik (glazbenik mozd) il tak nest

uvodni i zavrsni pasus je od mese selimovica (dervis i smrt),
a tekst sam davno dobio mailom, neznam ko je autor... dosta se vrti internetom, i forumima.
evo ti jedan link sa odredjenim podacima, neznam koliko su relevantni, ali pogledaj, pa se dalje raspituj ako te interesuje:
http://www.boracbl.net/vultures/pisma7.html
pozz

malena 05-08-2011 13:25

vidim da kasnim par godina, al....

Quote:

Originally Posted by tamburaš (Post 64567)
evo baš sma jučer imao sitaciji na svirci koju opisuje ova tema.

svirali mi u jendoj selskoj birtiji i cijelo večer sviramo, a ljudi skaču oko nas i naručuju pjesme ali niko da bi se malo odvažio i stavio nekaj na žice.
Pod jednom pauzom otiđem ja do šanka da naručim piće,a za šankom je sjedio jedan lik koji je cijelo večer sjedio tamo i slušao. Nije ništa pio jer nije imao novaca bilo je dosta siromašan(kolko se dalo primjetiti po vanjštini). Dok sam bio za šankom dođe on do mene i pita me, dečko ti si jedan od tamburaša. Ja mu velim da jesam. onda mi je rekao da super sviramo(to nam na toj svirci nije niko rekao), i nastavil je pričati kak super sviramo, čak je skužil koji su prelazi bili smisleni a koji ne. i sve on to ispropovjeda, a ja slušam. I tako kroz razgovor je rekao da je bivši tamburaš, ali nemože više svirati jer je izgubio jednu ruku u promtnoj nesreći. I tako pričam s čovjeko jer je imao stvarno zanimljiv život i dosta tužan. i na kraju razgovora je izvadio iz džepa 20kn i dao mi neka mu odsviramo Ej tamburo.
ja nisam imao dovoljno srama da to uzmem. nego smo mu samo došli i odsvirali... čovjek je plakao ali je jedini znao poštovati trud nas tamburaša, i takvim ljudima bi svirao i beslpatno cijelu noć ako treba...


i ja bi plakala s covjekom da sam svirala tu gazu!:sad2:
stvarno dirljiva prica!

tamburaš 02-10-2011 13:30

Quote:

Originally Posted by malena (Post 98839)
vidim da kasnim par godina, al....




i ja bi plakala s covjekom da sam svirala tu gazu!:sad2:
stvarno dirljiva prica!

a eto.. svasta se dogodi tamburasima

hiron1 12-11-2018 15:27

Kreisler
 
Quote:

Originally Posted by PEJIN (Post 63400)
Bilo je hladno zimsko jutro. Nedaleko od ulaza u podzemnu železnicu u Vašingtonu jedan čovek je svirao violinu. Izveo je šest kompozicija Johana Sebastijana Baha za 43 minuta. Za to vreme, pored njega je prošlo nešto više od hiljadu ljudi. Većina njih žurila je ka svom radnom mestu.


Tri minuta nakon što je počeo da svira, primetio ga je jedan srednjovečni čovek i usporio korak, pogledao muzičara, pa u svoj sat i otišao. Minut kasnije, violinista je dobio prvu napojnicu. Jedna žena je, i ne osvrćući se ka njemu, u kutiju od instrumenta ubacila nekoliko kovanica. Nedugo potom, jedan mladić se naslonio na zid preko puta violiniste i odslušao deo Bahove partiture u D-molu. Naglo je pogledao na sat i užurbanim korakom nastavio ka željenom cilju. Bilo je očigledno da je kasnio na posao.
Zatim je naišao jedan trogodišnji dečak koji je, iako ga je majka požurivala, zastao i pažljivo promatrao violinistu. Nije se opirao kada ga je majka povukla za ruku, već je mirno nastavio dalje, ne skrećući pogled sa muzičara. I nekoliko druge dece je primetilo violinistu, ali su ih roditelji, i to bez izuzetka, primorali da krenu dalje.
Tokom 43 minuta, koliko je svirao tokom jutarnje špice u metrou, samo šest osoba nakratko je stalo i poslušalo muziku. Dvadesetak ljudi mu je dalo novac, ali niko od njih nije imao vremena ni želje da čuje šta svira. Violinista je zaradio 32 dolara i 17 centi.
Niko nije primetio kada je prestao da svira. Nije se čuo aplauz niti ijedan znak zahvalnosti. Niko ga čak nije ni prepoznao, a bio je jedan od najboljih svetskih violinista. Džošua Bel je tog hladnog januarskog jutra na Stradivarijevoj violini, vrednoj 3,5 miliona dolara, odsvirao najkomplikovanije muzičko delo ikada napisano. Samo tri dana ranije, Bel je nastupio u prepunoj sali čuvene bostonske dvorane. Koncert je bio unapred rasprodat, iako je najjeftinija karta bila skoro 100 dolara.
Ovo je istinita priča. Belov nastup u metrou organizovalo je nekoliko novinara uglednog američkog lista "Vašington post" kako bi saznali nešto više o ukusu i prioritetima svojih sugrađana i na osnovu toga utvrdili kolika je zaista moć njihovog opažanja. Jer, ako nemamo vremena da stanemo i poslušamo svetski poznatog violinistu dok izvodi jedno od najboljih muzičkih dela, koliko drugih lepih stvari propuštamo u životu?
Britanski pisac Džon Lejn, autor bestselera „Lepota beskraja: Umetnost svakodnevnog života“, smatra da je glavni problem savremenog društva nedostatak percepcije lepote koja nas okružuje. On tvrdi da ljudi mogu da je prepoznaju, ali im, u svakodnevnoj borbi za boljim životom, postaje nevažna i daleka.
"Danas, nažalost, pogrešni prioriteti zasenjuju lepotu življenja", kaže Lejn.
Za razliku od njega, novinar Džin Vejngarten, koji je i inicirao ovaj eksperiment, upotrebio je Kantovu teoriju o lepoti i zaključio da ljudi opažaju univerzalno lepo samo u optimalnim uslovima. On, naime, smatra da bi se ti isti ljudi, ukoliko bi samoinicijativno prisustvovali Belovom koncertu, bez dvoumljenja divili njegovoj virtuoznosti. To je potvrdio i nemački muzikolog Teodor Adorno, rekavši da će nam se uvek više svideti koncert, za koji smo uredno platili ulaznicu, nego muzika koju smo tom prilikom čuli.


30-ih godina je radio London javio da je Kreisler u New Yorku, po raznim uglovima njujorskim, kao ulicni svirac svirao vise od 30 puta, a da nitko od prolaznika nikad nije primijetio da to svira virtuoz.


Vremenska Zona je GMT +1. Trenutno je 12:21 sati.

Powered by vBulletin Version 3.8.1 (hrvatski)
Copyright ©2000 - 2026, Jelsoft Enterprises Ltd.