Da, da! Osnivam klapu! O'š samnom? Ništ' ne radiš, samo pjevaš, a lova kapa :krez: :D


Znam, onaj normalni "zamor materijala". Ali ovo je nešto drugo, zna potrajati i po 2 tjedna. Osjetljivost na sam dodir, ne moram pritisnuti. Boli i kad tipkam. Cijelu noć sviram pa ništa, i onda preksinoć za pet minuta me onesposobi...

Će vidimo.
Upisao za röntgen 27.10. A pazte ovo, za neurologa se upisao da se dođem upisati početkom 11 mjeseca!

Ma mislim da nije toliko stvar u orkestru koliko sam tebi falio :D :krez:

Sinko posjeti prvo psihijatra. Patološki umišljenik u bolesti.

E, na dobrom si tragu. Kad nešto ne mogu odsvirati onda me boli prst, a kad mogu, onda me boli kura... Oh, da ne reče što... :krez:

Blank...

P.S.
Konstruktivni komentari su mi naaajdraži :D

ma šta komentari... kompletna tema je konstruktivna u vražju mater. :rolleyes: :krez:

međutoa, iznenadio bi se koliko je zaista na dobrom tragu, ne što se tiče tebe osobno, nego procedure koja stvarno postoji u praksi.
ukratko, kad pacijenta nešto muči, a ne može se jednostavno ili precizno otkriti što mu je, počinje šetnja od specijaliste do specijaliste... od ORL, preko pulmologa, interniste, neurologa, ovog, onog, sve do... pogađaš, na kraju tog lanca specijalista stoji psihijatar.
kad niti jedan drugi specijalist ne može naći uzrok problema, stvar ide na zataškavanje psihiću...
jura je možda samo htio skratiti put, da ne ideš okolo kere. :krez:

tvrdim to iz prve ruke jer:

vojni rok sam služio u glavnom gradu tadašnje države, beogradu...
[nekad su svi muškići morali služiti vojsku, živa istina, ma koliko ona izgledala današnjim dječacima nestvarna :krez: užas jedan... mlad si, pun snage, života, ideja, planova, a oni te zatvore u neku jebenu smrdljivu kasarnu na (barem) jednogodišnje zaglupljivanje...]
tadašnja država i njezin glavni grad su imali nekakve svoje međunarodne odnose, svoje mjesto u međunarodnoj politici ter svoje principe i načine na koji su se dotićni provodili.

jedan od tih principa bila je i podrška "oslobodilačkim i naprednim pokretima i grupama". [doduše pod sintagmu "napredna grupa" se moglo štošta utrpati, kojekakvijeh grupica i organizacija, ali to nije tema... :krez:]

htjedoh kasti da su u vrijeme mog gubljenja vremena u vojsci upravo podržavali oslobodilački SWAPO pokret iz namibije, koja je tad bila okupirana od strane susjedne južnoafričke republike.
i tako su svoju podršku iskazali pozivanjem na vojnu specijalizaciju grupe oficira iz swapo pokreta.
došlo njih dvadesetak, avionom iz angole, jer je namibija za njih bila nedostupna. e, a mene poslali da budem s njima kao prevoditelj... super nam je bilo. stvar je išla po principu: neki oficir im govori srpski, ja prevodim na (loš) enlish, a njihov šef jason napapwe, koji je btw. znao engleski najbolje od njih (taman negdje na mom nivou :krez: lijepo to kolegama izgovara na kwanama jeziku.
multisimultanka totalna ter višestruka... :D

ups, opet odoh u širinu :bonk:
htjedoh kasti da im nisam bio samo prevoditelj, nego i domaćin, (host po naški). i kao takav, jednog jutra sam trebao odvesti paula mutumbulwu liječniku jer se probudio s jakom boli u prsima.
garnizonski doktor se nije usudio napraviti ništa više od pisanja hitne uputnice za vojno-medicinsku akademiju u beogradu [nedajbože, da se nešto zakomplicira, strani je državljan, mogao bi nastati međunarodni incident]
i dođemo moj frend mutumbulwa i ja na VMA, vrhunsku medicinsku ustanovu, punu vrsnih stručnjaka. mutumbulwa je kao stranac u jna imao prioritet u rangu generala... nije bilo čekanja na red, prednost pred njim su imali samo nositelji partizanske spomenice 1941.
mošte si mislit koliko smo specijalista uspjeli obići ne čekajući nigdje na red, a krećući se po najvećoj i najmodernijoj bolnici u tadašnjoj državi.
ok, jasno mi je da su ga slali pulmologu, reumatologu, po rentgenima i tako to, ali on je obišao i dermatologiju i infektologiju i štajaznam šta sve ne...

konačna dijagnoza je bila ona koju je postavio zadnji u nizu, psihijatar: paul mutumbulwa ima snažnu i probadajuću bol u prsima zbog odvojenosti od doma i zbog jake nostalgije koja ga muči.
za terapiju je dobio lexaurin.

za terapiju je dobio lexaurin.
__________________

:krez::krez::krez: i meni to dali za proljev...............:top:

serem i dalje - al' se ne sekiram

Prečesto te bole prsti izvedi zaključak.

Sve je to tako, ali nije mi žao što sam išao. Ipak je to jedno u nizu životnih iskustava, a iz svake takve stvari čovjek može izvući nešto korisno.
Osim toga "u vojsci sam stek'o druga do groba" :)


I jel ti se Paul kasnije javio iz lijepe mu njegove, kad se vratio kući je li bol prestala? :D

No, da se vratimo na temu, kako je završio taj pičvajz u Namibiji? Jesu istjerali Južnoafrikance?

Kako često, jednom do dvaput godišnje...

A da promjenim ruku? :D :krez: :D

Može i to!!! Al ako te sramota iči kod psihića odi do stare šupe i turi prst u dupe i proči če? Nadam se!!!!

Nisam lud, nisam pjan!

Sinoć sam na jednom mandolinaškom forumu našao da i druge ljude muči isti problem. Nekima traje čak i po mjesec dana.
Među njima je i jedan liječnik, koji je objasnio u čemu je stvar. A stvar je u ovim zadebljenjima kože koja se stvaraju na vrhovima prstiju te, kod nekih ljudi, nezgodno pritišću živac.

Rješenje je odmor od sviranja. A da se stvar ne ponovi, kamenom redovito uklanjati tu debelu kožu.

Svakako ću otići na röntgen, a za neurologa nisam siguran ni da ću ići. Znam iz prve ruke kakvo je stanje kod nas na tome odjelu...

Što se tiče sadašnjeg stanja, dobro je. Prolazi, i do početka idućeg tjedna bih opet trebao biti u pogonu.

de budi muško pa malo pretrpi i kreni već sad u pogon jer taj kontinuitet sviranja i pauziranja može zaribat mašineriju :D

Ma kakvo muško, pich....ca jedna obična :krez: :krez: