Ne vidim! Što se tiče estrade, da Sandi, da Jole, da Severina. Hoćemo dalje?

onda ga nemojte držati sputanog na gažama, dajte mu šansu da napreduje. na gaži će zahrđati.

ak ne vidiš dalje od nofca, nećemo dalje.

Baš me zanima tvoj pravi razlog odlaska s gažiranja. Vjerojatno je danas puno teže zaraditi novce nego prije 10-30 godina.
Nikog ne držim s lancima prikovanog, a i sad smo svi prešli 21 godinu!

saznaćeš moj pravi razlog odlaska s gaža, ali ti je sudbina da to saznaš na svojoj vlastitoj koži. mogu ja ovdje napisati bilo šta, nećeš prihvatiti jer vrtiš drugi film, koji se u psihologiji zove racionalizacija.
edit: nisu mi novci najvažniji. imam druge prioritete, a za novce se brinem tek toliko da mi ne fali i da nisam nikome dužan.

Hm... Nismo u istoj poziciji. Nije svejedno da li F1 trku započinješ u poretku kao 1. 15. ili zadnji. Prevedi na život i bit će ti jasno zašto imamo različite poglede na svijet! Jel se vidimo na tamburijadi danas?

ne idem na tamburijadu.
imam probu... s mladim tamburašima koji će postati jednog dana pravi. moći će i gaže svirati bez pol frke. zasada uče i napreduju.
;)

Znam da će nekolicina ispasti odlični svirači. Na kraju krajeva, da završimo s ovom temom, mnogi koji su prošli kroz tvoje ruke su danas odlični gažeri :)
Eto, malo pohvale!

neki jesu gažeri. njihov izbor, njihova stvar.
neki su samo dobri svirači i sviraju za svoj gušt.
neki su profesionalci.
neki ne sviraju više uopće, zaboravili...
svatko bira svoj put i svoju sudbinu

nikad si nisam utvarao da sam nekoga naučio svirati. svatko se sam uči, a ja im samo asistiram da im olakšam taj proces, nešto kao katalizator.

Više kao volan, usmjeravaš ih. A sad koliko je jaka mašina ovisi o autu.
"svatko bira svoj put i svoju sudbinu" - konačno smo došli do pravog zaključka!

Jedna divna pjesma kaže:

"Život je cesta pa biraj gdje ćeš, al' zalud grabiš i zalud stječeš kad tamo gore ništa od toga ponijet nećeš..."

Tužna pjesma... :sad2:

16 godina mi je tek
 

Da naravno da ih znam zajedno smo išli u OŠ i svirali u KUD-u, dok oni nisu prestali i otišli u IGK, a znaju mi i nadimak (iz razreda je)

Slažem se da je gospodin Mazut zaslužan za puno toga, a ni ja ne bi sviral da nije bilo njega, ali izgleda da polako gubi volju i posustaje

A starci, sad ispada da su nerazumni i da o nama ne vode brigu?
Sa starcima stalno vodimo rat oko svirke i gaža nije baš da nas guraju na gaže, zasad je postignut dogovor da nas oni prate na svirke a i biramo na kakvim mjestima sviramo. Uglavnom nikud bez starije osobe u pratnji, uostalom netko treba i auto voziti.

Slažem se i naš cilj nije birtija i piani gosti, ali zar i to nije faza razvoja koju treba probati...

Potpuno točno, slažem se ali za to godine nisu važne
na koliko muzikanata ste naišli s 30 - 40 godina koji tak sviraju

Ko što rekoh u predstavljanju član sam HKUD Prigorec iz Markuševca, ali i u KUD-u postoje ograničenja :
Sve se svodi na 30 - 40 stvari koje se sviraju i to se stalno ponavlja, pa kak onda napredovati, nakon toga dođe Bogdan, Dukati, Gazde ... i onda ?

To ni nije naš cilj i novci nisu bitni sviramo jer volimo to, a ak usput ima i love još bolje :D

pametan si ti momak some.
samo sviraj i uživaj. najvažnije je da si to sviranje na gaži prihvatio kao fazu u sviračkom razvoju. ako ti to ikada postane cilj, onda je tvoj razvoj završio. a to si nemoj dozvoliti.
ono za kudovska ograničenja mi je jako dobro poznato. uvijek možeš i taj ograničeni program usavršavati, a za nešto više imaš svoj bend s kojim sviraš, a i u markuševcu imate dosta kvalitetnih starijih tamburaša koji vam mogu pomoći. mislim prije svega na mikija, jinxa...
pitao si na koliko sam starijih svirača naišao koji sviraju loše. moj odgovor je - previše njih.
ipak mislim da ima veze s godinama i siguran sam da ćeš ti s 20 ili 30 godina puno bolje svirati nego što sad sviraš. i da ćeš vjerojatno prestići kvalitetom neke starije koji su trenutno bolji od tebe. o tome je riječ.
upoznao sam mikija kad je on imao 17 godina. svirao je jako dobro, ali s 20 je svirao još bolje i sve dalje bio je bolji i bolji...

želim ti sve najbolje :)

p.s.
i nemoj se uvrijediti što sam spominjao držanje trzalice, repertoar od 30 pjesama i takve stvari, nisam govorio o tebi osobno, jer te i ne poznam, nego o prosječnom 16-godišnjem tamburašu željnom gaže, znam takve slučajeve... no, to si sigurno skužio iz teksta.

o mazutu sam čuo neke stvari, i ako su točne, tu se radi o nekorektnom odnosu prema njemu zbog kojega se on povlači. nitko pametan u vašoj sredini to nebi smio dozvoliti. on vam je milion puta vrijedniji od ne znam kakvih zvijezda tipa marijan makar i slično... neki ljudi to moraju shvatiti, samo da ne bude kasno.

Roditelji
 

Sin mi je rekao da sam stvarno neodgovoran roditelj??? Potom mi je pokazao ovaj forum i tako sam se osjetio prozvanim pa evo da se i ja uključim i pokušam "obraniti"

Dakle ovako
- imam dva starija sina koji sviraju tamburu i imaju svoj bend
- srednjoškolci su, odlikaši i najbolji učenici u svojim razredima
- kad nisu u školi i ne uče ili su za računalom ili tandrću po tamburi (načudnim mjestima)
- svakodnevno i po cijele dane iz zvučnika dopiru zvuci tambura (istina i bog i ja ih volim, ali što je puno puno je)
- skoro svaki dan održavaju se probe benda ili KUD-a po par sati

Pa onda dečki nađu gažu i što sad učiniti pustiti ih ili ne?
Nisam zagovornik gažiranja, ali ako im zabranim što dobivam?
I na kraju se usaglasimo da ukoliko to ne utječe na školu i ostale obveze mogu u slobodno vrijeme ići na svirke ali uz pratnju moju ili nekog drugog odraslog.
Uostalom smatram da je bolje da sviraju nego da idu na nekakove tehno, rave ili tko zna kakve partye, još nisam čuo za tamburaša narkomana.
Da svjestan sam da na svirku mogu doći čudne ptice, ali zato biramo mjesta gdje će svirati i netko od starijih je uvijek uz njih. A svakakovih čudnih tipova ima svugdje.

Naravno da sam kao otac pnosan kad dečki dobro sviraju.

Usput:
Razgovaram s kolegom s posla i on mi priča kako je bilo dobro na pričesti njegove kčerke: dobra ekipa, cuga klopa i super muzika. Svirači (struja)ozbiljna gospoda "praše sve i sve odlično sviraju, čak su i onu od lola onu o prijatelju fenomenalno odsvirali mada je prije nikad nisu svirali. Rekli su nam da im na papir napišemo tekst i da nema problema i tak je bilo"

Pa sad vi recite meni tko tu koga mulja tko to bolje odsvira ti "majstori" ili moji klinci koji su "Prijatelju nije lako" 100 puta preslušali, skinuli i 100 puta probali (mada su tinejžeri)

@MAESTRO osjetio sam se prozvanim pa zato odgovaram na ovaj način, ali nisam te krivo shvatio. Dapače pretežito se slažem s tvojim mišljenjem i mišljenjem još nekih članova foruma. Vjerujem da si u dobroj vjeri pisao ali ponavljam osjetio sam potrebu da se javim. Dapače osječam čitajući neke druge tvoje postpove da si dobar pedagog i ne bih imao ništa protiv da su mi klinci tvoji učenici

jako mi je drago da si se javio.
somov otac, zaključujem iz konteksta, a i iz nicka jer su mi dečki u igk rekli vaše prezime kad sam sinoć s njima popričao o ovoj temi....

sve ovo što sam pisao sam postavljao načelno, a ne osobno, i da, načelno sam protiv da djeca sviraju gaže.
u vašem slučaju očigledno je da stvar funkcionira zdravo, da se netko brine o tome i da su tvoji dečki vrlo ok. to se vidi i iz odgovora tvog sina. cijeli život radim s mladim ljudima i uvijek nastojim da idem u njihovu korist i dobro.
što se tiče (ne)odgovornih roditelja, apsurdna je činjenica da oni kojih se ovo najviše tiče neće sve skupa niti pročitati, a kamoli reagirati.

radim s mladim tamburašima, svirao sam desetljećima najrazličitije gaže sam i puno tih mladih ljudi je isto išlo po gažama. ništa ne govorim napamet nego iz svog debelog i specifičnog iskustva. pa sam tako viđao i onu ružniju stranu svega toga. i zato sam se osjetio odgovornim i pozvanim da napišem to što sam napisao. nikoga osobno nisam prozivao, ali ipak tvrdim da ima i roditelja koji ne razmišljaju kao ti i koje baš i ne znaju šta se ustvari događa.
točno kažeš da nema puno narkića među gažerima. ali isto je točno da ima puno alkosa.

oni električari sa pričesti kćerke tvog prijatelja su baš dobar primjer onoga što ja pokušavam spriječiti kod tamburaša. to je tipičan primjer gažerskog benda kakvih ima podosta i protiv kakvih jesam.

i tvojim sinovima i svim drugim mladim ljudima želim da sviranjem postignu nešto više od toga. u strahu od mogućnosti da se djeca ukopaju "među stolove" ovako rano, kad je pred njima još puno toga što nisu stigli ostvariti i postići sami sa sobom reagiram kako reagiram i dalje ću tako. za njihovo dobro. ja ionako od svega toga nemam ništa.

na kraju, lijep pozdrav i čestitke na dobrim sinovima.
(uvijek mi je bilo blesav običaj čestitanja ocu kad mu se rodi dijete; očevima treba čestitati onda kad ta djeca postanu dobri i kvalitetni ljudi :) )

gaže
 

Drago mi je da se i roditelji prijavljuju na ovaj forum, interes nam je zajednički u svakom slučaju; Pis - dobrodošao i mir i tebi:)

Moja iskustva sa gažama i nisu tako loša, možda je sreća u svemu tome što sam se i nesvjesno povukao iz istih krajem ovog zadnjeg rata; u zadnjih 10-ak godina mogu se izbrojati na prste jedne ruke...

U vremenu kad sam gažirao i mjesta na kojima sam gažirao - bila je druga priča. Bili smo "gospoda tamburaši", uz našu muziku nije se plesalo, nas se slušalo i doživljavalo...

U principu - protiv sam toga da tinejdžeri dočekuju jutra u bircevima bilo kao gosti ili sudionici nekakvog programa, što bi neki rekli, legalist sam i mislim da ti mladi ljudi jednostavno moraju čekati svoj red...
Razumijem ih, znam da "gore" i da misle da propuštaju Bogznašta na tim gažama, ali mogu postojati i neke iznimke, uostalom i nažalost - a i sam sam takav - uglavnom sam učio na svojim greškama

Pratnja roditelja - svakako, i obavezno!

Ta i sam sam bio ponosan kad mi je stari došao prvi put na gažu (a i on je bio:-))

Problem je puuno širi i kompleksniji i jasno mi je da ovi mladi ljudi od drveta ne vide šumu, valjda je gaža nešto kroz što svi moraju proći, nažalost...
Biologija čuda čini, kućni odgoj i odnos roditelja i zajednice prema tim mladim ljudima može dosta pomoći da se neke loše stvari tog posla svedu na minimum, ali ako je neko sklon cugi ili nečemu gorem - konzumirat će to...
Nama u "pasivnim krajevima" je - grozno, bojim se da je u našem društvu sve manje interesa i brige za mlade, pop....o sam na ovo kako neko od mjerodavnih neće financirati turneju zvjezdica u australiju...i kakva je to poruka mladim ljudima koji su u kudovima i koji se bave amaterizmom???
Odgovor znamo, nažalost

Namjerno sam upotrebljavao termin "mladi ljudi" da se klinci ne bi uvrijedili:)

p.s. vjerujte mi na riječ, jer ne znam kako bi vam drukčije mogao kazati - nikad vam za gaže nije kasno a za masu drugih stvari - nažalost jeste!!!
Ima puno boljih stvari u koje možete "satrat!"svojih 16godinica:cool:

he, mislio sam na katalizator u kemijskom procesu, a ne na autu...;)

ova rečenica je bitna. dijelom će dati odgovor i petru na njegovu znatiželju zašto sam prestao svirati na gažama. kada bih morao sve sažeti u jednu rečenicu, rekao bih: ZBOG DOSTOJANSTVA!

od svojih prvih postova na ovom forumu samo o tome i pišem. i uglavnom sam neshvaćen. neshvaćen sam prvenstveno jer većina vas ugostiteljskih svirača, ne svojom krivnjom, živi u svijetu čudnog rangiranja općih vrijednosti, u svijetu u kojem je na vrhu skale vrijednosti smrdljivi, prokleti novac. sasvim je normalno da većina prihvaća stanje kakvo je, a mi ostali smo čudaci i frikovi.

eto, iako sam svjestan da se bez novca ne može, pokušavam mu ne biti rob. i rangiram ljudsko dostojanstvo iznad novca u svom, privatnom sistemu vrijednosti. možda je tako teže, moj citroen je 14 godina star [tamish :top: ], nemam lcd monitor, ali sigurno sam zadovoljniji čovjek nego da nije tako. svatko od nas se može zadnjeg dana svog života pitati kakav je bio taj život. bit će prekasno ako tek tada shvatite da vam je trka za novcem, poniženje, i sva muka oko toga uskratila zadovoljstvo, veselje i ljubav u životu.

od svog prvog posta pišem o dostojanstvu, o samopoštovanju i poštivanju sviranja i glazbe kojim se bavimo, puno sam spominjao ivankovića, poniženje kojem je izlagao dukate dugi niz godina, a oni to trpili, opet prvenstveno zbog novca. suština je uvijek ista, samo se pojavni oblik mijenja. svi vi ugostiteljski tamburaši imate negdje svog ivankovića. možda ga ne raspoznajete dobro, ne pokazuje se on otvoreno kao dukat-ivanković, čuči negdje i smeta vam. neki ga tek nakon podosta cuge uspiju otjerati.

ja sam od pravog ivankovića pobjegao prvi i ponosan sam na to. stipa abadžija je bio drugi. i cijenim ga zbog toga. nama je doduše bilo lakše, onda još nije bilo većih novaca u igri. svejedno vjerujem da bih jednako postupio i da se sve događalo i u doba najveće slave zlatnih dukata (1992/93).

zato zavidim dkranjce-u na onome što sam citirao. on je valjda izuzetak koji potvrđuje pravilo. da je bilo manje robovanja smrdljivom prokletom novcu, a više držanja do sebe samih, sigurno bih i danas aktivno svirao.
procjenjujem da većina bendova ima takvih problema, ali ignorira to, šuti o tome i ne želi razmišljati o tome. neki jednostavno ne vide. pokušao sam 3-4 puta mijenjati bend, nije išlo. da sam ostao uporan, vjerojatno bih po zakonu velikih brojeva naišao na ekipu kojoj je novac manje bitan od digniteta. ali, u međuvremenu skupile su se i godine.

u svim svojim bendovima sam bio u manjini. nekad sam, nekad u relativnoj manjini. uvijek je bilo nešto više od 51% onih koji nisu razumjeli o čemu ja to, kad je zarada tolika. i tih 51% i više je uvijek bilo spremno na ulizivanje, dodvoravanje, ljubljenje i ruke i guzice. njima su narko bosovi mogli pljuvačkom lijepiti marke i kune na čelo, mogli su ih vlasnici restorana hraniti ostacima s tanjura gostiju, morali su na svojim probama obrađivati i pripremati pjesme koje je poželjela gazdina žena da ih čuje, na štetu onoga što je zaista trebalo vježbati... mogli su svirati 16-satne svirke sa setovima od 2 sata i pauzom u kojoj bi gazda nakon 7 i pol minuta došao vikati šta sjedimo toliko. bilo je toga još puno i previše.

jednog jutra sam jednostavno shvatio da se tako šta ne isplati. da nam je život predragocijen da ga bacamo zbog usranih novaca. bio sam bijesan na sebe što mi je toliko dugo trebalo. isto kao onog dana kad sam otišao od ivankovića, ovaj puta sam otišao od gazde restorana, obijesnih narko bosova s buntom novčanica sa slikom ante starčevića, gazdine žene s novim glazbenim željama... ja mogu i znam voljeti tamburu i bez svega toga.

dragi kolege, dostojanstvo je jedna od malo stvari koje istinski vrijede u životu. i nebi se smjelo mijenjati za novce.
tužno je gledati ponižene tamburaše kako veselo cupkaju oko 100 € zakvačenih na bas i ništa drugo ne primjećuju, nego peti put za redom počinju pjevati: volijo sam jednom jaako u životu svoom.... i ćekaju sljedeču stotku.

svi smo počeli i ostali svirati iz nekakve ljubavi prema glazbi. pitanje je u šta smo tu ljubav pretvorili. zna se tko prodaje ljubav za novac. ništa novo. svatko zna za sebe. može li stati pred ogledalo i priznati to?

uff, kako vidim da cu i ja zavrsiti ovako..nasrecu ili nazalost vidjet cemo..od prvog dana otkad sviram te jebene gaze tvrdim da moramo imat dostojanstva, svoje ja i znat rec kad je dosta i ne dat da te pijani idiot drzi prikovanog za stol zbog 100 kn..isto tako mi je zao, kako si i sam naveo sto vecina ljudi sa kojima ja sviram takodjer ne razmisljaju kao i ja i robuju parama..ali sta je tu je, iskreno mislim da je to stvar odgoja, kako te starci tesu dok si mlad..meni je oduvijek babo govorio da budem to sto jesam i da ne dam da me itko jebe, zbog bilo cega..zato vjerojatno jesam i bio na pragu izbacivanja iz skola i svega u cemu sam sudjelovao, jer lazne autoritete nisam trpio..i zato dan danas i jesam valjda tako kurcevit..ma raspisao se ja o krivim stvarima..dosao sa jos jedne gaze isfrustriran pizdarijama..cekam samo da zavrsi ova ludnica 11. i 12. mj pa da se odmorim ko covjek..uglavnom, ljudi, slusajte maestra, ima on puno toga pametnoga za reci..tek sad kuzim kako me je on gledao negdje kad sam mu prije par godina na probi rekao da je meni cilj u svirackom zivotu gaza :) hehe, kako li sam bio mlad (sviracki) i glup tada, strahota..sad bi si odrezao jezik najradje, ali ne bi onda mogao sutra cijeli dan pjevati :) da..laprdam..laku noc..

saky, koliko te ja poznam, za tebe nema frke. osim toga tek ti je dvadeset i neka... ti ćeš, vjerujem, naći rješenje. treba samo razmišljati, koristiti mozak...