kužim... tak i treba... mi si znamo odsvirati u prvom setu nešt za dušu tipa: Ej tamburo, Andriju, Nevjero, Berdaševa priča....
i onda sviram za novce i pravim se da sam jaaako koncetriran na gažu...

ima li netko od vas berdaševu priču? ili se već kad stavljala na gmail?

baš. vidiš. i meni bi dobro došla

Berdaševa..
 

evo je drugari, na novom...

Ima, srećom, situacija kad sviraš normalnim ljudima normalne i lijepe pjesme, pa si malo čovjek nahrani dušu. Onda se sjetiš zašto si uopće i počeo svirati.
A ono ostalo, što je danas na žalost u većini, šutiš, odradiš...što bi rekli neki stari svirci koje sam znao, bolje i to nego kopat kanale :)

to sigurno... ipak smo mi za neke ljude smo potrošna roba ili CD koji svira uživo...

pa nisu svi umjetnici... većina tamburaša su "muzički šljakeri" (ili cd koji svira uživo, po izboru treće strane).
to je činjenica. ali i stvar osobnog odabira. postoje i kompromisi...

aha... istina.. al moreš mi navesti primjer kompromisa?

kompromis... pa recimo, ima bendova koji odbijaju svirati cajke, iako su orjentirani prvenstveno na zarađivanje novaca po gažama.

stvar je kompromisa gdje ćemo postaviti letvicu i koliko ćemop procijeniti da položaj letvice utiče na zaradu.

tamburix! hvala na uploadu!

ne moraju bit svi šljakeri. što je s tamburašima koji sviraju samo u KUD-ovima? na njih nemojte zaboraviti.

prostrum, dobar ti potpis:top:

ahaa.. pa istina...

Priča
 

evo baš sma jučer imao sitaciji na svirci koju opisuje ova tema.

svirali mi u jendoj selskoj birtiji i cijelo večer sviramo, a ljudi skaču oko nas i naručuju pjesme ali niko da bi se malo odvažio i stavio nekaj na žice.
Pod jednom pauzom otiđem ja do šanka da naručim piće,a za šankom je sjedio jedan lik koji je cijelo večer sjedio tamo i slušao. Nije ništa pio jer nije imao novaca bilo je dosta siromašan(kolko se dalo primjetiti po vanjštini). Dok sam bio za šankom dođe on do mene i pita me, dečko ti si jedan od tamburaša. Ja mu velim da jesam. onda mi je rekao da super sviramo(to nam na toj svirci nije niko rekao), i nastavil je pričati kak super sviramo, čak je skužil koji su prelazi bili smisleni a koji ne. i sve on to ispropovjeda, a ja slušam. I tako kroz razgovor je rekao da je bivši tamburaš, ali nemože više svirati jer je izgubio jednu ruku u promtnoj nesreći. I tako pričam s čovjeko jer je imao stvarno zanimljiv život i dosta tužan. i na kraju razgovora je izvadio iz džepa 20kn i dao mi neka mu odsviramo Ej tamburo.
ja nisam imao dovoljno srama da to uzmem. nego smo mu samo došli i odsvirali... čovjek je plakao ali je jedini znao poštovati trud nas tamburaša, i takvim ljudima bi svirao i beslpatno cijelu noć ako treba...

:top:eto ostalo ti još dovoljno srama da se tako poneseš,mada znam neke koji bi i to uzeli čovjeku.
Svaka čast!!

to je to

to su trenuci radi kojih sviramo.

prijatelju. to kako ste se ponijeli, to je normalna stvar. tako bi svi trebali

Po tom ispada da su npr. ljudi koji ne sviraju cajke a zarađuju od svirke umjetnici, toliko o kompromisima. Već je bilo o tome riječi negdje na forumu, postoje umjetnici i "umjetnici". Razlika je u tome što ovih drugih ima x puta više od onih prvih. (x -> ∞ ), a isto se nazivaju.

ma ne petre... nisam htio po pedeseti puta ulaziti u istu raspravu, pa sam nabacio samo jedan od mnogo mogućih primjera kompromisa.
nikako ne tvrdim da umjetnici (ili "umjetnici") ne sviraju cajke ili obratno...
a kompromisi su sveprisutna stvar... od kompromisa sa samim sobom, preko kompromisa s ljudima u bendu, s obitelji, s publikom, sa cijelim svijetoma...
cijeli život je jedan niz i komplicirani sustav kompromisa.

Upravo tako...

Malo je tamburaša i glazbenika općenito koji mogu reći da su zadovoljni svojim bendom, publikom, repertoarom koji moraju izvoditi (za novac, jasno obično mizeran btw.), itd., mogao bih nabrajati do prekosutra...
Kao što je već rečeno, većina tamburaša su nažalost "muzički šljakeri"... Pošto su i većinom senzitivnije osobe, prvo moraju "rješiti" borbu sa samim sobom kako bi uopće funkcionirali u životu općenito, a pogotovo u svom "kreativnom" glazbenom izričaju kojem je sve češća svrha dopunjavanje osobne financijske konstrukcije... E, tu svaki pojedinac mora postaviti svoju "letvicu"...
Nerijetko se događa da se čaša i prelije (zbog nemogućnosti prihvaćanja kompromisa ove ili one vrste, odnosno slabosti individue da se prilagodi situaciji), pa pojedinci ili prestanu muzicirati ili čak ima i drastičnijih primjera...

Dakle, budimo realni prema sebi i ostalima u svojem okruženju, te izađimo sa jasno definiranim ciljevima i spremni na rad preko "bypassa" i prilagođeni situaciji...

Osobno, vrlo sam zadovoljan kad u toku neke "reproduktivne" svirke bude nekoliko momenata kad se bendu "poklopi" da nešto bolje ide (tzv. zabetonirane stvari), pa se nađe prostora i za malo osobne slobode u tom našem glazbenom izražavanju... :)

ali!!!!

ima jedn pričica o 20 kn

dođe baja koji je za goste kuhao fiš. mi friško došli, nešta sviruckamo, gosti kasne, pa sviramo tim ljudima koji kuhaju, njih trojica.
i, de ovu, de onu, zezancija maximalna, kadli dolazi brca, pruža dvajst kuna i veli
sviraj dok sve ne potrošiš

i, naravno, zajebancija, svi se opalili smijat, kao i dotični koji je dao pare. baš mi je bio simpatičan

sori na ot

...ovdje gdje ja živim i slušam tamburaše u široj i daljoj okolici..uglavnom,ljudi koji uživaju u tamburaškoj glazbi i koji su pristojni i cijene to, oni uglavnom nemaju novaca...eto, to je to...oni koji imaju, vole se kerit džaba..mi koji nemamo..em, što damo i ono malo što imamo, em uvijek tražimo najskuplje pjesme...eh,

heh.. a jbg tako je to. obično one skuplje s najljepše... čuo sam za jednu grupu cigana koji imaju cjenik pjesama. npr. Fijaker stari košta 100 kn, a Vranac 100€.. :krez: